Nekako je već uobičajeno da jedan zimski vikend bude rezervisan za Jahorinu. Kada nemate puno vremena, lošije je vrijeme, puno je snijega ili postoji opasnost od lavina Jahorina je odličan izbor.

Istina i ture na toj planini mogu biti kondiciono zahtjevne, ali mi smo ovu nedelju, baš zbog velikih količina snijega odabrali najkraću verziju. Autom smo izašli do kraja asfaltirane ceste, na parking iznad hotela Mladost. Sa tog mjesta pa do vrha visinska razlika je samo 270 metara.  Dio Jahorine sjeverno od vrha je naseljen, pun skijaških staza i u zimskoj sezoni je tu na hiljade ljudi. Ipak, ako krenete malo južnije, sa druge strane je pusto, kao da ste na drugoj planeti. Vrlo teško ćete sresti nekoga i ljeti, a pogotovo zimi kada je sve prekriveno dubokim snijegom.

Od parkinga smo krenuli uzbrdo, makadamskim putem koji je u potpunosti bio prekriven snijegom. Prije nas niko nije prošao, snijeg je bio netaktnut i valjalo je prtiti. Propadalo se otprilike nekih 30-ak centimetara, a na mjestima gdje su bili nanosi i do metar. Vrijeme lijepo, osim kad se izađe na mjesta otvorena ka jugu, gdje bi puhao jak vjetar. Kretali smo se prilično sporo, malo zbog dubokog snijega, malo zbog uživanja u pogledu na pejzaž oko nas. Iako je do vrha nešto više od 3 kilometra nama je trebalo 3 puna sata.

Izašli smo na vrh iznad skijališta, a ne na Ogorjelicu koja se nalazi oko 600 metara jugozapadno. Tu je  u izgradnji nekakav objekat, koji u potpunosti zaklanja pogled ka skijalištu. Zato smo ovdje stavili prošlogodišnju panoramu, sa puno manje snijega, ali sa ljepšim pogledom.

Napravili smo pauzu za ručak i onda se preko skijališta spustili do parkinga. Koji je to samo šok bio. 3 sata uživanja u tišini i pustoši, a onda na stotine ljudi oko nas, galama, gužva... Doduše tim putem je bila duplo kraća udaljenost, tako da smo na parking stigli za samo 50 minuta.

Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)