Sead Muhić i Sanjin Kanlić, sedam dana kroz Alpe na mountain bikeu, od Graza do Salzburga, preko brda i dolina, u vrijeme i nevrijeme... U povjerenju: Sve za jednu kutijicu mocart kugli...

Slijedi jedna pomalo neobična reportaža iz planina, koja ne tretira samo jedan vrh ili jednu planinu, već čitav planinski lanac. Radi se o sedmodnevnom prolasku MTB-om kroz Alpe, počevši od Graza pa sve do rodnog mjesta velikog kompozitora W. A. Mozarta - Salzburga.
Nakon svih obavljenih priprema ostavljamo auto u Grazu i priključujemo se, već nakon par kilometara vožnje biciklom, na stazu ALPENTOUR, čije ćemo putokaze pratiti narednih sedam dana.

MTB ALPENTOUR je projekat grupe entuzijasta koji su odlučili da kompletnu Gornju i Donju Austriju, zatim regije Salzburg i Beč uvežu MTB stazama.
Staze su markirane i projektovane tako da ujutro krenete iz grada i čitav dan vozite bez kontakta sa civilizacijom, da biste se naveče, obično nakon nekog strmog spusta, našli u slijedećem gradu. Dnevno se u prosjeku prelazi 60 km i savladava oko 1800 m visinske razlike.

I naravno, opet ilegala*! Nego kako! 

*Termin možda poznatiji u nekim krugovima kao "ciganjenje i na divlje". Evo odakle vuče porijeklo

Prvo mjesto u koje ulazimo nakon Graca je jedno od vjerovatno najpoznatijih sela Austrije, a vi probajte pogoditi o čemu je riječ.
Radi se o Koflach-u. Ali koflach je, izgleda, poznat i po tome što se u njemu nalazi i vjerovatno najneozbiljnija bogomolja na svijetu. Kako nismo mogli odgonetnuti o čemu se zapravo radi, moj drug Sanče je konstatovao da je to sigurno neka kineska crkva.

Čovjek uči dok je živ!
Da je to tako, uvjerio sam se i danas kad smo ugledali dva saobraćajna znaka za koja nismo ni znali da postoje. Učili smo da postoje npr. "životinje na putu", "divljač na putu", "kamile na putu"...
Al' "žabe na putu" još nisam vidio.

Projekat Alpintour star je desetak godina, pa im nismo zamjerali zbog nedovoljnog broja putokaza. Često smo se gubili, pa je zaista neophodno jako dobro snalaženje u prostoru.
A kad bi na kraju nestalo i ceste, biciklo na rame i samo naprijed...

Ovo je jedan od mnogobrojnih, gotovo uobičajenih alpskih putokaza, gdje po izrazu lica nekih mističnih likova trebate, naravno odokativno, ocijeniti koliko ima do vrha.

Na turama poput ove, gdje bicikl sa opremom teži oko trideset kg, kilometri ne predstavljaju problem, ali zato svaki metar penjanja brzo iscpljuje oorganizam...

Kada bi na početku čovjek mogao stati na neki vrh i sagledati sve doline i planine koje ga čekaju u narednih sedam dana, odustao bi bez razmisljanja. Sad, kad smo na pola, čovjek ne moze ni odustati.
Al' razmišljali smo i o tome...

Većina cesti koje idu preko planinskih prevoja tokom zime je zatvorena, pa tako i ovaj Solkpass preko kojeg nas put vodi do sljedeće alpske barijere - Hoch Dachstein, te do trenutno najpopularnijeg austrijskog skijališta - Schladming-a.
Kad bi se kojim slučajem Alpe mogle zimi prelaziti biciklom, razlika u odabiru garderobe bila bi minimalna, pa bih postojećoj odjeći dodao samo bolje cipele i rukavice sa prstima. Ovo sam rekao pokušavajući da što bolje prikažem vremenske uslove za koje se u augustu treba pripremiti na ovoj turi.

Kako se kaže capin u deminutivu?
.......................nos.....
Oberwolc u bližoj prošlosti nije štedio šumu, pa je zasluženo dobio ovakav spomenik. 

Salzburgu se primičemo sa istočne strane, preko gradića Hallstat i jezera Wolfgang see. Taj dio je vjerovatno najljepši dio Austrije. Jezera su puna čamaca, jedrilica i turista, pa se čini kao da ste na moru u jeku sezone.
Umjetnici ovu "lakrdiju" nazivaju INSTALACIJOM.

Nakon sedam dana vožnje, predjenih 450 km i 10 000 m visinske razlike, dolazimo u Salzburg - grad klasične muzike i mozart kugli. 

I to je sve za ovo javljanje!

Pogledajte ranije MTB avanture Seada Muhića