Maglić, 2386m, najviši vrh BiH

Sve je bilo lijepo, mirno, idilično... Oluje su se kačile za vrh Maglića, ljudi se zabavljali u kafanama oko Sutjeske, nijemci dolazili i odlazili... Dok se nisu pojavili alpinisti...

Maglić, planina o kojoj kruže tolike legende, a ja ne znam baš ni jednu. Željan legendi, dadoh se nagovoriti da se sa nekima, kao, popnem na vrh kroz nekakav kuloar, jer je to navodno neki legendarni zimski smijer. Pa, hajde, da vidimo i to. "To" se sve nalazi lijevo od neke sajle na Magliću (vrlo nebitno). Učini mi se jednostavno; pođe se sa kolibe pravo gore, do pod smijer, pa kad si već pod smijerom, onda nema smisla vraćati se.

Skok, ključni dio uspona

I tako sam i ja krenuo da riješim taj legendarni skok u prvom dijelu smijera, nebi li ušao u legendu. Skok inače ima tri dužine užeta, ključni dio visok je nekih 20 m, a dalje je hodanje nagibom 45 lučnih stepeni, što je negdje oko 7 stepeni po Celziju. Da pojasnim: bilo je 7 stepeni Celzija, a činilo se kao da je 45, u što smo se uvjerili odokativnom procjenom nagiba. Odatle smo izašli na vrh Maglića, gdje leprša naša zastava, čije je vijorenje neminovno moralo biti ovjekovječeno kamerom. Jah, zaboravih pomenuti visinu ovog vrha, Maglić je visok 2386 m.

Herojske borbe u "skoku"

Do pod smijer smo došli na skijama iz pravca legendarne Sutjeske, mjesta pogibije Save Kovačevića. Već kada smo kod Save, iskoristit ću priliku i ispričati jednu od legendi ovog kraja - pogibiju Save Kovačevića. Veliki je to čovjek bio, patriota i borac kakvog samo historija pamti. Čovjek od djela; obilazio je pjevaljke i kafane u ono vrijeme kad su bile u modi pjesme sa olujom. Takve pjesme su, naravno, bile skuplje, ali to Savi nije smetalo, jer je to volio i radi toga i dolazio. Naime, pošto su pjevaljke bile obučene u suknje, onda kada gazda upali oluju, njima se te suknje zadižu, a to, uz draž ima i svoju cijenu.

Naprijed, drugovi, ja ću za vama!!!

Tako jedared, prilikom svog boravka u Sutjesci, Sava je navratio u ovdašnju kafanu jer je čuo od jednog vrlog ahbaba da tamo radi jedna dobra pjevaljka. Kako sjeo, tako se Sava i zapio. Kad, odjednom - naiđe njemački transporter! Izađe iz njega pet nijemaca, onako punačkih, fino uglađenih, dotjeranih i uputiše se u kafanu, dok je šesti parkirao makinu ispred kafane, pa se i on uputi za njima. Odmah se znalo da će bit belaja.

A vrijeme - herojsko!!!!

Njih šest smjesta je uperilo svih šest svojih pogleda u pjevaljku. Gazda, i sam zatečen, stiša malo onu oluju, na što nijemci zagalamiše (kako to oni već znaju) i strogo narediše da više niko ne dira reglažu. Gazda im uljudno objasni da se to i ovdje plaća kao i u Njemačkoj i da trebaju da mu dadnu određenu svotu da bi im pustio oluju. Oni kulturno platiše gazdi i ovaj ponovo odvrnu oluju. A Savi, vidi se, krivo.

Pod ubitačnom paljbom iz pravca sunca!

Savu spopade bijes, ne zna šta će od sebe. Oni gledaju pjevaljku, a njemu svi rekli da je ona samo za njega stvorena. Zakuc'o bi ih u zemlju, ali ništa im ne može, on sam, a njih šest. Šest na jednoga! Kako li bi im napakostio, konta Sava. Utom ugleda za vratima sjekiru, valjda gazdi ostalo kada je cjepk'o za potpalu, pa zaboravio skloniti. Šta će ti Sava, skoči za onu sjekiru.

Uspon u nagibu od 45 stepeni Celzijusa

Kako dograbi sjekiru, izleti Sava iz kafane i baci se na transporter, spuca oštricom sjekire po gumi, ali... belaj, odbi se sjekira, na što nije računao, one ušice ga pogodiše pravo među oči, Sava osta na mjestu mrtav. Jao, Bože dragi, istrča gazda da vidi šta bi, a gazda je bio sam Tito. Sava poginuo!!!! Kako će sada to iznijeti u javnost?

Dok zastava sitno leprša u frekvenciji 50 Khz na 2386m, svašta čovjeku pada na pamet...

Šta ćeš, ništa, gazda izgasi onu oluju i kaza nijemcima: "Haj'mo fajrunt", oni se pokupiše. Onda gazda malo pripuca, čisto radi komšiluka, a svima u kafani zaprijeti da kažu da je Sava u borbi poginuo i da Sava treba da bude narodni heroj.
Eto, nadam se da će vam ova priča makar malo pomoći u razumijevanju legendi koje obavijaju Maglić.
Maglić?!? Ja, Maglić, gdje sam ono stao... 

Eto, to bi bilo to... A ono tamo bi bilo ono tamo!

Ah, da! Maglić je jedan obični vrh, on nije vrijedan ni spomena u poređenju sa ljudskim životom, kao što je bio život Save Kovačevića.

Tekst i fotografije u prilogu:
Haris Kalajdžisalihović