Husad planina se nalazi jugoistočno od Kalinovika, a sjeveroistočno od planine Lelije. Pripada masivu Zelengore i najviši vrh je Vis sa nadmorskom visinom od 1534 metra.
Odlučili smo se za pristup sa puta za Zelengoru koji prolazi kraj sela Jelašci. Inače, nismo upoznati da postoje planinarske staze na Husad planini, a još manje planinari koji je posjećuju. Iz tog razloga smo koristili topografsku kartu za pripremu naše ture. E kad je karta pravljena prije 50 godina morate biti spremni i za neka iznaneđenja :).
Najavljeno je jako toplo vrijeme sa temperaturama preko 35 stepeni pa smo birali neku lakšu i kraću turu, po mogućnosti sa izvorom vode. Husad je ispunjavao te uslove. Do vrha je bilo nekih 2,5 km, teren pun vrtača ali je na karti postojao nekakav makadamski put i ispod samog vrha izvor. Nije izgledalo teško.
Iz Sarajeva smo krenuli ka Kalinoviku, skrenuli ka selu Jelašca i nastavili makadamskim putem koji vodi ka Orlovačkom jezeru na Zelengori. Kod table Zelengora 13km, postoji raskrsnica i tu smo parkirali auto. Krenuli smo pješke lošim makadamskim putem koji vodi desno, ka sjeveru. Već na samom početku se vidjelo da je u odnosu na kartu došlo do velikih promjena. Sišli smo sa makadama u šumu i umjesto puta koji nas je trebao provesti kroz pojas šume postojala je zarasla staza koja se jedva nazirala. U šumi je bilo jako sparno, ali srećom brzo smo izašli na strmu livadu.
Staza se potpuno izgubila, iako je trebala preko livada voditi sve do pod vrh. Trava je bila izuzetno oštra i puna busenja, tako da je hodati njome bilo kao da se ide kroz malo dublji snijeg, Najgora su bila područja sa nekom vrstom sitnog rastinja, poput rijetkih grmova kroz koje se bilo jako teško probijati. Kad bi naišli na neko veće drvo napravili bi kraću pauzu, u sjeni, da se malo ohladimo. Nakon otprilike kilometar, dođosmo do šumarka kojeg nije bilo na karti. Tačnije, to je bio usjek, dubok 15-ak metara sa jako strmim ivicama i prekriven gustom šumom. Razmišljali smo o slilasku, ali postojala je velika šansa za klizanjem i padom što nismo smijeli rizikovati na planini koja je tako slabo posjećena, a još i nema gsm signala. Druga opcija je bila zaobići taj usjek. Prošli smo par stotina metara u pravcu zapada, a onda isto tako i na istok. Moralo se baš puno zaobići. Na istočnoj strani iznad tog usjeka je bio neimenovani vrh nadmorske visine od 1477 metara. Popeli smo se na njega kako bi ipak malo bolje vidjeli situaciju.
Između nas i vrha Vis je postojao još jedan brijeg, potpuno obrastao gustom šumom. Na topografskoj karti te šume uopšte nije bilo. Znači, čak i kad bi zaobišli usjek čekalo nas je dosta toga što je dodatno moglo zakomplikovati turu, a temperatura vani je bila 38°C. U tom momentu jedina raazumna opcija je bila odustajanje, pa doći ponovo kad vrijeme bude malo ugodnije za hodati. Pod vrhom smo malo odmorili, popili kahvu i onda se laganu uputili ka autu. A što se tiče Husada, vidimo se uskoro :)
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
