Valjalo je poraniti jer iz Sarajeva do Vitlenice ima oko 2 sata vožnje. Ovo nam je drugi put u zadnjih 15 dana da se vozimo ka Blidinju samo ovaj put ne idemo na Vran nego na njegovu prvu komšinicu, Čvrsnicu, vrh Velika Oštrovača
U Muharnici smo skrenuli lijevo na makadamski put koji vodi ka Vitlenici i poslije nekih 1500 metara naiši na veliki smet snijega, dug nekih 10-ak metara koji nije bilo moguće proći autom. OK, ništa strašno. Parkirali smo tu auto i na brzinu izračunali da će nam to planiranu turu produžiti za nekih 5km. Na putu do Vitlenice je bilo još nekoliko smetova, dosta večih od onog koji nas je natjerao da parkiramo auto. Onako usput smo razgovarali kako je naobično da je snijeg tako nisko, obzirom da ga je prije 15 danana Vranu skoro nije ni bilo. Tih 15 dana je vrijeme bilo neobično toplo i baš smo se čudili kako se nije istopio. Predpostavljali smo da je to do šume i da sunce teško dopire do tog dijela puta.
I tako, izađosmo mi iz šume, a i dalje su se smjenjivali predjeli sa snijegom i oni bez njega. I što smo išli dalje snijega sve više, na nekim mjestima i preko metar debljine. To nas je dosta usporilo i iscrpilo, a kako je snijeg bio strašno mokar, svima su i gojzerice protopile. I opet nešto razmišljamo možda je to zato što idemo sjevernom stranom. Valjda kad izađemo na greben i skrenemo ka Hajdučkim vratima bude suho. I bilo je, možda nekih 10% puta :) . Na nekim mjestima i po 2 metra snijega, jezero Crvenjak skroz zatrpano. Pauzu za ručak smo napravili na Hajdučkim vratima, dosta kasnije nego smo planirali. Da bi napravili supu morali smo topiti snijeg. jer zalihe vode smo prilično potrošil zato što su dva izvora pored kojih smo do tada prošli također bili pod snijegom. Spustili smo se do Hajdučkih vrata a onda izašli i na Trinjaču. Mokri i iscrpljeni od hodanja kroz snijeg mogli smo uživati u predivnom pogledu na horizont u svim pravcima, jer bilo je vedro i pogledi su daleko dopirali.
Tu smo se podjelili u dvije grupe. Jedna je produžila ka Velikoj Oštrovači, a druga lagano krenula nazad. Velika Oštrovača se nalazi samo 800 metara istično. Međutim zbog dosta snijega u njenom podnožju i sniježnih streha kroz koje semoglo propasti u rupe duboke i preko metar pristup je bio prilično nezgodan. Pogled sa vrha je još ljepši nego onaj sa Trinjače.
Zadržali smo se tu vrlo kratko, samo zbog fotografisanja i žurno krenuli nazad. Valjalo je stići ostatak grupe, a i dan je več prilično odmakao. Ponovo smo se okupili jedan kilometar ispod raskršća Vilinac-Hajdučka vrata i zajedno krenuli ka autu. Iako smo imali dosta otežavajućih okolnosti turu smo uspjeli završiti prije mraka
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
