Cincar - 2006 na minus 10

Preko goleti u pravcu Cincara, najzapadnijeg bosanskohercegovačkog vrha od 2000 m. Foto: Metodi Davidović

Neke od planina poput Vrana, Vranice, Cincara itd... oblikom i položajem najpogodnije su za kušati zonu 2000 m, bilo ljeti, bilo zimi. Ali ne podcjenjujte ih, ako su najlakše, ne znači da su i lake. Ovaj put izdvajamo Cincar

Cincar - lična karta
U saradnji sa Zoranom Novakovićem, koji je prije nekoliko dana sa grupom planinara iz Banja Luke bio na Cincaru, nastojali smo uobličiti i prenijeti vam jednu realnu, aktuelnu sliku uspona na Cincar u zimskim uslovima, kao i specifičnosti vezano s tim. U najkraćem, Zoran je okarakterisao Cincar slijedećim: Najzapadniji vrh preko 2000 m u BiH, lijep, bezvodan, miniran...
Dakle, Cincar je najveći vrh zapadne Bosne i jedini koji premašuje 2000 m, kako ga definiše i A. Gospić na SP. Ujedno, Cincar planina i Cincar vrh nose isto ime - pogađate koje!
Planina Cincar ima više vrhova, osim Cincara (2006) pomenut ćemo slijedeće: Malovan (1826m), Osječenica (1798m), Osina Glavica (1720m) i Voloder (1640m). Cincar je, tipično za dinarske planine regije, okružen kraškim poljima (Livanjskim sa jugozapada, Glamočkim sa sjeverozapada, Kupreškim sa sjeveroistoka i Duvanjskim sa jugoistoka) iz kojih se izdiže poput vulkanske kupe.

Tokom pristupa i uspona nema ništa osim samog vrha što bi štitilo od žestokog sjeverca koji teroriše ove prostore. Foto: Zoran Novaković

Kako stići do Cincara
Kao ishodište za uspon na Cincar može se uzeti Livno, kaže Zoran. Ali, još pogodnije ishodište za ovaj vrh je planinarski dom Kruzi, ka kome se skreće u Velikim Kablićima prije Livna, ako Livnu prilazimo iz pravca zapada. Korištenjem iste ceste, u najpovoljnijim uslovima, pješačenje do na sam vrh Cincara se može skratiti na samo dva sata, ali to je zimi isključeno jer je cesta najvećim dijelom zametena snijegom i neprohodna.
Ako je ishodište za Cincar Livno, onda se preko strmih padina Basajkovca izlazi na plato Krug i dalje ka Cincaru, što predstavlja turu od oko 6 sati hoda ljeti. Zimi sve zavisi o visini i stanju snijega

Cepin ili štapovi? Ukoliko je tvrdo i ledeno, cepin je ipak sigurnije imati. Foto: Zoran Novaković

Kako se popeti na sam Cincar i koje varijante postoje
Najlakši, možda i najljepši (zavisno koliko cijenimo sigurnost "garantovano" neminiranog područja) je od planinarskog doma Kruzi. Kod doma se ostavi vozilo, a dalje postoji markacija u pravcu Cincara. Kompletna planina se vidi sa uzvišenja iznad doma, odakle se može ići direktno ka Cincaru. Sam put bismo mogli ocijeniti kao "tolerantno" loš, kaže Zoran Novaković.
Druga varijanta je da se auto za dugog ljetnog dana ostavi u Livnu i krene na cjelodnevnu šetnju prema Cincaru. Poteškoće orijentacione prirode su minimalne ukoliko nema magle, ali se mora imati dobra kondicija.
Na žalost, dodaje Zoran, nakon što se popne Cincar, šetnja po samom vrhu je prilično ograničena jer su okolne padine (ne i sam vrh) prema Glamoču minirane. Ukoliko u povratku ne idemo istim pravcem nazad već istočno pored "austrougarskih štala", prolazimo pored ostataka rovova i zemunica gdje je vjerovatno i minirano... Dakle, oprez! 

Ledene skulpture, trag divljanja vjetra u zoni 2000 metara. Foto: Zoran Novaković

Šta se vidi sa Cincara
Mnogi tvrde da je pogled sa Cincara fantastičan, bilo zimi, bilo ljeti kad kraška polja ozelene i prošaraju se. Mnogi, pak, vjeruju da je u jesen, kad sve, od trave do šuma po sjeveroistočnim obroncima požuti i porumeni, najljepše vrijeme za uspone, ali da je Cincar zimi, zbog specifičnosti klime i izloženosti, izazovniji.
Sa Cincara smo, po lijepom vremenu kakvo smo imali - hladno plavo nebo bez oblačaka - vidjeli "svašta nešto", kaže Zoran. Da ne komplikujem sa stranama svijeta, pokušat ću u krug, redom - Kamešnica, Troglav, Klekovača, Vranica, Prenj, Čvrsnica i Vran... sve maltene na dohvat ruke. Naljepši utisak na mene su ostavili Troglav i piramida Lupoglava (Prenj).

Vrh Cincara leži na 2006 metara nadmorske visine, trenutno u sendviču između stratusa i cirusa. Foto: Zoran Novaković

Šta je specifično za jedan zimski uspon na 2006-metarski Cincar
Što se tiče konkretno Cincara, kaže Zoran, oblik planine i pristup garantuju "provjetravanje" od 1300 m nadmorske visine pa do vrha. Od planinarskog doma Kruzi, ako se uspije doći do njega vozilom, pa do povratka s vrha, apsolutno ne postoji visoka i srednja vegetacija, jedinu zaštitu od sjevernog vjetra kojem se ide u susret pruža sama planina. Dakle, može se očekivati polarni "chill faktor"
Koliko vidici, toliko vjetar i hladnoća kojoj je izložen Cincar, zahvaljujući činjenici da go i nezaštićen strši iz kraških polja, tačnije visoravni, čini zimski uspon na ovaj vrh u najmanju ruku interesantnim, ali i dobrom probom zone 2000 m u planinarskom maniru, ako to već ranije nismo osjetili.

Izračunajte koliko je 2006 na minus 10? Ili, šta je zubatije, sunce ili dereze? Foto: Metodi Davidović

Šta od opreme ponijeti
Od opreme valja ponijeti sve što nose mladi*! Za uspon na Cincar, pogotovo zimi, OBAVEZNO ponijeti uređaje za orijentaciju (GPS, kompas, kartu ili šta već imamo). Ako bi se do vrha Cincara moglo stići pa i uz otežanu vidljivost, u povratku u podnožje Cincara, kad se nađemo u krugu Krug planine, moglo bi biti problema. Krug planina je haotična i teška za orijentaciju, 15 km x 6 km vrtača i uvala maltene pa garantuju gubljenje i iscrpljivanje, kaže Zoran. Mogu navesti za primjer da smo prilikom našeg ranijeg pokušaja uspona na Cincar bili zaustavljeni oblakom i da smo se vratili ispod vrha u podnožje planine. Odatle smo krenuli nazad u šest pravaca, sigurno uvjereni da je svaki pravi.
Cepin, dereze, rukavice, kape, vjetrovke, skijaške naočale i ostalu zimsku opremu ne bih ni navodio jer se podrazumjevaju. 

*Aluzija na frazu jedne estradne umjetnice: "Volim sve što vole mladi"

Pogled sa Cincara (2006) preko zaleđenog Glamočkog polja na Goliju (1890) i Troglav (1913) u daljini. Foto: Metodi Davidović

Iznenađenja na turi
Prilikom ovog uspona iznenadila me prije svega granica snijega koja je bila mnogo visočije nego što sam očekivao, kaže Zoran. Mislio sam da ćemo, zbog snijega na cesti, biti prinuđeni pješačiti maltene iz Livna, a ne od doma Kruzi.
Ali i to ima svoju dobru stranu. Prvo, skratili smo uspon na vrh i drugo, u povratku, pred mrak, na pola puta između planinarskog doma i tračka civilizacije, iz grmlja su istrčala 4 (čitaj četiri) tornjaka koje je čovjeka strah pogledati i iz auta.
Ne znam kako bismo prošli da smo išli pješke nazad, stvarno me je strah razmišljati o tome, dodaje Zoran.

Oreol nad vrhom Cincara. Nakon kratkog vremena postaje jasno, svi putevi vode dole, u zavjetrinu! Foto: Metodi Davidović

Da li je moguće uvezati neke susjedne planine u jednu zimsku turu
Mada nam se ovo pitanje činilo izlišnim, ipak smo tražili potvrdu od Zorana. Teško je uvezati Cincar i neke susjedne planine u jednu zimsku turu, tvrdi Zoran. Kako god sabereš, ako se ode na Cincar i prenoći u domu, najbliže planine slijedećeg jutra su Troglav, Šator i Kamešnica. I Troglav i Šator u zimskim uslovima zahtijevaju višečasovni prilaz samoj planini, te se neke paralele sa, npr. Vranom&Čvrsnicom ne mogu povlačiti. Možda bi se, eventualno, Cincar i Kamešnica mogli uvezati u tu jednu turu... ali, možda!
Cincar je jedna od planina pogodna za turno skijanje, ukoliko ima dovoljno snijega. U tom slučaju bi se vjerovatno mogli praviti i složeniji planovi, za razliku od pojedinačnih uspona na pojedinačne vrhove.

Plato Krug planine (1300-1400m), noćna mora kad je orijentacija u pitanju. Foto: Zoran Novaković

Kako su ostali u grupi doživjeli Cincar
Većini grupe je ovo bio prvi zimski uspon na vrh preko 2000. Svi su bili sretni i zadovoljni urađenim. Tome je doprinijelo i izuzetno lijepo vrijeme, doduže prilično hladno, ali na to se moglo i mora računati u ovo doba godine.
Blještavilo sunca i snijega, plavetnilo neba i nezaboravne vidike sa vrha svi su ponijeli sa sobom u mislima. Ukratko, "smajli" nije silazio sa lica ljudi i to je bio najbolji indikator raspoloženja.

Divlji konji s Kruga. Foto: Metodi Davidović

Ne zaboravimo divlje konje s Kruga
Jedna od zanimljivosti ove zone su divlji (ili bolje reći podivljali) konji, koji su se udomaćili u području Kruga, gdje uspjevaju opstati uprkos uslovima, nebrizi pa čak i izlovljavanju u ko zna koju svrhu. Činjenica da su ovi konji atrakcija, kao i činjenica da im je opstanak ugrožen nebrigom, daje posebnu težinu i ovom prostoru i susretu sa divljim konjima.
U povratku smo naišli na divlje konje, kaže Zoran. Bilo je prilično veliko krdo, posmatrali su nas iznenađeno. Prvo što mi je palo na pamet bio je link sa Zone-2000 na stranicu koja govori o njihovoj ugroženosti, gdje su posjetioci čak imali priliku potpisati i peticiju o njihovoj zaštiti. Nakon toga susreta, nastavlja Zoran, intenzivirao se osjećaj da u "blizini", 200-tinjak km od mene, postoji divljina u kojoj žive stvarno slobodne životinje (koje na žalost JEDU i tamane iz obijestii!!!) ali i... aždaja iza sedam mora i sedam gora (nadam se da znate tu priču).

Save
Cookies user preferences
We use cookies to ensure you to get the best experience on our website. If you decline the use of cookies, this website may not function as expected.
Accept all
Decline all
Read more
Cookies
Cookies
Cookies
Cookies
Accept
Decline
Analytics
Tools used to analyze the data to measure the effectiveness of a website and to understand how it works.
Google Analytics
Accept
Decline
Marketing
Set of techniques which have for object the commercial strategy and in particular the market study.
DoubleClick/Google Marketing
Accept
Decline