Nisam našao puno podataka o pristupu na Rošce planinu i jugozapadne dijelove Prenja nad kojima se uzvisuje vrh Plavac. Ono što treba imati na umu je to da je ovaj dio Prenja tokom proteklog rata 92-95, bio linija razgraničenja i poprište stradanja i borbi.

Još uvijek postoji sumnja da su pojedini dijelovi ostali zagađeni protivpješadijskim minama. Zato se pristup zimi na turnim skijama nametao kao logičan.

Nakon što se iz smjera Sarajeva izađe iz tunela Salakovac, treba skrenuti sa puta M-17 lijevo, pored centra za emigrante i nastaviti cestom za Podgorane. Podgorani su, kako im i ime govori, u podnožju gore - Rošce planine, na nadmorskoj visini od 200-350m.Na sjeveroistočnom kraju sela treba potražiti put koji vodi na Rošce planinu. Sedam kilometara dobrog makadamskog puta nas dovodi do spomenika  na Sečkoj gomili sl 1, na visini od 1110m. Ovdje smo na maloj visoravni sa sjevera ograničena visovima Vučji kuk, Borova glava, Zelena glava i Obalj , sl2 preko kojih se ulazi u dubinu Prenja. Prema jugu i istoku je odličan pogled na Bijelopoljsku kotlinu, Rujišta sl3 i stjenoviti greben Veleža. 

Odmah uočavamo snijegom prekrivenu brazdu, jarugu, koja ća nas između Vučjeg kuka i Zelene glave voditi u smjeru Borove glave.Treba samo u pancericama, sa skijama na ruksaku preći nešto više od kilometra do početka šumice. Nekih 200-300m pratimo markiranu stazu, a onda je napuštamo usmjeravajući se prema šumi i ulazu u našu jarugu. Na par mjesta smo prošli pored oznake da je područje minirano.

Čim smo ušli u šumu, tlo je prekriveno snijegom, pa odmah uskačemo u skije. Slijedi mučno  probijanje kroz šumu i šiblje, ali srećom pojas šume nije odveć širok, pa ubrzo izlazimo na čistinu sa koje več imamo odličan pogled na Seočku gomilu, Mostarsku kotlinu i Velež sl4. Slijedi uspon uz strmu jarugu po nabijenom zaleđenom snijegu. sl5  Što se više penjemo snijeg je sve tvrđi, biće odličnog skijanja u povratku, pomislim. sl6 . Na samom kraju jaruge, ona skreće ulijevo iza Borove glave. Jedino sam ja odlučio da ne nastavim jarugom već preko dosta strmijeg terena izađem na uzvišenje sa kojeg ću imati bolji pogled na Rujište, Velež i Crvanj u daljini.sl7. Ovo će se pokazati kao pogrešan potez, jer je na ovom uzvišenju led veoma tvrd i klizav pa skije ne drže više kako treba.

Kako se prema vrhu i strmina povećava, postaje sve klizavije... Gotovo na samom vrhu skije samo skliznu postranice,  tako da izgubim ravnotežu i padnem, pa automatski nastavim klizanje niz strminu. Pokušavam se zaustaviti grebući golim rukama po tvrdom ledu, ali led je suviše tvrd pa i dalje  dobijam na brzini. Ipak sam malo uspio promijeniti smjer prema žbunju i kamenju koje je zaustavilo moje dalje klizanje. Poderane pantalone i izgrebane ruke su bile jedina šteta. Skinem skije i bacim ih u jarugu, pa se u pancericama spustim niz kamenje. Ponovo stanem na skije i jarugom nastavim do ostatka ekipe.

Iznad Borove glave Azhar mi previje rane na rukama pa se  zajedno penjemo iznad Glavica. Snijeg je i ovdje jako tvrd, a ono što nas čeka do Plavca je još veća strmina. Pošto nemamo cepine i dereze, odlučujemo da će ovo biti kraj našeg današnjeg pohoda. Još jednom pogledamo prema Ovči, Lupoglavu, Eraču, i Vjetrenim brdima sl8, a onda prema Velikim Vršinama, Botinima i Plavcu  sl9. Uslijedilo je prelijepo skijanje do kraja šume u  podnožju Rošce planine.  

Četiri dana poslije, ponovo smo na Seočkoj gomili. Ovaj put, umjesto skija, naoružani smo derezama i cepinima. Penjemo se istom jarugom, jutro je i snijeg je još uvijek tvrd, mada ga ima vidljivo manje nego prije četiri dana. Penjemo se uz istu jarugu i nakon dva sata uspona i kraće pauze, ponovo smo na mjestu sa kojeg smo se vratili prije 4 dana sl 11.

Ovi su predjeli više izloženi suncu, pa je snijega manje i mekši je nego na početku uspona. U poređenju sa sl9 , danas Plavac izgleda dosta drugačije sl12. Nastavljamo lijepim grebenima sl 13, 14 uz sve ljepši pogled, sad već vidimo Zeleno glavu, Otiš, Veliku kapu i Osobac sl15. U jednom momentu vidimo sve Prenjske vrhove više od 2000m osim Herača, redom: Ovča, Vidina kapa, Lupoglav, Erač, Botini, Zelena glava, Otiš, Velika kapa i Osobac, sl16.  

Nakon nepun sat hodanja zasniježenim padinama, sa zapadne strane sl 17, 18 prilazimo na Plavac. Jak vjetar nam ne dozvoljava da se dugo zadržimo, pa se spuštamo niz istočnu padinu Plavca gdje je snijeg još mekši sl 19, 20. U podnožju Plavca pijemo kahvu uz pogled na Kamenac i Sivadije sl21 . Nakon te pauze slijedi još malo penjanja sl 22,23,  i spust do Seočke gomile. Mjestimično je snijeg toliko popustio da smo često propadali u zatrpane škarpe, nekad i do pojasa sl24. Danas smo baš uživali u prizorima i druženju, a ja pomišljam kako bi bilo hodati ovakvim terenom ljeti, kad između mogućih zaostalih mina zacvrči cvrčak i upekne hercegovački zvizdan.                                                      
Hvala za druženje: Suzana, Hasan, Alen i Azhar.