Draganska planina je dio masiva Prenja i nalazi se na njegovim sjevernim obroncima. Istočno od nje je Idbar, a na njenim jugozapadnim padinama je Dragan selo. 

Na sjeveru je Jablaničko jezero. Najviši vrh je Rečice 1451 mnv. Vrh Rečice je kotiran na topografskim kartama, ali sudeći po izohipsama i stanju na terenu ipak je malo visočiji vrh koji se nalazi nekig 800 metara sjeverozapadno i do njega vodi markirana staza iz Štrbina. Tako smo u Jablanici prešli most, asfaltnim putem vozili do sela Krstac i onda još nekih 4km makadamom do Štrbina. Tu smo pored puta parkirali auto.
U početku je staza jako strma i u sermpentinama se penje ka jugoistoku. Staza je markirana. Nakon cca 1km uspona dolazi se do raskrsnice. Desno, uzbrdo vodi staza na greben i na drvetu piše Lastva, a lijevo je dosta blaži uspon. Odlučili smo se za blažu opciju, a da se vratimo preko grebena.
Nakon nekih 600 metara dolazimo na dio gdje se gube i staza i markacija. Vidljiv je put kojim bi staza trebala ići, ali je taj dio zarastao u malinu i žaru do te mjere da nije imalo smisla pokušavati njime proći., Vratili smo se malo nazad i desnom padinom kroz šumo se provukli par stotina metara, pa se onda uključili na stazu.
I dalje smo mjestimično nailazili na potpuno zarasle dijelove i jako visoku i gustu travu, tako da smo imali osjećaj da prtimo snijeg. To nas je dosta usporilo, i u kombinaciji sa jako toplim vremenom dodatno izmorilo. Srećom pa je tom stranom barem nagib manji. Ostaje još samo malo strmiji uspon na sami vrh Rečice.
Pogled sa vrha (kao što možete vidjeti na ovoj panorami) je zaista poseban.

Vidi se cijela sjeverna strana Prenja sa fokusom na Cetinu. Na jugoistoku je vrh, koji je kotiran na karti i vidljivo je da je malo niži od onog na kojem smo mi stajali. Taj vrh je i obrastao gustom šumom tako da se nije isplatilo ići do njega iako je udaljen samo 800 metara. 
Malo smo odmorili, ručali, i onda se uputili ka grebenu Hajdukova pola, čija najviša tačka je na 1420mnv. Na početnom usponu su stijene gdje se za uspon morate koristiti i rukama, a onda dalje je ugodna staza kroz šumu. Staza ide samim rubom grebena, tako da se cijelim putem pruža lijep pogled na Rečice i vrhove Prenja.
Nakon što se pređe greben, staza obara nizbrdo, kroz šumu ka raskrsnici koju smo pominjali na početku naše ture. Iako smo ponjeli i više nego dovoljno vode za turu ove dužine, kombinacija teškog (zaraslog) terena pri usponu i velike vrućine nas je dovela da nam je za povratak ostalo samo pola litra.  Jedan izvor na koji smo naišli na putu ka vrhu je bio toliko slab, da je neupotrebljiv osim možda u krajnjoj nuždi.
Osim toga i povratak preko grebena nam je dodao dodatnog uspona, ali je bar staza bila puno ugodnije za kretanje jer nije bilo guste trave.
I na kraju da ne zaboravimo maline, kojih je na ovoj turi bilo u izobilju.

Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)