Sjenište je najviši vrh Jahorine i nalazi se na njenom jugoistoku skoro na samom kraju masiva. Samim tim je i najudaljeniji za posjetiti. Iako ovu turu ne možemo nazvati kratkom, nije pretjerano teška zbog male visinske razlike.

Na Jahorinu smo stigli relativno kasno, negde oko 10 sati. Parkirali smo se odmah iznad Rajske doline. Dan je bio vedar, temperatura negdje oko 0°C, ali je hladni sjeverac stvarao utisak da je dosta hladnije. Sve oko nas je bilo prekriveno snijegom, koji je zbog hladmnoće bio prilično tvrd, tako da se uopšte nije propadalo prilikom kretanja. Put nas je vodio uzbrdo sve do raskrsnice, gdje se desno ide za Ogorjelicu, a lijevo ka Košuti i Sjeništu 

Pred nama se ukazao preljep prizor. Vidjeli smo kompletan Jahorinski plato, prekriven snijegom sa plavim nebom u pozadini. Bilo je ugodno za hodati, osim na mjestima gdje smo bili izloženi hladnom vjetru. Put je sve do skretanja za Košutu bio lahko uočljiv. Od tog dijela, dalje prema Sjeništu bilo je toliko snijega da se skoro nije nikako vidio, Na tom dijelu treba biti oprezan jer je moguće da ima mina. Iako je snijeg bio dovoljnio dubok i tvrd koristili smo GPS da bi bili sigurni da hodamo putem koji je bezbjedan.

Večim dijelom ture smo bili zaklonjeni od vjetra. Pravu njegovu snagu i hladnoću smo osjetili na samom vrhu Sjenište. Bukvalno tih par minuta koliko nam je trebalo da napravimo fotografiju sa vrha smo se smrzli da su se ruke i lice oporavljali nekoliko sati. Ali kao što možete vidjeti na ovoj panorami i fotografijama vrijedilo je tog smrzavanja :)

Poslije kraće pauze u zavjetrini, valjalo je krenuti nazad. Nismo imali puno vremena, jer kasno smo krenuli, a ovu su jedni od najkraćih dana u godini. Kako je sunce bilo već prilično nisko veliki dio puta smo hodali kroz hladnu sjenu Košute, što nas je natjeralo da se krećemo dosta brže. Kod auta smo stigli u sami sumrak. Imali smo taman toliko vremena da se presvućemo prije nego je sunce potpuno zašlo.

Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)