Sigurno do vrha ferate

Sigurno do vrha ferate

Manje više napisano je dosta tekstova koji obrađuju osigurane planinske puteve kod nas poznatije kao Ferate iz njihovog italijanskog imena Via ferrata.

Prve ferate su postavljene u Alpama sredinom 19 stoljeća radi olakšavanja najpopularnijih uspona. Najstarijom se smatra ona sagrađena 1843. na Dachstein. Sastoje se najčešće od metalnih nožišta i klinova pričvršćenih za stijenu, čelične sajle za osiguranje koja se pruža uzduž puta, ljestvi i mostova. Sajla se također može koristiti i za napredovanje, ako je npr. stijena klizava, ali bi to svakako trebalo izbjegavati kako bi izbjegli trenje sajle o ušicu klina i time potencijalno oštećenje klina. Ferata može biti horizontalna, vertikalna i naravno sve između toga, a može se koristiti kako za uspon, tako i za silazak.


OPREMA  Posebna pažnja se pridaje sigurnosti prilikom kretanja kroz feratu jer zbog konfiguracije same staze prilikom pada može doći do teških povreda i u najgorem slučaju smrti. Pa za sigurno kretanje osim standardne planinarske opreme potrebni su: alpinistički pojas, ferata set, kaciga, rukavice, kratka gurtna sa karabinerom za odmaranje. Pored ove opreme u ruksaku je potrebno imati:  kratko uže, spravu za osiguranje, nekoliko gurtni ili komada pomoćnog užeta i par karabinera za slučaj samospašavanja i spašavanja zbog iscrpljenosti ili povrede.

Iako su za sigurnost tokom uspona bitni svi dijelovi, Ferata set je najkritičniji dio opreme jer je on zadužen da amortizuje udar prilikom pada i ovdje se posebno osvrćemo na njegovu upotrebu.

Set za feratu se sastoji od amortizera energije, dva kraja za spajanje karbinerima na sajlu, i kraj za ukopčavanje na alpinistički pojas. Danas je od UIAA odobren isključivo Y set za feratu, s obzirom da su oni oblika slova V zbog obaveznosti spajanja samo jednog kraja sa karabinerom na sajlu izloženi pogrešnom korištenju i kidanju tj pucanju.

Amortizer pada može biti uže koja teče kroz dinamički kočioni sistem ili blok (sl.2).

Kod druge vrste amortizera energije (sl.3.) se nalazi posebno složena i prošivena traka koja se u slučaju pada kida i izvlači. Nominalna čvrstoća šavova je 3KN pri kojoj dolazi do kidanja i na taj se način amortizuje udar na tijelo.

 


Planinari
koriste i razne improvizacije (sl.4) od kraćeg komada dinamičkog užeta, prusike ili gurtne na čijim su krajevima dva karabinera s kojima se “osiguravaju” na sajli. Pad ovakvu improvizaciju izlaže faktoru pada do čak 5, što može dovesti do otkazivanja opreme (kidanja) i tragičnih posljedica.

Da vam bude jasnije koliko je visok taj faktor pada, ako se u alpinizmu izlažete maksimalnom faktoru pada od 2. Sila udara koje trpi tijelo direktno zavisi od faktora pada,tj što je veći faktor pada tijelo trpi veće udare. Faktor pada se računa iz sljedeće formule:

Današnji ferata setovi se proizvode prema normi EN 958: 2017 i podnose faktor pada 5 bez kidanja, sa amortizerom energije koji je napravljen da sila udara na tijelo ne prelazi 3 KN.

    

Važno je napomenuti da se poslije svakog pada provjeri ispravnost ferata seta prema tehničkim specifikacijama prizvođača.

OPREMANJE FERATE  Da sva odgovornost ne bude na planinarima prilikom kretanja kroz feratu  prilikom gradnje ferate potrebno je uzeti u obzir norme i standarde Bosne i Hercegovine koji su usklađeni sa međunarodnim sigurnosnim normama i standardima:

  1. standard za ublažavanje pada pomoću kompleta za samozaštitu

(BAS EN 958: 2017),

  1. standard za projektovanje konstrukcija penjačke rute via ferata

(BAS EN 16869: 2019)

Na početku ferate postaviti tablu sa informacijama, na vidljivo mjesto:

  1. savjet o osnovnoj opremi potrebnoj na ferati
  2. savjet o dodatnoj opremi koja se preporučuje na ferati
  3. dužina, razlika u visini, topografski opis trase i prikladno vrijeme penjanja
  4. informacije o spustu: plan puta i očekivano trajanje
  5. kontakt za hitne slučajeve
  6. ime i kontakt operatera zaduženog za održavanje ferate, kako bi se omogućilo prijavljivanje štete

 Sistem za sidrenje utiče na sigurnost u slučaju pada i udobnost prilikom penjanja. Izbor sidrenog sistema zavisi od konfiguracije terena. Primjer: ako želimo prijeći puteljak bez nogostupa, tako da je jedina pomoć u penjanju čelična sajla, ne možemo koristiti francuski sistem izgradnje, jer bi uspon labavim čeličnim sajlama bio praktično nemoguć. Glavna razlika između sidrenih sistema na feratama je način postavljanja sajle između pojedinih sidara. Iako se u svijetu koriste razni načini postavljanja sajle u Bosni i Hercegovini se trenutno prilikom izrade ferata koriste dva sistema francuski i tirolski.

 

Francuski sistem (sl.8) zatezanja sajle je takav da sajla spuštajući se sa gornjeg sidra prolazi pored donjeg sidra pravi luk i vraća se na donje sidro. Prednost francuskog sistema je ta što kad penjač padne, karabiner je uvijek na istom mjestu i položaju. Opterećenje na sidra je ravnojerno i karabiner teško može doći u pogrešan položaj pri padu. Mana je što labava sajla otežava njegovo penjanje, posebno na dijelovima ferate sa prevjesom. Što se može riješiti većim brojem nogostupa za penjanje.

 

Tirolski (alpski) sistem (sl.9.) zatezanja sajle se pravi na način da se sajla prilikom postavljanja između sidara zateže ručno ili najviše težinom tijela. Penjanje je lakše zbog nepomične i zategnute sajle, ali prilikom pada karabiner se može postaviti pogrešno što može značajno smanjiti njegovu nosivost. To se sprečava postavljanjem sigurnosnih konusa iznad sidara u vertikali i izloženih poprečnih traka. Sigurnosni konusi postavljaju se samo iznad sidrišta, gdje je mogućnost klizanja veća, tj. u vertikali i izloženim presjecima, gdje je nagib sajle veći od 20 º.   

Kod izrade ferate najveći uticaj na sigurnost tj na veličinu faktora pada daje sistem sidara. Prema međunarodnim normama i standardu EN 16869:2017/AC:2018 koji je usvojila i Bosna i Hercegovina BAS EN 16869: 2019 za izgradnju ferata vertikalni razmak između sidara je maksimalno 3 metra, a dok je horizontalni razmak maksimalno 6 metara (Sl.10). Što obezbjeđuje da prilikom pada maksimalna vrijednost faktora pada bude 5. Postavljanje sajle se vrši na način da je razmak između prvog sidra i kraja sajle (naravno učvršćene prema pravilima) 1 metar s tim da je prvo sidro 3,5 metra iznad tla (sl.11). Dubina rupe potrebne za postavljanje sidra je minimum 18 cm.

Naravno da se moraju koristiti sidra koja zadovoljavaju norme o čvrstoći. Danas se preporučuje nekoliko vrsti sidara (sl.12) zavisno od načina postavljanja sajle. Prilikom odabira lokacije sidara se treba voditi računa da postavljena sajla ne dodiruje stijenu.

Gustina nogostupa, merdevina, mostova i sličnih pomagala napredovanju zavisi od težine i namjene ferate. Maksimalna udaljenost nogostupa od stijene ne smije biti veća od 15 cm.

Pored ispunjenja svih normi i smjernica, za sigurno kretanje i pozitivan ugođaj je potrebna dobra psihofizička kondicija i dobro iskustvo u kretanju po tesko prohodnim terenima. Ovdje su spomenuti samo segmenti koji najviše utiču na sigurnost, a koje je vrlo lahko otkloniti u cilju prevencije.

Literatura: ilustracije internet

Džemal Ćesir

Save
Cookies user preferences
We use cookies to ensure you to get the best experience on our website. If you decline the use of cookies, this website may not function as expected.
Accept all
Decline all
Read more
Cookies
Cookies
Cookies
Cookies
Accept
Decline
Analytics
Tools used to analyze the data to measure the effectiveness of a website and to understand how it works.
Google Analytics
Accept
Decline
Marketing
Set of techniques which have for object the commercial strategy and in particular the market study.
DoubleClick/Google Marketing
Accept
Decline