Stari grad Dubrovnik je sagrađen na strmom, uskom i krševitom izdanku brda Podgrad, iznad ušća potoka Zenika u rijeku Misoču. Pristup je moguć iz više pravaca.
Prvi pristup gradu moguć je velikom strminom iz kanjona rijeke Misoče ili sa kamenoloma na Sastavcima. Drugi, najlakši pristup je iz sela Nasići (Kopošić) odakle vodi makadamski put pored nekropole stećaka kneza Batića do Starog grada Dubrovnik. Treći, onaj za koji smo se mi ovaj put odlučili jeste iz pravca sela Solakovići i Taračin do.
Kada iz Sarajeva krenete ka Tuzli, prođe se Semizovac i poslije 11km (od Semizovca) se skrene lijevo ka selu Solakovići. Tu, odmah uz glavnu cestu postoji i putokaz "Starobosanski grad Dubrovnik i nekropola Velikog kneza bosanskog Batića 7km". Odmah jedno upozorenje, ovaj putokaz, ako idete putem, nije baš najtačniji jer je u pitanju udaljenost od skoro 10 km. Možda postoji neka staza koja ide pravo i smanjuje ovu udaljenost. Do Solakovića vodi 2 km asfaltiranog puta. Od tog mjesta počinje makadam i ima dodatnih 3 km do napuštenog sela Taračin do. U stvari nisam ni siguran da li je to selo, ili je u pitanju samo par porušenih objekata, a stotinjak metara južno se nalazi crkva Sv. Ilija, Župa Čemerno. Put do ovog mjesta je relativno dobar, mada se na par mjesta mora pripaziti jer je voda napravila malo dublje kanale, koji mogu biti problem za putnička vozila.
Auto smo parkirali na proširenju pored table "Starobosanski grad Dubrovnik i nekropola Velikog kneza bosanskog Batića 3,8km". Na nekoliko mjesta smo pored puta vidjeli table koje upozoravaju na mine, pa bi najbolje bilo ne silaziti sa puta i biti oprezan. Od tog mjesta put vodi kroz šumu, nizbrdo sve do potoka Zenik, a zatim izohipsom prolazi ispod susjednog brda Kicelj 1115mnv. Na ovom brdu se nalazi mjesto gdje se uništavaju minsko-eksplozivna sredstva. U podnožju je raskrsnica gdje put desno vodi ka nekropoli stećaka (600m) i selu Nasići, a pravo ka Starobosanskom gradu Dubrovnik (500m). Nažalost ovih 500m u stvarnosti je 1500, što je neko i dopisao na tabli.
Ubrzo smo ugledali istočnu kulu Dubrovnika. Grad je do 2018. bio u prilično lošem stanju, gotovo skroz porušen i zarastao u gusto rastinje. Tada je obnovljena istočna kula i dio zidina. Ovo je mapa grada koju smo uspjeli naći na internetu i preuzeta je sa linka na slici (koji više nije u funkciji)
Na samom vrhu brijega se put račva. Pravo vodi ka zapadnom dijelu gdje se sada nalazi vidikovac, na kanjon Misoče, sa drvenom klupom. Ovaj što vodi lijevo se ponovo razdvaja na dva puta. Prvi vodi pod kulu gdje se nalazi drveno korito za vodu i ploča sa imenima investitora i osoba koji su radili na obnovi. Drugi, onaj desni vodi na kulu i zidine starog grada. Pogled sa zidina je zaista predivan i nadam se da ćemo uskoro uraditi panoramu 360° koju ćemo ovdje postaviti.
Bilo je strašno toplo, oko 35°C, pa smo odmah poslije kraće pauze krenuli nazad, da potražimo hladovinu u gustoj šumi kroz koju vodi put nazad na Taračin do. Odlazak na nekropolu smo ostavili za neki drugi put, kad na Dubrovnik budemo dolazili stazom iz pravca kanjona Misoče.
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
