Zbog loše vremenske prognoze smo odgodili odlazak na Dobrušku Vranicu i odabrali Crni vrh, najviši vrh Igmana. Dosta je bliže Sarajevu, a i nadmorska visina je manja.

Osim toga cijelim putem se hoda kroz gustu šumu pa smo se nadali da ćemo biti bolje zaštićeni od kiše i vjetra. Na igman smo stigli oko 9 sati i auto smo parkirali pored hotela Monti.  Ulaz u stazu koja vodi ka domu Javornik je nekih 500 metara sjevernije. Manja kiša se očekivala negdje oko 11, a ozbiljnije padavine poslije podne. Nekako smo se optimistično nadali da je prognoza pogrešna ili da ćemo do tada već biti u autu. Do doma Javornik smo stigli za nešto više od sat vremena. Napravili smo kraću pauzu, tek da nadoknadimo tekućinu koju smo izgubili znojenjem, jer je ispod gustih krošnji bila velika sparina.

Crni vrh se nalazi 500 metara jugoistočno od planinarskog doma Javornik, ali da bi se izbjegla velika strmina staza ide okolo tako da je ta udaljenost tri puta veča. Kada se iznad doma izađe na uski makadamski put treba skrenuti lijevo, a zatim na sljedećoj raskrsnici, gdje se izlazi na širi put koji vodi nazad do Velikog polja opet skrenuti lijevo. Poslije par stotina metara sa puta se odvojiti desno i stazom kroz šumu doći do Crnog vrha.

Pogled sa vrha nije ništa posebno jer je isti, kao i vrh Romanije, obrastao gustom šumom.

 Kada smo bili pod samim vrhom počela je grmljavina. Zato se nismo zadržavali nego smo odmah istim putem krenuli nazad. Nebo iznad Velikog polja je bilo crno, a Bjelašnica iza nas je još uvijek bila obasijana suncem. Kod doma napravismo kratku pauzu da pojedemo po sendvič, a onda nadajući se da sreća prati hrabre odlučismo da napravimo supu i kahvu. Tako se ta pauza dosta oduži. Pljusak nas je uhvatio kilometar od Velikog polja (taman ona supa i kahva :) ). Ubrzo je počeo i grad, ali srećom auto nije bilo daleko. Ovaj put se hrabrost nije isplatila :) . Pošto još nije bilo ni tri sata planirali smo svratiti do Montija, ali smo zbog jake kiše odlučili da idemo pravo kući. Dok smo se spuštali ka Krupcu vidjeli smo da je na tom dijelu nevrjeme bilo još jače jer je cesta bila potpuno pokrivena ledom.

Dobro je da smo odustali od Vranice jer je ova tura dosta bliža i kraća, a opet malo pokisnusmo. Ipak, dan smo fino iskoristili i to malo nevremena nam ga nije pokvarilo

Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)