Foto: Armin Begić 6.-7. juli 2003

Zugspitze, 2964m nadmorske visine, najviši vrh Njemačke. Idemo gore sa Dj Begom probati neke akrobatske vještine.

Hoćete na Zugspitze, a vjerujete samo "u se i svoje kljuse" onda, vjerovali ili ne, jedan od puteva vodi kroz ovu rupu. Klaustrofobično u početku, ali čekajte samo. Koji sat hoda duž nekakvog potoka, za utjehu, prava je atrakcija u vrelim ljetnim danima. Naredio: Dj Bega

Nakon što se provučete kroz sve one rupe, mostove, mostiće... rastajete se konačno od buke vode i svježine (što je previše - previše je) i prelazite u slijedeću dimenziju. Žica! Uvlači se na "mala vrata" podmećući u početku nogostupe kako bi vas odobrovoljila (da ne odustanete odmah u početku, nego da vas navuče malo dublje pa onda stavi na iskušenja...)

Singerica sitno šije, haj' ko smije!
Ne znamo šta je Dj Bega kontao prolazeći ovim putem (čuj, putem), ali bez obzira na sve "kuke i kanape" fakat je da se većini kosa lagano diže na glavi, ruke izdajnički znoje i neki prstenasti mišići grče od jeze (:-O. Bil' ja to mog'o? ona je uznemiravajuća, uporna misao koja pravi svu frku.

Puf! Puf! Ja nemogu naprijed! (A bogami ni nazad)
Sav normalan svijet ide lijepo žičarom na vrh, a neki prave cirkus ovdje na ovim žicama i pločama. Šta ide na vrh! Sav normalan svijet sad 'ladi m... negdje kraj vode, a mi sa Dj Begom igramo se Spidermana ovdje na ovim žicama. Hajmo mi lijepo na pivu!

Ama, čekajder! Kad može ona*, možemo i mi!
Samo da nas poslije ne proganjaju noćne more, sanjajući kako smo promašili jedan klin i ugazili u - prazno. A još, da bismo ispali frajeri pred ženskom, ono, zakačili karabinere za ruksak i nonšalantno se držali jednom rukom za žicu... Brrr! ...rrrr! ...rr....

"Ona" - Radi se o jednoj poznanici iz Ukrajine, inače prvak Europe u Judu u svojoj kategoriji! Ostali su svi švabe i nisu nikad u životu prije bili na ovako jednom usponu osim Günthera, koji je bio sa mnom godinu prije, takođe na Zugspitze (prvi put). Inaže, radi se o jednom od najtežih i najljepše uređenih uspona (sajle, klinovi itd). Nešto kao na Triglav x 2 samo što nema Kredarice usput. Ha-Ha!
Tako je govorio Dj Bega (citat iz pisma (mail-a))

Aha, frajeri, gdje ste da priskočite. Očigledno, radi se o problemu. To ti je ona situacija kad noge hoće na jednu stranu, kao i mogle bi nekako nastavit uz svo drhtanje i odskakanje (ili možda ništa ne kontaju u behutu), a ti sam bi se najradije okrenuo i zbrisao nazad, kao na ovoj slici.
Ali, tu je Dj Bega, nema problema (samo da odloži kameru).

Eto ga, nema više!
Taman kad smo se, nakon klaustrofobične faze u onom potoku, okalili onom njenom suprotnom krajnošću dole na žicama (agorafobija...? kako li se ono zove?), evo konačno glečera podno vrha Zugspitze. Koji sat lagane žetnje i naš Dj Bega je stao Švabama na ponos. Ali, čekaj malo, kuda sada. Nećemo valjda opet...

Pa dokle će to tako?
Bezbeli do neba, ili dok ne nestane žice. Poklopi se, zgrabi žicu i balansiraj, jarane. Ako ste pametni onda ćete ići žicom na vrh, ali ne ovom na ručni pogon nego onom gdje se može sjest u kabinu k'o čovjek. Bi li vas neko natjerao dva puta na ovo?
A Dj Begi je, koliko znamo, ovo drugi put. Navalio čovjek u "dženet"

Ovdje mi odustajemo, dosta nam je žice. A Dj Bega će nastavit do vrha, pa onda nek uzme žicu za nazad. Žica forever!!!!
Zraknite web stranicu na kojoj je Dj Bega okačio malo više materijala, ima i nekih fešti samo nije sasvim jasno je li to prije uspona (ono, pjanska pa hajmo na vrh!) ili dernek poslije što nema više žice.