Igman je uglavnom obrastao gustom šumom, tako da se čak i sa njegovog najvišeg vrha Crni vrh 1647mnv od drveća ne vidi apsolutno ništa. Za nekoga ko voli uživati u dalekim vidicima to može biti malo frustrirajuće.

E nedostatak tih lijepi pogleda možete nadoknaditi dolaskom na Golo brdo 1246mnv, koje iako 400 metara niže nudi preljepe vidike na Sarajevo i cijelu okolinu. Polazna tačka za ovu turu je planinarski dom Brezovača, koji se nalazi na putu iz Hadžića ka Igmanu. Dobra strana dolaska na ovu olimpijsku planinu sa te strane je nedostatak gužve, koja je u zadnje vrijeme neminovna na putu preko Krupca. Auto se može parkirati na proširenju, ili na parkingu PD Brezovača.

Iako je sve oko nas bilo prekriveno novim snijegom dan je bio pravi proljetnji. Ispod doma se odvaja uski put koji vodi nazad u pravcu Hadžića i na njemu je putokaz za vrh Golo brdo. To područje je označeno kao minirano pa se ne preporučuje silazak sa puta, koji vodi sve do vrha na kojem se nalazi i repetitor.  Ipak poslije nešto manje od jednog kilometra, sa puta se odvaja friško markirana planinarska staza, kroz šumu ravno uzbrdo. Mi smo se odlučili da do vrha idemo putem.

Kako smo se penjali više, šuma je postajala sve rjeđa i pogled sve ljepši. Tako samo par stotina metara ispod vrha imate prekrasan vidikovac na kompletno Sarajevo i okolne planine. Na vrhu kompletnu atmosferu malo kvari repetitor, ali dan je bio toliko savršen da ga skoro nismo ni primjetili.

 Na klupi koja ima pogled ka Otesu i Rajlovcu smo napravili pauzu za ručak i onda krenuli nazad. Odlučili smo da u povratku iskoristimo onu markiranu stazu kroz šumu. Nedugo po ulasku u šumo naišli smo na drveno sklonište sa klupama, gdje smo ponovo napravili pauzu. Ova tura je zaista lagana i nema potrebe za čestim pauzama. Međutim ove smo pravili da odmorimo dušu a ne noge. Uživali smo u pravoj proljetnoj atmosferi i cvrkutu ptica. Ubrzo, na tu lokaciju stigoše još dvije manje grupe planinara, pa mi nastavismo dalje da im oslobodimo prostor, jer su oni išli uzbrdo pa im je i odmor bio preči. 

Po dolasku do doma, pokušali smo popiti kahvu, ali bila je tolika gužva da smo poslije pola sata čekanja odustali. Možda neki drugi put budemo imali više sreće sa kahvom, ovaj dan nam je dovoljno što smo imali idealno vrijeme za planinarenje. :)

Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)