Još jedan lijep zimski dan je bio pred nama. Krenuli smo na našu prvu turu na turnim skijama. Tražili smo neku stazu bez velikih strmina jer smo prilično loši skijaši i nismo htjeli rizikovati neku povredu. Odluka je pala na Jahorinu.

Tačnije na plato Jahorine i stazu koja vodi ka Sjeništu. Auto smo parkirali na zadnjem parkingu, iznad nekadašnjeg hotela Mladost i lagano krenuli uzbrdo. Dan je bio vedar uz vrlo malo vjetra. Na skijaškim stazama je bila ogromna gužva, ali ovamo, gdje mi idemo nije bilo skoro nikoga. Korak po korak i izašli smo na raskrsnicu, gdje put desno vodi ka Ogorjelici, a lijevo ka Sjeništu i Košuti. Do tog mjesta putem je prošao ratrakt, pa je bio jasno vidljiv. Dalje, ka Košuti, smo samo mogli naslutiti kuda ide put. Vjetar je na nekim mjestima nanio snijeg, tako da je put skroz bio zameten. Sa druge strane, na dijelovima koji su bili izloženiji vjetru snijega nije bilo skoro nikako. 

Pauzu za ručak smo napravili ispod Košute. Na tom mjestu je snijeg bio dubok skoro jedan metar. Čak su i skije i krplje propadale nekih 20-ak cm u snijeg, a bez njih se bilo skoro nemoguće i kretati tim dijelom. Nakon pauze smo nastavili ka Sjeništu, ali ne još daleko. Sa ove jugozapadne strane, odakle se penje na vrh, vjetar je odnio dosta snijega, tako da je na puno mjesta virilo kamenje, zemlja i granje. Kao što pomenuh na početku, skijanje nam nije baš jača strana, pa se nismo htjeli upuštati u spust niz tako "šaren" teren i odlučismo da krenemo nazad.

Kako je dan odmicao postajalo je sve hladnije i pojačavao se vjetar. Sve je bilo podnošljivo dok smo bili na suncu. Ali kad stigosmo do puta koji od Ogorjelice vodi ka skijalištu sunca na tom mjestu više nije bilo i temperatura je znatno opala. Stigli smo do auta, promrzli, ali lica rumenih od sunca i vjetra. Preživismo nekako ovu prvu turno turu, i iskreno se nadamo da će ih biti još. 

Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)