Amina Avdić u smijeru Babin zub (Kleopatrina igla) nadomak Sarajeva

Haris Kalajdžisalihović: " Tarzanijada" je penjanje uz strme, travnate ili kamene police, težine od II do III, ali bez užeta. Treba li reći da bi svaki pad bio katastrofalan." A u Velikom kuku na Čvrsnici katastrofa se osjeća fizički, pod prstima - u klizavoj travi, rahloj kamenoj podlozi, strminama zasutim suhim borovim iglicama, pijeskom...

Reportažu iz Velikog kuka na Čvrsnici počinjemo na jedan neobičan način - usponom u Kleopatrinoj igli ili Babinom zubu, atraktivnoj stijeni koja se nalazi na domak Sarajeva, na pet minuta hoda uzvodno od Vijećnice. Razlog je jednostavan, ovim miksom reportaža želimo vam pokazati da se na mikro-planu vodi borba i postižu uspjesi proporcionalni onima tipa uspona kroz Stub Velikog kuka. Objavljujući Harisovu reportažu iz te impresivne stijene dali smo priliku i ovoj "djevojci" da se nađe "pod svjetlom reflektora". Da vidimo hoće li ispuniti naša očekivanja?

"Tarzanijada" kroz polja suvih borovih iglica. Sa iglicama i nekako, ali s mamom im je teško izaći na kraj...

U petak popodne 01.septembra 2006 "tri musketira": Saed Muhić, Salih Mulaosmanović i Haris Kalajdžisalihović uputili su se Sejinom "netuniranom" NIVOM prema Divi Garbovici. Namjera je bila da subotu i nedjelju provedu na Čvrsnici i popnu stijenu Velikog kuka. Ova stijena je jedna od najimpresivnijih stijena u našim planinama, visoka je preko 1000 m, a smijer koji su namjeravali ispenjati u njoj, Stub Velikog kuka, nešto je kraći, pošto počinje iz višeg dijela stijene. Ali i sam taj pristup smijeru, smijer je za sebe...

Haris Kalajdžisalihović uhvaćen u "tarzananju". Iza, finale uspona - Stub Velikog kuka.

Nakon "tarzanijade" po strmim policama u donjoj polovici stijene Velikog kuka, probili smo se do pod Stub, kaže Haris Kalajdžisalihović. Opis smijera, naravno, nismo imali, samo neke generalne naznake kuda bismo trebali proći. Nakon svekolike tarzanijade stižemo do pećine u kojoj se inače može bivakirati. Nakon pećine i 2,5 rastežaja užeta slijedi sedlo koje se nalazi u samoj bazi stuba. Pošto smo promašili optimalni pravac, popeli smo se na sedlo težim smijerom, direktno. Uspon do sedla vodi kroz jako kršljiv, opasan teren, težine IV+/V+ sa lošim i dalekim međuosiguranjima. Na sedlu smo se našli nešto prije 13:00, prilično zamoreni, između ostalog zahvaljujući i teškim ruksacima koje smo nosili.

Salih Mulaosmanović pokušava narušiti neke principe gravitacije

Pošto nakon sedla nismo bili sasvim sigurni gdje tačno smijer ulazi u Stub, odlučili smo se zanoćiti na sedlu, jer u slučaju da produžimo dalje svako spavanje bi bilo neuporedivo neudobnije, a i hladnije, jer bi bili izloženiji vjetru, nastavlja Haris. Međutim, noć nije bila nešto pretjerano hladna s obzirom da smo nosili i vreće za spavanje sa sobom.
Ujutro ulazimo u Stub s nadom da ćemo pronaći smijer. Sejo penje prvu dužinu jer se ja, pored tolike neizvjesnoti, nisam usudio povest navezu. Toliki Tarzan nisam! Nakon dvije dužine konstatujemo da smo na pravom putu. Naredne dvije dužine vodi Salih. Od njegove dvije dužine, ova druga je i najteža u cijelom smijeru, V+/VI- i prilično je konstantne težine.

Sead Seyo Muhić, čovjek koji drži sve konce u svojim rukama

E, sad dolazimo do ključnog momenta, ne uspona već priče. Pošto sam od Saliha napravio "veličinu", sad je vrijeme i da vam odam jednu stvar, zamislite, nije ponio ni kapi vode! Za ta dva dana koliko smo penjali, imali smo samo dva litra vode, tj. ono što smo Sejo i ja ponijeli. Kako glad, tako i žeđ očiju nema - ta voda je "pukla" već do ovde. A odavde pa nadalje dužine se još ocjenjuju respektabilnim ocjenama (četvorkama, sa lakšim partijama), pa možete zamisliti i tog belaja još. Dole na kraju doline zeleni se voda jezera. Toliko vode, a nama ovdje u stijeni gori u grlu...
Ipak, Salih nam je riješio najteži dio, te mu to uzimamo kao olakšavajuću okolnost, inače bismo mu krv popili. Dalje nastavljamo sa vođenjem Sejo i ja.

Visina Babinog zuba je 60m, prosječna težina IV - V, ključni dio VI-

Švljkbrljkczzzuuuummm...!!! (Teleport) Selimo se na kratko u drugo vrijeme i na drugo mjesto. Razmišljajući dublje, zapali smo u dilemu oko toga ko se u stvari u ovoj reportaži našao "pod svjetlom reflektora" i zahvaljujući kome. Više smo skloni vjerovati da je ova "djevojka" zaokupila svu vašu pažnju, a da napori momaka koji se muče sa Stubom Velikog kuka padaju u sijenku dok devetogodišnja Amina Avdić demonstrira prolazak kroz detalje težine VI-.
Inače, stijena Kleopatrina igla je visoka 75 metara, a sam smijer Babin zub je 60m. Težina u najtežem dijelu je VI-, a ostatak IV / V. Treba napomenuti da Amina nema iskustva sa pravim penjanjem "većeg kamenja" poput Kleopatrine igle. Vjerujete li da ovo dijete ima snage da izdrži sav napor do vrha?

Salih Mulaosmanović - ni Tarzanu nije lako, ko je rekao da jest

A sada slijedi Harisov pokušaj da se opravda zbog kritike upućene na Salihov račun, samo zbog nekoliko gutljaja vode:
Ovim putem zahvaljujem Salihu na dobrom druženju, upućujem pozdrave i mahanja sa željom da postane najbolji bosansko-hercegovački alpinista svih vremena, jer stvarno ima i mogućnosti i predispozicije za to. Treba napomenuti da je taj momak počeo sa penjanjem prošle sezone, a već ima zavidne rezultate, bar što se tiče naših pojmova - Albatros 350m (VI, A0), Mosoraški 350m (VI), Velebitaški 350m (VI, A0), Kama Sutra 150m (VI-/VI ), Brid Klina 350m (VI, A1) i sada Stub Velikog kuka (VI-, 1000m). Treba reći da je kroz svaku od ovih smijeri bio najmanje ravnopravan partner ili čak vodio čitave smijeri.

Stub je u gornjem dijelu veoma eksponiran, iz stijene se vidi čitavih 1000 metara pod nogama

Dobro, penjemo dalje! Sa sedla na kome smo prenoćili idemo prvo malo gore, pa onda priječnicom lijevo na sam stub, na veliku policu, nastavlja Haris. U nastavku stalno tendencija u lijevo, sa i po 30 m dugim priječnicama, sa rijetkim međuosiguranjima. Same priječnice nisu toliko penjački zahtijevne, ali su jako eksponirane prema Divi Grabovici. Iz njih se vidi čak čitavih 1000 m dole, pod nogama. Pred sami kraj uspona u zadnjih bukvalno dva metra, pada nam kamen na uže kojim smo izvlačili ruksake i presijeca ga tačno na pola. Mi smo tu već ruksake nosili na leđima, tako da je jedina šteta Sejinog užeta. Baš mu se ne da. Nije imao uže sedam godina koliko se bavi ovim, taman ga kupi i ono "crkne". Hehe! Ali nema veze, ko je kupio jedno, kupit će i drugo...

Vrijeme penjanja ovog smijera u Babinom zubu od strane prvih penjača bilo je trinaest sati u dva dana

Vraćamo se ponovo Amini! Vozdrica, kako ide sine? A zna li ti tata da si ovdje? Šta, i on je tu... ?!?!
Ova priča biva još interesantnija ako "odamo" da je vrijeme penjanja ovog smijera u Babinom zubu od strane prvih penjača bilo trinaest sati u dva dana i za to vrijeme to je bio pravi poduhvat. Prvi su ovaj smijer penjali Faruk Zahirović Braco i Paša Grbo. Što se tiče penjačkih kvaliteta ove "djevojke", oni su izuzetni, ali šezdeset metara sa vrlo visokom prosječnom ocjenom težine, gledano iz njene perspektive, ipak je respektabilno. Mala Amina na vježbalištu može popeti čak nevjerovatnih VII-, ali ovo je za nju "maraton".

Sijenka Stuba dijelom govori o veličini i eksponiranosti stijene

Ponovo Veliki kuk: Na kraju, kad se vertikala prelomila u horizontalu, odahnuli smo. Zovemo mobitelom Hamu (Muhameda Šišića) koji je, sada već prilično davno, prvenstveno popeo taj smijer u Stubu Velikog kuka. Javljamo da smo ponovili taj uspon. On nam čestita, naravno, drago mu je jer niko još od prije rata nije ponovio taj smijer.
Možda se, penjući Stub Velikog kuka, mogao i birati pravac (po cijenu lutanja u 1000-metarskoj vertikali), odavde dalje postoji samo jedan mogući smijer - čatrnja pod Vilincem. Nakon obilnog hidriranja (proces suprotan dehidriranju) vodom do zasićenja, nastavljamo prema Hajdučkim vratima i spuštamo se niz Strmenicu u Grabovicu. Tu nas je razdragano i ljubopitljivo dočekala Sejina "netunirana" NIVA.

U zadnjih bukvalno dva metra uspona, pada kamen na uže i presjeca ga...

U povratku je Sejo "čepio" NIVU, nemilosrdno kao što je čepio dužine u Velikom kuku, zadajući joj i 5000rpm od čega je jaukala kao vjetar u stijenama, kaže Haris. Nije to bila vožnja, bilo je to gađanje! NIVA nije tunirana samo da se zna, ali će je Sejo tunirati kad dodju dijelovi. I ne samo to, pripremit će Sejo nju za zimske uspone, stavit će joj cucke na gume da dobije bolji kontakt s ledenom podlogom, pa da može bolje iskoristit "konje", kakvi smo i sami.
Ipak, da i tu ne bi šta "crklo" poput onog užeta u Velikom kuku, savjetovali smo Seji da se ne igra sa tim, već da zvrkne Ekrema kožara u Priboj i pita koji su cucki bolji - Campovi, CoolMaxovi ili od ježeve kože. Do narednog uspona i naredne reportaže - Vozdra!
(Pažnja, ima još jedna strana!)

Amina na vrhu Babinog zuba. A i Veliki kuk će doći na red, malo strpljenja...

Čekaj, nije gotovo kad je gotovo, već kad Amina kaže!
Je li ko sumnjao u uspjeh? Amina Avdić je obadvije dužine prošla u navezi kao drugi penjač. Njen otac Adi Avdić i Haris Kalajdžisalihović smjenjivali su se u vodstvu. "Mislim da je samo dovoljno reći da je to uradilo jedno devetogodišnje dijete", rekao je na Kraju oduševljeno Haris Kalajdžisalihović. Amina je postala najmlađa osoba u historiji koja je popela ovaj popularan smijer. A i Veliki kuk će doći na red, malo strpljenja...