Casino Baden-Baden

Pohvali mi se prijatelj na jednoj sjedeljci kako je slijedećeg vikenda na penjanju u Baden-Badenu. A pošto snijega i leda nema, onda će penjati "mixed" kako reče! Nisam vjerov'o ušima. Ma sigurno je vino, a šta može biti?

Grad Baden-Baden je poznat po tri stvari: kasinu, termalnim izvorima i najvećoj koncentraciji milionera po kvadratnom metru u Njemačkoj.
Alpinisti poznaju taj grad (bolje je reći njegovu okolinu) po stijenama specifičnog (ne)kvaliteta (Battert), loše osiguranim smijerovima i statistici koja kaže da su Battert-stijene po broju penjačkih povreda uvijek skoro u samom vrhu!

Schvarzwald

Battert stijene se nalaze u Švarcvaldu i ako je karti vijerovati u najvećem "prirodnom" (zar ima i neprirodnih?) parku Njemačke. Ovo nije prvi put da "osvajam beskorisno" u Baden-Badenu. Poznajem te stijene dobro i one znaju mene. One su na lošem glasu, a nisam ni ja na boljem. One su navodno ljeti mokre, u jesen kršljive, s proljeća sipljive, a u zimu... U zimu ih ne penje ni jedan normalan insan. (Znači li to da ni moj dugogodišnji penjački partner Almir Imamović, zvani Dedo, iz sela Bilalovca nije normalan. Dobar nije, svakako - ovim putem jedno veliko HVALA za svu onu muku razgovora sa samim sobom (Meša) i za trpnju moje ćudljive čehre).

Altes Schloß - Ulaz u park

"Mixed Climbing" je relativno nov izraz u penjačkoj literaturi. Pod ovim pojmom se prije par godina podrazumijevalo miješovito penjanje u stijeni i ledu. Na nogama dereze, u ruci bajle, u stijeni spitovi, a u glavi...?
Kapitalizam je skoro osvojio svijet; to je u redu (mislim, to je jasno). Uvukao se u naše domove, u nas i potiče nas na pretjerano konzumiranje svega i svačega... Šta je sa penjanjem ?
Poslije druge flaše vina u jednom lijepom društvu i prijatnoj atmosferi "pohvali" mi se prijatelj kako je slijedećeg vikenda na penjanju u Baden-Badenu. A pošto snijega i leda nema, onda će penjati "mixed" kako reče! Nisam vjerov'o ušima. Ma sigurno je vino, a šta može biti?

Suha zima

Ama šta se danas ne može. Kad ljudima (penjačkim vodičima) nedostaje kupaca (osvajača korisnog) onda se sve može. Na 30 m - do 60 spitova; nema problema (Azra i Džoni). Leda i snijega ni za glavu, ali nema veze. Mixed je mixed, a svi ljudi nisu insani. Stijena preparirana k'o Tiletovi medvjedi (Titovi medvjedi, op. Z-2000), uništena bajlama, izranjavana derezama,...
Ne znam jel' vino ili već spomenuta čehra, al' ne bi mi pravo. Rekoh jednom gospodinu (za kojeg svijet po francuskoj skali od 7a pa na gore počinje), da može i drugačije. Ispričah mu pročitano iz Durminog "Izazova", zimska ponavljanja tog i tog... Oprezno, da ga ne uvrijedim nacionalno, spomenuh mu njegove Nijemce, prvenstvene uspone 60 i 70-ih u zimu, Dolomite...

Zima, zima e pa šta je...

Poslije vina i preležane glavobolje, bi mi krivo na sve oko mene, pa i na samog sebe. U svom tom belaju, u sred fešte (pijanke), bi dogovoreno da se slijedećih par sedmica nešto na tom planu uradi. Plan je jedno, a realizacija drugo. Da mi je prvi put zimi penjat - nije. Penj'o sam i 'vako i 'nako. I mixed (normalni, s ledom bez votke - pozdrav Rusiji), i samo u snijegu bez leda, suhoj stijeni s mrazom. Penj'o sam i solo (s prijateljem užetom) i znam koja je to muka (bar za mene)! Tek sad upoznah pravu vrijednost moga Dede, kojeg sam bez problema u sjevernu stijenu Eigera mog'o povesti, samo ako u blizini ima dovoljno pive i ljepšeg pola.

Edmund - Made in Slovenia

Kad nema Dede onda ima Edmunda. Edmund je Slovenac, penje prelijepo, preteško i ne boji se zime. Penjali smo 12.12.2004, u nedelju. Po vremenskoj prognozi je temperatura zraka trebala biti između -9°C i -11 °C. Edmund je mislio da ima najmanje -20, dok sam ja bio ubijeđen da počinje novo ledeno doba. Smijer se nalazila u centralnom dijelu - Trapezu (eto joj i imena) i imala je po UIAA-skali V+/VI-; visina 90 m, penjačka dužina 110 m.
Dvije stvari su posebno za naglasit: prekrasna prečnica ca. 15 m (bez osiguranja, t.j. bez prave mogućnost za osiguranje) i relativo slaba osiguranja između štandova (2 spita na 110 m).

Edmund, ovog puta bez osmijeha

Balašević reče: "Tišina je stvar koja nas odvaja od tih ljudi". Ne znam šta drugi rade ili misle prilikom penjanja i osiguravanja, ali... Koliko god mi penjanje k'o prvom pruža mogućnost da "osvajam beskorisno", toliko mi osiguravanje dolazećeg partnera daje onu potrebnu tišinu razmišljanja.

Friend

Po mom ličnom mišljenju, jedan od najboljih penjačkih izuma zadnjih 15 ili više godina. Ima sve osobine jednog idealnog partnera (ili partnerice). Nije zahtijevan, siguran skoro kao spit, brz za postavljanje i za otklanjanje (smrt svim čokovima i kajlama - šala mala). Na slici su moja dva ljubimca, ime im neću otkrit. Za prijatelje friendova jedan savijet: kao sva mehanika, tako i friendovi trebaju ulje za besprijekorno funkcionisanje. Umijesto klasičnog podmazivanja uljem, bolje je koristiti grafit. Za ulje se lijepi pašina, pijesak... Nekako logično, ali iz mog iskustva znam da velika većina koristi ulje ili uljne sprejeve.

Na vrhu

Na vrhu je bilo uobičajeno hladno. Zaleđeno granje na drveću me sve više uvijeravalo da moja teorija s novim ledenim dobom nije uopšte pogrešna.

Kobasica, al' ne kranjska

Ima li šta bolje poslije ovakvog smrzavanja od ljute bosanske prepečenice i kobasice s grila. Grila?! Ma ne treba u sitnice gledat. Gdje je vatra, tu je i gril. Gdje je stijena, mraz i studen tu je i "mixed climbing".