Svaki izlazak na planinu mami uzdahe kad se otvore pogledi na daleke i bliske planine i vrhove. Prepoznaju se davno i nedavno posjećeni vrhovi, otvaraju nove perspektive i uglovi, novi pejzaži ispod nebeskog plavetnila ukrašenog baršunastim oblacima.
Obično tad počne nabrajanje svih vrhova u vidokrugu, većina od njih već posjećena. Naše nabrajanje prenjskih vrhova sa bilo koje planine, obično je završavalo riječima: a ono tamo je Obrlin! Tako je Obrlin postao dio naših razgovora i života. Njegovo zvučno ime koje se rimuje sa Timberland (u našem izgovoru Timbrlen), bilo je predmet mnogih naših šala. Porijeklo njegovog imena smo vezali za prvi uspon na Obrlin izveden u cipeleama marke Timbrlen.
Za 59 turu na Prenj za cilj je odabran Obrlin. Da konačno saznamo šta se vidi sa Obrlina. Jedino je sigurno da nabrajanje vrhova neće završiti rečenicom: A ono tamo je Obrlin.
Vrijeme uspona :2h30
Visinska razlika: 700m
Obrlin se nalazi na krajnjem jugoistoku prenjskog masiva, podjednako udaljen od Sivadija na sjeveru i Rujišta na jugu. Padine Obrlina se prema zapadu spuštaju prema Vitim stijenama, sve do Vilina klanca i Dolova- doline kojom ide planinarska staza Rujište-Bijele vode. Prema sjeverozapadu i sjeveroistoku, padine Obrlina se pružaju sve do grebena Sivadija i Visina. Upravo je sedlo koje razdvaja Sivadije i Visin logičan izbor za pristup na Obrlin iz Crnog polja. Istočnom padinom Obrlina usječen je put koji sa Rujišta vodi prema Bahtijevici i dalje Borcima i Glavtičevu. U podnožju južnih padina Obrlina, ispod Varde i Gradine je dolina u kojoj je vikend naselje na Rujištima.
Uspon na Obrlin se može izvesti iz Crnog polja ili sa Rujišta. Dolaskom na Crno polje krenemo markiranom stazom prema Lasnom dolu i Osobcu i napustimo je nakon par stotina metara čim nam se otvori pogled na Sivadije. Lahko ćemo uočiti sedlo između Visina i Sivadija i treba se usmjeriti prema njemu. Nakon izlaska na sedlo nastavimo dalje na jug niz Klanac, Stanine i Javić odakle počinje završni uspon na Obrlin. Za dolazak na Crno polje je potreban terenac ili auto sa višim ovjesom, a ovaj put smo zbog redovnog servisa ostali bez te mogućnosti. Logičan slijed događaja je bila varijanta uspona sa Rujišta. Sa Rujišta krenemo dobro poznatom i markiranom stazom prema Bijelim vodama i pratimo je sve do raskršća iznad doline Varda. U dolini je kamena kuća i do ove tačke se može doći i autom. Odavde imate potpunu slobodu izbora putanje prema vrhu Obrlin, jer markirane staze nema. Isto bi bilo i kod uspona sa Crnog polja.
Galerija slika
Mi smo se spustili u dolinu Varda i za uspon odabrali južni (desni) dio padine, zaobilazeći tako šumoviti dio padine. Uspon je oštar sve dok se no dođe na zaravan Čelopek, gdje stmina popusti. Odavde idemo bridom grebena, izloženi hladnom sjevernom vjetru. Brid grebena završi kotom 1828, to je u stvari niži od dva vrha Obrlina. Između dva vrha Obrlina je duboko sedlo čije su nam zasnježene strme padine pružile najviše uzitka. Padine sa vrha 1828 su strmije od onih prema najvišem vrhu Obrlina 1836.To je i najjužniji vrh na Prenju, dovoljno visok da se sa njega vidi nadaleko. Panoramom sa Obrlina dominira masiv Prenja, Velež, Crvanj, dolina Neretve prema Mostaru, te Hansko i Nevesinjsko polje.
U povratku smo iz radoznalosti krenuli “niz lijehe”, bespućem sa kote 1828 mimo Čelopeka direktno prema Vardi. Ovo je preporuka samo za avanturiste, jer je teren loš. Padine su obrasle zapuštenom šumom prepunom oborenih trupaca i grana na stjenovitom i strmom terenu. Još je gore ako se sa Varde odlučite na spuštanje mimo puta niz padine Gradine.
Za uspon sa Rujišta je potrebno oko tri sata hoda i pritom se skupi više od 1000m uspona.
