Iako je prognoza bila oblačno, sa mogučnošću padavina, nadali smo se da će nas vrijeme ipak poslužiti. Do sada još nismo bili na Čabulji, planini koja se nalazi u Hercegovini, 20-ak kilometara sjevero-zapadno od Mostara. Najviši vrh Čabulje je Velika Vlajna (1780m), koji se na svojoj sjevernoj strani okomito obrušava u kanjon Drežnice. Planirali smo polazak iz sela Bogodol, gdje smo stigli sa jedan sat zakašnjenja, jer smo iz pravca Mostara teško pronašli put prema selu. Tako smo sa turom počeli tek iza 10.
Nebo je bilo prilično vedro i činilo se da će nas dan ipak poslužiti. Na južnoj strani Čabulje nema šume i teren je prilično pregledan. Zato smo krenuli putem, koji se nalazi cca. 2 km istočno od markirane staze i nadali smo se da ćemo se na nju uključiti negdje usput.
Cijelim putem nas je pratio vjetar. Sa izlaskom na nekih 1400mnv, vjetar se toliko pojačao da smo čak pomišljali da odustanemo od ostatka puta jer, nekako je bilo logično očekivati da se sa svakim narednim metrom još više pojača. Tu smo otprilike izašli i na markiranu stazu. Dogovorili smo se da idemo do sedla ispod vrha i ako se vjetar još više pojača onda se vraćamo. Međutim, kako smo prilazili sedlu, vjetar je sve više slabio. To je značilo samo jedno: idemo do vrha :). Ovaj dio puta je bio zaista dobro markiran. To se najbolje vidjelo na raskršću gdje su vodili putevi za Veliku Vlajnu, Bogodol, Kilavu Bukvui Čuljak. Na tom mjestu smo ušli u bukovu šumu i nedugo zatim se pojavila bara, koja uprkos tome što je moramo tako nazvati preljepo izgleda. Prostor oko bare je bio uređen kao neki park. Odlučili smo da na tom mjestu u povratku napravimo pauzu za ručak.
Završni uspon, iako ne pretjerano dug, je bio dosta nezgodan za hodati. Dosta krupnog kamenja, koje je prilično nestabilno i lako se odronjava. Ali za nekih pola sata, usljedila je nagrada. Pogled od kojeg jednostavno zastaje dah. Stajali smo na litici, visokoj preko 1500 metara sa fantastičnm pogledom na kanjon Drežnice. Vrijedilo je svakog onog odronjenog kamena, svake kapljice znoja i hladnog vjetra koji nas je šibao na putu prema vrhu.
U stvari, kad bolje razmislim ovaj predivni osječaj nas preplavi na svakom vrhu, svaki put toliko jako da nam se čini da je to do sada najljepši pogled i najljepša planina na kojoj smo bili. Nažalost, pa nikad nemamo vremena da na vrhu ostanemo dugo. Morali smo krenuti nazad, a i čekala nas je još jedna nagrada, ručak pored one ljepe bare u podnožju Velike Vlajne.
{youtube}Lk2iNOkK3EA{/youtube}
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
Polazna tačka: Bogodol
Završna tačka: Velika Vlajna
Upute za dolazak do polazne tačke: Izaći iz Sarajeva na zapad putem M17 i voziti sve do Mostara. Iz centra Mostara na istok kroz naselje Cim, zatim putem prema selima Sovići i Goranci. U Gorancima skrenuti lijevo prema Bogodolu.
Opšte upute: Mi nismo krenuli markiranom stazom nego otprilike 1 km istočno. Krenete uzbrdo na sjever putem. Orjentacija je prilično jednostavna jer nema ni šume ni kleke. Poslije nekoliko km izađete na markiranu stazu koja vodi od pl. kuće u Bogodolu. Ići tom stazom do raskršća Dolovi, a onda preko lokve Gondžuše na vrh Velika Vlajna. Povratak je istim putem.
Oprema: Standardna planinarska oprema prilagođena vremenskim uslovima.
Sigurnosne informacije: Staza nije tehnički zahtjevna i nema opasnosti od mina.
| Tehnička zahtjevnost ture: | Kondiciona zahtjevnost ture: |
 |
 |
