Njaviši vrh rh planine Lebršnik je Orlovac (1985mnv) i nalazi se u Crnoj gori. Međutim kako je Lebršnik pogranična planina, njen najviš vrh u Bosni i Hecegovini se nalazi u blizini Viline pećine, pa je po njoj i dobio ime. Njegova visina je 1859 metara.
Svaki put kad bi išli u Papin do, gledali smo na desnoj strani markantan greben Lebršnika na kojem je Vilina pećina. I trebalo je baš puno vremena da i ova tura dođe na red. Poranili smo jer vožnja do Lebršnika traje oko 2.5 sata. Kada se na Čemernu skrene na makadamski put koji vodi u Papin do, voziti još nekih 2km i onda na raskrsnici skrenuti desno, na put koji vodi u samo podnožje grebena Lebršnika., Nakon jednog kilometra put se račva i tu skrenuti desno. Nedaleko od raskrsnice, sa desne strane se nalazi izvor Dobra voda i tu smo na proširenju parkirali auto.
Nastavili smo makadamskim putem u pravcu zapada.Djelimično je vodio kroz šumu, pa je šetnja kroz hladovinu bila dosta ugodnija. Uz put smo brali šumske jagode, pa nam je za taj prvi kilometar trebalo baš dosta vremena. Ubrzo put počinje skretati na jug i preko Ravne grede izlazi na greben Lebršnika. Grebenom vodi još nešto manje od dva kilometra i stižemo do velikog repetitora. Tu smo u hladu, uz zid objekta napravili i prvu pauzu.
Od objekta, dalje uz greben nema puta, a i markacija je prilično oskudna. Uglavnom, tražili smo najlakši put, gledajući da idemo što bliže uz greben kako bi uživali u prelijepom pogledu. Iako je bilo toplo, povremeno bi nam oblaci zaklanjali sunce pa je bilo malo ugodnije hodati. Osim toga stalno je puhao neki lagan vjetar koji nas je također osvježavao.
Od repetitora do Viline pećine ima otprilike 1,5 km. Pećina se nalazi u sedlu između dva vrha grebena, i malo je teže uočiti ulaz osim ako stojite na samom rubu. Moguće je doći do njenog samog ulaza, ali treba biti prilično pažljiv, jer se nalazi na vrlo strmom rubu ispod kojeg je vertikalni dio grebena. Što se tiče samog vrha Vilina pećina teško je odrediti da li je to onaj prije ili poslije pećine, jer su skoro iste visine, a vrhovi nisu označeni. Garminova karta pokazuje da je u pitanju ovaj drugi, mada to nije toliko ni bitno, jer su baš blizu jedan drugoga, a i pogled sa njih je identičan.
Poslije malo duže pauze na vrhu, produžili smo još par stotina metara niz greben kako bi nam se otvorio pogled na ostatak Lebršnika, sve do Kuka. Krenuli smo polahko nazad, istim putem kojim smo i došli. Vrijeme nas je zaista poslužilo. Rijetke su ture sa ovakvim pogledom i zaista bi bilo šteta proći ovim grebenom kada je magla. Cijelim putem je divan pogled ka sjeveru na Zelengoru, Volujak, pa sve do Bioča i Orlovca na istoku. Na jugozapadu jezero Klinje i Gtačko polje, te planine Baba i Gatačka Bjelasnica na zapadu. Uglavnom, pogled koji zaista oduševljava.
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
