Ostaci prvobitne lovačke kuća na Tisama, podignuta 1920. i napuštena 1934. Poslije je služila kao staja uz novu kolibu podignutu nedaleko od ovog mjesta.

U godini 1893., prilikom donošenja lovnog zakona, izdvoila je bivša Zemaljaska Vlada za Bosnu i Hercegovinu planinu Čvrsnicu, zatim Divu Grabovicu, Plasu i Muharnicu kao državno rezervisano lovište u cilju gojenja i razmnožavanja korisne divljači.

Lovište leži na teritorijama mostarskog, konjičkog i prozorskog sreza. Površina mu iznosi 32.652 ha, a od toga 11.851 ha šume, 14.542 ha agrikulturnog zemljišta.

Međa lovišta ide od Sovićkog mlina jugozapadno od Borovnika i Vrata na Strmo polje, kota 1255, odavde jugoistočno preko Dugog polja , Borove glave na Poljanu, odavde jugoistočno preko Vitrenjače i Vrela, kod kote 1292 kreće k istoku u potok Lantoša, ovim potokom u Drežanku, Drežankom u Neretvu, Neretvom uzvodno do ušća Doljanke, Doljankom do polazne tačke kod Sovićkog mlina.
Uglavnom leži ovo lovište u visokom gorju sa najvišom tačkom na vrhu Velike Čvrsnice 2228 m, a najnižom u Drežnici 107 m nad morem.
Između šumovitog dijela i alpinskih pašnjaka prostire se najveći dio stijena i neprodcuktivnog tla, u kojem obitavaju najviše divokoze. U vidu polukruga uzdiže se ovaj ogromni i majestetično impozantni stjenoviti vijenac iz zapadnog dijela u Muharnici preko cijelog sjevernog, istočnog i južnog dijela lovišta, rastavljajući neprohodnim zidom kotline Doljanke, Neretve i Drežnice od alpinskih pašnjaka, koji se prostiru iznad ovih stijena.
Osim triju navedenih rijeka, koje lovište optječu i sa tri strane graniče, nalazi se još jedini potok Grabovica u kotlini Dive Grabovice. Živih vrela vrlo je malo, pa se planinštaci za vrijeme paše koriste sniježnicom za piće, a lokvama i jezerima za napojišta blaga. U lovištu se nalaze četiri jezera, najveće u Ivan–dolu, Blidinje, i manja: na Plasi zvano Crepulja, na Podima zvano Crvenak i jezero Mejdani na Orlovom kuku. Pored pomenutih jezera u lovištu su i lokve Dugaja na Podima pod V.Vilincem, Ćorića lokva sa južne strane V.Vilinca, lokva na Staninama i lokva na Težovnici, lokva Jezerina na Muharnici i na kraju Ledeno jezerce pod Gavranićem.

Lovačka koliba na Tisama, podignuta 1934. u neposrednoj blizini stare zidane, a koja je ostala u funkciji staje za konje, prilikome dolaska gostiju u lov.

Ocrtavši općenito i u krupnim potezima ovu gospodarstvenu jedinicu, moram još jedanput naglasiti, da ona zaprema jedan neproduktivan, najvrletniji kraj, koji ne bi mogao poslužiti boljoj svrsi, nego kojoj je nemjenjen: uzgoju divokoza i turizmu.
Kako je u lovištu glavna vrsta divljači divokoza , to je njenom uzgoju posvećena i glavna pažnja. Pri uređivanju lovišta uzeti su na prvom mjestu u rad oni predjeli, koji su glavna staništa divljači. Ovi su predjeli u glavnom stijene i neproduktivno tlo, jedan dio šume, koji se nalazi ispod stijena, te jedan dio alpinskih pašnjaka. Ovdje je u vrlo lijepom razmjeru zastupljeno sve, što divokozi treba za opstanak ( stijene, šuma i pašnjaci), pa divljač nalazi, pored sigurnih skloništa, u obilju sočne hrane.
Kako je ovaj dio lovišta u najtežem i nepristupačnom terenu, trebalo ga je otvoritri osoblju i omogućiti vršenje službe, a lovcima izvršavanje lova. Po ovom principu pristupilo se zapravo tek u godini 1927. uređivanju lovišta, u kome se radovi i dalje razvijaju prema prilikama sa zamjerenim uspjehom. Kroz ovaj dio lovišta vodila su četiri puta, od tih dva seoska, kojima se izgoni blago na planinu, i dva turistička. Oba su turistička puta iz Jablanice na Vel. Šljeme kao i onaj iz Dive Grabovice preko Strmenice na Vel. Čvrsnicu. Kako je jedini mogući prolaz na planine klancima kroz stijene, kuda su turistički putevi trasirani, to je ta okolnost iskorištena i putevi su uređeni i pretvoreni u jahaće puteve.

Lovačka kuća na Žljebu, izgrađena 1921., a naknadno prepravljena u sadšnji izgled.

Na Plasi ispod Vel. Šljemena (u Drijenču) i pod Tumbetom na Čvrsnici postojale su jedine turističke kolibe, koje su preživjele WWI, a da ništa iz njih nije odneseno, ali poslije rata nije imao ko da se o njima brine te su se  1928. i 1929. urušile. Kako nije bilo nikakvih zgrada ni ubikacija, moralo se noćivati po špiljama i čobanskim kolibama na planini, što je uveliko otežavalo vršenje službe i odbijalo lovce. Prvi objekat za lovce podignut je 1920. na Tisama (1360 m), od zidanog kamena sa dva odjeljka. Kuća je kasnije, 1934, napuštana i kasnije služila kao staja, a 1934. sagrađena je nova koliba od brvana. Nedaleko od stare, kojoj se mogu i danas vidjeti urušeni zidovi, podignuta je nova koliba, koja i danas služi posjetiocima ali u vrlo bijednom stanju. Planinari su ju stavili u prioritet obnove u skorijem vremenu. U godini 1921. napravljene su lovačke kolibe u Drijenču (1440 m) na Plasi i na Žljebu (1008 m) sa dva odjeljka, a u Bačvunu (1000 m) pod Rauljom, 1925. podignuta je sasvim mala kolibica jedne šupljine sa otvorenim ognjištem i palačama, za noćivanje lovnog osoblja. Ovo su bili jedini objekti, s kojima se raspolagalo sve do godine 1927. kada se počelo ozboljnije raditi na uređivanju lovišta. Prema napredovanju posla oko uređivanja izgrađivane su nove kolibe na odgovarajućim mjestima, a postojeće stare kolibe su renovirane i uređene. Provodeći strategiju uređenja lovišta, Direkicija Šuma Sarajevo nastavila je sa gradnjom objekata te je u godini 1931. podignuta koliba za Međedom (1542 m) sa jednom šupljinom i otvorenim ognjištem.  Godine 1936. u Bačvunu, do stare kolibe, izgrađena je nova koliba sa dvije šupljine. 1952. godini, u Drijenču na Plasi, izgrađena je nova koliba nedaleko od stare, sa dvije šupljine i podkrovljem. Godine 1938. podignute su kolibe u Radavi (482 m) i na Sokolju (676 m). Nove kolibe izgrađene su 1954. godine i na Jagodniku (1551 m) sa jednom šupljinom i otvorenim ognjištem, Vitlenici (1462 m) sa jednom šupljinom i otvorenim ognjištem, kao i na Stropu (1645 m) sa dvije šupljine. Na Ivankovića staništu, 1966. podignuta je koliba Plasa (1420 m) sa dvije šupljine i podkrovljem. Na uređenju lovišta nastavilo se i narednih godina pa je tako 1979. podignuta i koliba na Težovnici (1630 m) sa dvije šupljine, a 1982. podignuto je sklonište od vodootporne špere  na Mrkušin gvozdu (1440 m). Sve kolibe su tako raspoređene , da se u jednom kratkom jesenjem danu može doći od jedne k drugoj. Lovačke staze, koje kolibe spajaju, provrdene su svuda, gdje se divljač najviše zadržava, pa je usput  olakšan osoblju nadzor, a gostima omogućen lov. Kolibe su sagrađene na izgtlednim mjestima, odakle je pogled u brda i okolicu što ljepši.

Planinari: Karlo, Stanko i Jozip pred lovačkom kolibom Drijenač, 1958. godina.

Kao centar lovišta smatra se Jablanica, do koje se dolazi vrlo lako prugom, kao i cestom. U Jablanici je sjedište nadlovca. U lovačkoj kući u Jablanici ima dvije pristojno namještene sobe za lovne goste i državne šumarske činovnike.
U lovištu je postavljen ispitani nadlovac, kome su dodjeljena dva domaća čuvara lova. Prema pričanju povjerljivih lica i prema službenim podacima bilo je stanje divokoza, prije WWI, slabo. Službeni izvještaj iz godine 1906., glasi na 150 divokoza i 10 srna. Za vrijeme WWI namnožilo se toliko divokoza, da je stanje u liovištu ukazivalo na broj od 1800 jedinki. Svršetkom WWI, nastupili su crni dani za divljač, koji su se produžili i u narednim poratnim godinama. U godini 1920. postavljen je u Jablanici nadlovac, rođeni gorštak iz Koruške, Jakov Prešern, pouzdan i savjestan čovjek. Jedna od najtežih zadaća bila je suzbiti lovokradstvo.
Najljepši dio lovišta i najbogatije na divljači jeste kotlina Dive Grabovice. Svojom romantikom i divljom prirodom zadivljuje ona i očarava prolaznika. Može da se svojom grandioznošću i veličanstvenom ljepotom upoređuje sa svim planinskim krajevima Domovine, kao i susjednih zemalja. Ovoj ljepoti nema premca na daleko. Ovo je kraj, koji svojim položajem i karakterom zahtijeva, da ostane vječito u svoj svojoj veličini i ljepoti kao dar Božiji ljudima. Da bi se ovo moglo provesti i potomstvu taj najljepši prirodni park sačuvati, proglašeni su najgornji dijelovi Dive Grabovice, koji su i najkrševitiji i nepristupačni, sa najviše sterilna tla, po naređenju Kraljevske Banske Uprave u Splitu broj 7380/31 od 28. marta 1931. god., a na osnovu člana 38 z. o. š., trajnom zaštitnom šumom, u kojoj je svaka sječa i paša blaga zabranjena. Jedino je u ovoj božanstvenoj kotlini priroda ovako raskošna, pa je dala lovcu i turistt sve, što mu srce zaželjeti može.

Izgled lovačke kolibe Tise, 1930., prije rekonstrukcije, koja je naknadno izvršena.

U Divoj Grabovici ima 22 seoska doma, koji u svemu nemaju više od desetak ha ziratne vrlo mršave zemlje, od koje ne mogu živjeti ni pod kojim uslovima.
Ističući ljepotu i važnost Dive Grabovice nisam mislio zapostaviti ostale dijelove lovišta, jer nemam ni stvarnog razloga, pošto su i oni u svome stilu isto tako lijepi i veličanstveni. Sa Vel. Šljemena ili Raulje otvara se krasan vidik na sve četiri strane svijeta, sve do sinjeg Jadrana i Posavskih ravnica. Divljači ima i u ostalim dijelovima lovišta u obilju, pa objekat tek u cijelom objamu čini ,,par excellence,,lovište.

Prvobitna koliba Bačvun, podignuta 1925., a nova je sagrađena 7-8 m dalje 1936. I ova koliga je prepravljena 1971.