O kolibama i drugim zgradama na Prenju

 Ostaci koliba iznad Ljubine, Prenj.

Ilustracija: Autentične planiske kolibe se nisu održale, gotovo da više i ne postoje u izvornom obliku. Uvođenjem betona, lima i plastike, te probijanjem putnih komunikacija u planinama praktično je izgubljen jedan značajan kulturološki i turistički potencijal i sadržaj. 

Izvod iz knjige "Neretva" Lj. Mihića, pripremio: Z. Tomić, maj 2011
Komentari uz slike i podnaslov: Z. Tomic. Slike redigovane u Photo Shopu i prilagodjene za publikovanje na ZONE-2000

Konjička Bjelašnica. Stan pod Konjičkom Bjelašnicom na njenim zapadnim stranama, udaljen 1/2 sata hoda od stana Tisovice. Stanovi-kolibe su smješteni u udolini koja je nešto uviše od Tisovice. Oko stana su svuda dobri pašnjaci. Od ovog stana naviše uz zapadne kose planine Konjičke Bjelašnice, otprilike 1 1/2 sata hoda (90 min.) kroz šumu munike izlazi se na visoravan planine Bjelašnice na visini od 1600 m. Po visoravni se nalaze pašnjaci Tu nema šume. Niz kose okrenute istoku i sjeveroistoku nalazi se bukova šuma. Živi izvor Novak u dolini Tisovice uhvaćen je i ogradjen poput bunara. On ne otiče ali se stalnom upotrebom neprestano crpi i novom vodom osvježava. Izvor nikada ne presušuje. Na ovom studenom izvoru uređena su pojila za stada okolnih stanova. Položaj stana je lijep i povoljan, jer se nalazi na dobrim pašnjacima u neposrednoj blizini šume i žive vode.

U 1934. godini ovdje su imali stanove-kolibe Ilija Šimunović, Mijo Žilić, Marko Šimunović sa sumjesnikom Pavlom Mandarićem, Jozo Mandarić (Šimunović), Ilija Žilić sa sumjesnikom Markom Mošićem (Blaževićem). Svega ima 5 koliba. Svi su iz sela Turije osim Blaževića koji je iz sela Jošanice. Oba sela pripadaju konjičkom srezu. Kolibe su građene od suvozidine, a pokrivene su drvenim krovom.
1934. godine Ilija Šimunović je pričao da je na ovom stanu prije 30 - 40 godina bilo mnogo više koliba. Tu su bile nastanjene porodice Ćorića i Blažića iz mostarskog sreza, koji su napustili ovaj stan. Stanari iz 1934. godine dobili su pravo da izlaze na stan prije 20 godina (oko 1914. ogd.) Prije toga bili su na planini Gruščici. Stočari ovog stana imaju pravo besplatne paše i pravo uzimanja drveta i drvene građe iz okolne šume. Oko koliba su torovi za ovce i janjce. Ovdje prave polupokrivene torove za janjce. Na dva upredna kamena zida na razmaku od 1,5 m metnu i s jedne i s druge strane strehe rastavljene na šljemenu oko 30 cm. Janjci su zaštićeni od zvijeri i ne guše se u tjeskobi. Kad u selu budu zagrađene ziratne zemlje, oni izgone stoku na planinu. Do konca jula ostanu u planini. Nekad i ranije odu s planine da bi sa stokom iskoristili otavu i popasli zirate koje istodobno tore. U 1934. godini na cijelom stanu je bilo 1000 ovaca, nešto volova i konja.
U 1984. godini nije bilo stanova.

Stan Rapti. Ispod stana pruža se kamenita i valovita dugačka dolina sjeveroistok-jugozapad. Na istočnim kosama Bjelašnice po ivici bukove šume poredane su kolibe ovog stana. Od istoka je stan omeđen grebenom Pločom i Šćitom. Stan je okružen dobrim pašnjacima i bukovim šumama. Žive vode nema u blizini stana. U blizini koliba je izgrađjena velika čatrnja.
U 1934. godini ovdje su imali stanove-kolibe Marko Petrovićsa sumjesnikom Jurom Petrovićem, Pero Petrović, Ivan Ganjigo (Op. vjerovatno Ganjto) i Jakov Bebek, svi iz sela Orahovice; Pero, Jozo, Mato i Andro Kolar, Ivan Azinović i Šćepan Andjelić, svi iz sela Zasljivlje. Petar Karlović, Iveško Kozarić i Pero Jozić, svi iz sela Zabrđa. Sva tri sela nalaze se u Konjičkom srezu. Svega je bilo 14 stanova-koliba. Kolibe na ovom stanu građene su od suvozidine. Pokrivene su daskama. Čeone strane koliba zatvorene su daskama.
Čobani sa stokom izlaze na planinu početkom aprila, a planinke i ostala čeljad početkom maja. Na planini ostanu od polovice do konca jula. Prije bi povraćali ovce ponovo na planinu kad bi popasli otave i zasijali zirate u selu. U tom vremenu se obnovila trava na planini i stoka ima što pasti. Pred samu zimu, kad zapadne snijeg u planini, vraćali bi stoku na svoje planinske čaire koji im se nalaze 1 sat udaljene od pašnjaka. U novije doba (1934. godine) zabranjeno im je ranije u proljeće i kasnije u jesen izgoniti stoku na pašnjake.
U 1984. godini na stanu Rapti nije bilo nastanjenih koliba.

Ilustracija: Poprečni presjek kolibe
a) atula, hatula, b) glava, c) rožnik, d) panta, e) žioka, f) šindra, g)polica (rafa), h) ognjiste, i) postelje

Neposredno uz ognjište, na gredi ispod krova, nalazi se drugo sitnije posuđe: kašike, sahani, čanci, fildžani i dr. Osim pomenutog posuđa, nalazi se od pokućstva još: sinija za jelo, burilo za vodu, diježva i kablići za mužnju, stap, sirišnjak, bućat (za vodu), testije ili bakreni ibrici za vodu. Ima i separator za pravljenje mlijeka i pravljenje mladog masla. Drveno i zemljano posuđe postepeno i ovdje zamjenjuju sa željeznim posuđem od emajla.

Oko koliba nalaze se torovi za ovce i kočaci za janjce. Torovi za ovce su svuda jednako građeni. Na podzid građen uokrug obično su prislonjene daske ili kakva oborena stabla s ciljem da povise zid i povećaju sigurnost zaklona. To je učinjeno radi zaštite torova od zvjeradi.

Janjeći kočaci su građeni od suvozidine. Dva paralelna zida rastavljena su jedan od drugog 1 do 1,5 m. Dužina im je 4 - 5 metara. Na te zidove meće se skoro položen krov od daske, ali tako da sljeme ostane otvoreno sa razmakom od 20 - 30 cm. Jedna uska strana zatvorena je do pod krov zidom, a druga je cijela otvorena i zatvara se drvenim vratima. Na ovaj način janjci su zaštićeni od nevremena i zvjeradi. Negdje prave staje za janjce i teoce neposredno uz kolibu. Negdje pojednačno imaju ograde napravljene od žioka u koje preko noći zatvaraju stada.

Od zgrada na Prenj planini valja spomenuti pored stanova još i čatrnje. Čatrnje su iskopane u zemlji, ozidane vododrzivim materijalom i pokrivene ćemerom na kome se nalaze vrata za zatvaranje vode. U ovakvu čatrnju može da stane i do 200m kubnih vode. Bunarine iskopaju u zemlji do 2 m dubine i iznad zemlje u visinu od po 1 m. Tu se skuplja voda. Tamo gdje nema izvora i čatrnja i bunara nalaze se pored koliba i velika korita. Više njih se nalazi drugo, manje korito. U to manje korito meću snijeg koji vade iz sniježnih jama. Snijeg se postepeno topi i teče u veće korito na kome obično napajaju stoku. Za svoju kućnu potrebu hvataju vodu u drveno posuđe, diježve i burila i upotrebljavaju za piće. 

Ilustracija: Tlocrt jedne tipične prenjske kolibe. Veličina ja varirala zavisno od potreba, materijala, eksponiranosti ili veličine familije koja boravi u kolibi.

Postoje još i kotari u koje se sprema sijeno što ga ukose na kosanicama na planini. Sijeno stoji u kotaru do upotrebe.

Pored porodice kojoj pripada koliba, u kolibama se nalaze joši sumjesnici i pobravičari. Ako su iz iste opštine kao i starješina kolibe, onda uživaju ista prava kao i on. Ako nisu iz iste opštine onda plaćaju za upotrebu paše i to od velikog marvinčeta 3 dinara, a od sitnog, ovce 1,50 dinara. Život između sumjesnika i vlasnika je u neku ruku zadružni. Oni zajedno ubiru mlijeko od ovaca i prave mrs od mlijeka, ali onda dijele međusobno prema broju stoke. Isto tako dijele i troškove prema broju čeljadi koja je izašla na planinu.

Odnos između pobravičara i starješine kolibe je uređen na taj način da pobravičar vlasniku daje za svaku ovcu za sezonu kg soli, a osim toga daje po 1 ili 2 para opanaka za čobana. Od ukupnog mrsa daje vlasniku kolibe 1 kg sira i 1/4 masla od svake ovce.

Najveći dio stoke čini domaća ovca. Ovca je pokrivena vunom. Tezina runa iznosi 2 - 2,5 kg vune. Od vune sami stočari prave: gunjeve, ćebad, pregače... Od ovce dobivaju ukusno meso i mlijeko. Živa težina ovce je 254 - 30 kg, ovnova 30 - 35 kg. Ovca daje oko 30 litara mlijeka za prosječan period mužnje ne računajuci tu mlijeko koje posisa od jagnjenja do lučenja. Sitnoj stoci pripada i koza domaćeg soja. Njezino runo dosta je slabo. Od nje se dobije 3/4 do 1 kg kostreti. Upotrebljavaju je za tkanje domaće prostirke, pokrivača, vreća i slično. Kozju kožu upotrebljavaju za mjehove. Mijehovi sluze za transport mliječnih proizvoda, sira, kajmaka i masla.

Iako prenjski pašnjaci naoko izgledaju oskudni i sa malo paše, ipak sva stoka na njima u boravku od juna do septembra se utovi. Konji se toliko oporave da ih je uživanje gledati. Goveda dobiju snagu toliko da svojom rikom traže megdandžiju. Ovce se site i odmorne utrkuju. U tome i leži naročita vrijednost planinskih pašnjaka što stoka na njima preko ljeta nađe ne samo povoljan boravak nego i toliko hrane da se utovi.

Ilustracija: Koliba sa čobanicom i stadom ovaca na Stajskom Gvozdu (Glogovo). Privlačna, pastoralna atmosfera i kompozicijski zrela fotografija skoro kao da stvaraju iluziju pokreta, zvuka i mirisa ovaca, dima, šume, planine... Da bi "stanovi" zaživjeli ovisi o tri uvjeta: voda, šuma i paša.

RAZMJEŠTAJ LJETNIH STANOVA - KOLIBA NA PLANINI PRENJU U 1934. I 1984. GODINI
Tekst u nastavku bavi se pozicijom i katakteristikama pojedinih "stanova" , sa posebnim akcentom na stanje naselja 1934 god. te 50 godina kasnije - 1984 godine.

Napomena:
- Čobanski stanovi su markirani crveno/bold kao npr. Galić, a izvori vode (koji bi eventualno i danas mogli biti aktuelni) crveno kao npr. Zaušlje
Napomena:
- Ukoliko biste, vezano za termine i lokacije, imali potrebu konsultovati kartu, na stranici Download postoje topografske karte Prenja 

Ako uporedimo podatke o ljetnim stanovima na Prenju inž. Jove Popovića, koji su objavljeni u Glasniku Zemaljskog muzeja u Sarajevu 1934 god., i podatke Borivoja Z. Milojevića ("Prenj - prilog geografiji jedne viskoke dinarske planine", objavljen od Srpske akademije nauka i umjetnosti u Beogradu 1961. godine) i podatke koje sam ja prikupio u 1984 godini, vidjećemo kako iščezava sezonsko stočarenje na Prenju. Maksimalno iskorišćavanje pašnjaka na Prenju od strane sezonskih stočara možemo reći da je bilo u periodu od 1930 do 1940 godine. Prema podacima iz 1934 godine prikazao sam razmještaj sezonskih stočarskih stanova-koliba na Prenju. Neka od stanova koja su prikazana u 1934 godini sad uopšte ne postoje, a broj koliba smanjen je na minimum. Humljačko nomadsko stočarenje pri kraju je svog iščezavanja. (Op.:Stočari iz sela na JZ strani Prenja zvani su "humljački", a oni sa SI strane "bošnjački". To bi praktično bila podjela na bosanske i hercegovačke stočare gdje je granica podjele ležala duž grebena Prenja)

Sigurno je da su kolibe stočara pravljene na istaknutijim mjestima u planini. Ono što je osnovno trebalo je da bude zastupljeno: paša, šuma i živa voda. Za svako mjesto nekadašnih stanova, koliba ukratko sam opisao tri navedena elementa. Potrebno je razmisliti da li bi se moglo na nekom od ovih mjesta izgraditi naselje za boravak turista, što bi bilo, u svakom slučaju, interesantnije i privlačnije nego jedno savremeno naselje sa raskošnim hotelima. Uglavnom, priroda planine omogučava takvu izgradnju na Bijelim Vodama, Tisovici, Borašnici i Zaglavlju na Prenju.

Na Glogovu Gvozdu u 1934 godini nalazili su se stanovi-kolibe na Stajskom, Vidovskom i Jasenskom Gvozdu.
Stan Stajski Gvozd (Op. Glogovo) je uska dolina, pravca od zapada prema istoku, između kosa Velikog Prenja i visa Vidova. Jugozapadna strana ovoga gvozda je obrasla bukovom šumom, a na sjeverozapadnoj strani su pašnjaci i stanovi. U blizini ovoga stana, pod kosom Velikog Prenja nalazi se izvor Korita. To je jedini izvor na cijelom Glogovu-Gvozdu. Tu kod stanova ima 8 vjestački napravljenih bunara. Ako ljeto nije odviše sušno bude u njima vode preko cijelog ljeta. Ako suša traje duže vremena, bunari presuše i onda stočari gone stoku na pojila na potoku Bijeloj, koji se nalazi istočno ispod stana. Na ovom stanu nalaze se oko koliba ograde u kojima gaje usjeve (ponajviše krompir i jari ječam). Drže pretežno sitnu stoku (ovce) i ponešto koza.

U 1934. godini na Gvozdu su imali stanove-kolibe Ahmed, Salko, Mujo i Meho Mucić, svi iz Prigradjana i Šćepo Krpan (?Krzman) iz Raštana. Svi su iz sreza mostarskog. Na Gvozdu je bilo svega 5 koliba. U 1984 godini na Stajskom Gvozdu imao je stan-kolibu Huso Lipovac iz Jasenjana. On je imao 120 ovaca, 8 goveda i 3 konja. Svega je bila jedna koliba. Iz Prigrađana idu na planinu sjeverozapadnim pravcem uz Neretvu do sela Jasenjana. Odatle pravo sjeveru prema Vardi (posred Glogova), pa dalje sjeveroistočnim rubom Gvozda do svojih stanova.

Ilustracija: Koliba (stan) na Glogovu. Prema konfiguraciji dalo bi se pretpostaviti da koliba leži na rubu kanjona Bijele (vjerovatno Staje, 1117 m). U pozadini bi onda mogao biti Has, 1915m. Interesantna je sniježna streha duž ruba kanjona. S obzirom na priče o velikim snjegovima koji su padali prije, to bi mogla biti proljećna, sniježna streha. Vrlo impresivno, imajući u vidu južnu ekspoziciju i relativno nisku nadmorsku visinu Glogova.

Stan Vidovski Gvozd (Op. Glogovo) je jugozapadno od Stajskog Gvozda. Pruža se od jugozapada prema sjeveroistoku. U južnom i zapadnom dijelu je obrastao bukovom šumom u kojoj su na proplancima po krševitim glavicama, vrtačama i udolicama pašnjaci. Seljaci iz Drežnice i Jasenjana imaju i privatnih livada na kojima se kosi sijeno. Oko stanova nalaze se ograde u kojima se gaji krompir ili ječam. Kod stana nema žive vode, ali imaju vjestački napravljeni bunari (bunarine) iz kojih piju vodu.

U 1934 godini ovdje su imali stanove-kolibe Ilija Miletić, Ivko i Pero Mandić, svi iz sela Gornje Grabovice. Na Nuglinama, na ivici Gvozda, odakle se on strmo spušta prema Neretvi, nalazi se stan Joze Miletića i Cvitana Pranića iz Gornje Grabovice, a na Vukovom Grebu, ispod visa Glogova, imali su kolibe Vide, Vidak i Anđa Ravlić i Ivan Rajič. Ovi su stanari iz sela Donje Grabovice. Svega je bilo na Vidovskom Gvozdu 9 koliba. U 1984 godini ovdje su imali kolibe Ivan Sarić iz Gornje Grabovice, koji je imao 45 ovaca, 15 koza, 5 goveda, 1 konja. Pero Miletić iz Gornje Grabovice imao je 30 ovaca, 5 goveda i 1 mazgu. Tu su svega bile 2 kolibe.
Iz Grabovice na planinu izlaze strmim stazama visa Vidova na Nugline, drugi idu od Sjenica ili Sjenčina na Kremenitu i Vukov greb. Uspon traje oko tri sata.

Stan Jasenski Gvozd (Op. Jasenjanski Gvozd (?), Glogovo) se prostire od zapada prema istoku preko glavica i vrtača valovitim terenom. Po Gvozdu je bukova šuma. Na Gvozdu nema žive vode. Imaju samo vjestački napravljene bunare u kojima bude vode do polovine ljeta. Kad bunari presuše onda stoku napajaju na potoku Bijeloj. U 1934 godini ovdje su imali stanove-kolibe Nikola i Mijo Ravlić, Jure i Križan Pranić, Franjo Perić, Andre Azinović, Vlado, Nikola, Risto, Šćepan, Miloš, Mišo, Panto, Jovo, Savo, Ilija, Jefto i Danilo Rajković, Lazo Semiz, Marijan Sokić, Salko, Selim, Meho, Mumin, Omer i Ibro Macić, Lazo i Stojan Perić. Svi iz sela Jasenjana, srez mostarski. Na staju je bilo 28 koliba.
U 1984. godini ovdje su imali stanove-kolibe Jovan Rajković iz Jasenjana, koji je drzao 110 ovaca, 6 goveda i 2 konja, Marko Rajković iz Jasenjana (imao je 45 ovaca, 8 goveda i 3 konja), Milan Rajković iz Jasenjana (imao je 50 ovaca, 6 goveda i 1 konja), Ibro Macić iz Jasenjana (imao je 5 goveda) Svega su bile 4 kolibe.
Jasenjani putuju iz svog sela prema sjeveru na Time, preko Gornjeg Sela, Vodnice i Varde dolaze na svoje stanove. Cijeli put pređu sa stokom za 2 1/2 do 3 sata hoda.

Ilustracija: Kliba pod Lupoglavom. Teško je ocijeniti poziciju kolibe, no očigledno je da je ona vrlo visoko u planini. Sudeći po Mihićevom materijalu, čini se da pojam pastira (čobanina) kao Robinsona u planini, shvatanje kome smo skloni, nije sasvim korektan.

Stan Galić ima pašnjake na Galiću iznad šume. Šuma je ispod koliba, od munike i bukve. Imaju živu vodu iz izvora, a tu su i bunari i lokve. U 1934 godini ovdje su imali stanove-kolibe Lojpuri i Nazdrajići iz Ravni i Grabovčića (prema izjavi Gojka Šagovnovića). Jovan Popović nije zabilježio ove stanove.
U 1984. godini na Galiću, najbližem stanu Barnog Dola imali su svoje stanove-kolibe Miloš Lojpur iz Ravni, koji je držao 160 ovaca, 7 goveda i 2 konja, Mića Lojpur iz Ravni, koji je držao 145 ovaca, 6 goveda i 2 konja, Sava Lojpur iz Ravni (imao je 150 ovaca, 7 goveda i 1 konja)

Stan Barni Do je na 1600 m nadmorske visine. Smješten je na prostranom položaju. Blizu stana je izvor žive vode, a nešto dalje, sjeverno živa voda Klekovača. Na tim vrelima su im i pojila za stoku.
U 1934. godini ovdje su imali kolibe-stanove Omer Nazdrajić, Mitar, Rado, Janjuš, Vaso, Lazo i Milan Lojpur iz sela Ravni, mostarski srez. Svega ima 7 koliba.
Iz svog sela Ravni su išli prema sjeveru na Ledenice, Grabovčiće, Bukovi Brijeg, Grebene i istočno na Barni Do. Ovaj put predju sa stokom za 3 - 3 1/2 sata. Stočari su zimi iskorištavali dio pašnjaka i zimovali u Grabovčićima gdje su imali svoje kolibe. Neki su podigli stalne staje na Grabovčićima.
U 1984. godini ovdje nije bilo naseljenih stanova.

Stan Kosovac - Poljica je na 1500 m nadmorske visine. Nalazi se u dubokoj dolini, pravca jug - sjever, koju opasuju strme krševite strane; sa istoka Velika Kapljuća, sa sjevera Vjetreno Brdo (Vjetrena Brda). Zapadno od stana preko kose Ovča draga izdiže se Vel. Lupoglav. Glavna paša je po Vjetrenim Brdima i po Ovčoj dragi. Po dolu gdje se nalaze stanovi-kolibe ima crnog bora i bukve. Po stranama oko stana nalazi se bukova i borova šuma. Iznad te šume, na višim položajima širi se klekovina. U podnožju Velike Babe nalazi se živa voda Kapala. Ima još jedan mali izvor Smiljevac, koji za vrijeme suše presuši. Tada na stanu donose za svoje kućne potrebe vodu iz sniježnica. I za pojenje stoke tada upotrebljavaju snijeg kojim napune korita te se preko dana istopi.
U 1934 god ovdje su imali stanove-kolibe Ivan Krezo (Drinić), Tadija, Pero i Nikola Krezo, Marko Mandić, Miško Kandiš, svi iz Prigrađana, opština Bijelo Polje, srez Mostar. Svega je bilo 6 koliba. Kolibe se nalaze u dubokoj uvali pa otkud god se ide treba jedan sat da se spusti do njih.
Na stan idu istim putem kojim se koriste stočari kad idu za Lučine. Samo ovi ne prelaze Lupoglav nego ostanu s juga pod njegovim grebenom.
1984. godine ovdje je imao stan-kolibu Osman Nazdrajlić iz Ravni, koji je držao 50 ovaca, 6 goveda i 2 konja.

Stan Tisovica smješten je u dolini koja se nalazi u sjeverozapadnom dijelu Tisovice. Od ove doline prema sjeveru je dolina Idbar. Kolibe u Tisovici smještene su u najsjevernijem kutu doline koju prave Veliko Brdo i Kantar, dva visoka, strma grebena. Oko stana su prostrani pašnjaci i odlične pače. Ispod velikog brda je bukova šuma, a po zapadnim stranama Bjelašnice je munika. Sjeverozapadno u blizini stana je živa voda Zagon. Južno od stana je živa voda Novak, udaljena 1/4 sata (15 min). Položaj ovog stana je najpovoljniji na Prenju, jer se nalazi na obilnim pašnjacima, u blizini šume i vode. Povoljan je položaj i prema selu iz kog izlaze na planinu. Idbar - Tisovica je povezana dobrim konjskim putem.
U 1934. godini ovdje su imali kolibe Radan, Ivić i Ilija Pavlović, Ilija Rajič, Sava Vujčić sa sumjesnikom Mitrom Arnautovićem iz Čelebića, Ilija Matić sa sumjesnikom Ružom Matić, Pavao i Pero Martinović sa sumjesnikom Matićem i Ivan Matić. Svi su ovi iz sela Idbar, opštine konjičke i sreza konjičkog. Na stanu je bilo 10 koliba.
Sve su kolibe građene od suvozidine, pokrivene daskom. Čeoni zidovi su od daske, i to od krova do zemlje. Građu za kolibu dobivaju iz državne šume Jezero, Tisovica.

U 1934. godini Anđa Pavlović, starica od 80 godina, pričala je da je kao djevojčica izlazila na ovu planinu sa svojim roditeljima. Ona kaže da je na Tisovici ranijih godina bilo mnogo više stanova. Mnogi stočari su odustali od planine. Ona kaže u 1934 godini da je prije 50 godina bilo koliba na Čemernim (Čemerikovim) dolovima, koji su se tada zvali Zeleni dolovi ispod Kantara, do sadašnjih stanova. Među bivšim stanarima bilo je najviše hercegovaca koji su dolazili iz mostarskog, stolačkog i ljubuškog sreza. Ti hercegovci ostajali su na planini do miholja dana. U 1934. godini na ovaj stan izlazili su samo iz najbliže okoline i ostajali na planini do polovine, a najkasnje do konca jula. Ostaju na planini dotle dok u njihovim selima budu pokošene kosanice i dignuti usjevi s njiva. Čim to bude gotovo oni se vraćaju nazad, u svoja sela da bi na svojim ziratima držali stoku i torili zirate.
U 1934. godini broj stoke na ovom stanu bio je znatno opao. Negdje su pojedini stočari i starješine koliba izgonili po 1000 ovaca. Tad (1934. god.) najjači domaćin jedva ako je imao 100 do 150 brava.
U 1984. godini na Tisovici su imali stanove-kolibe Mumin Maksumić iz Spiljana (drzao je 400 ovaca) i Smajo Kavazović iz Konjica (imao je 500 ovaca) 

Ilustracija: Prenjem, više nego u ostalim planinama dinarida dominiraju šiljci. Tu se kamen nameće ne težinom već dinamikom. Tu je on neukrotiv, energičan i oštar. Kakav ambijent, takvi karakteri, ima se običaj reći. Što li je tema čobanicama dok nadziru stado, koliko epike ili lirike, koliko realnog, a koliko iracionalnog. Kakav je u stvari tip ljudi s ovog podneblja. Dio odgovora daje Mihić.

Stan Gruča. Oko stanova-koliba je krš i strmen. Po strani iz litica raste po koja bukva ili bor. Paša je po Grudačkom brijegu, po Klancu, Međeđacima, Maloj Vršini i uz Vjetrena brda. Kod samog stana ima živa voda koja se zove Kapala. Stoku poje na izvoru Zaušje koje se nalazi 1 1/2 sata (90 minuta) daleko od kolibe. Izvor je na visini oko 1800 m. Stanovi-kolibe su smještene u tijesnoj dolini. Gradjene su od suhozidine.

U 1934. godini imali su ovdje stanove-kolibe Milan Zurovac, Milan, Danilo, Miho i Luka Mitrić, Đrđo i Šćepo Golubović, Jovo Borčanin i Simo Simić. Svega 9 koliba. Svi su iz sela Ravni, opština Bijelo Polje, srez mostarski.
U 1984 godini ovdje su imali stanove-kolibe Anđelko Simić iz Ravni, koji je držao 150 ovaca, 9 goveda i 1 konja i Branko Mitrić iz Ravni sa 120 ovaca, 7 goveda i 1 konja.
Iz svojih sela idu preko Lijeske, Ledenice, Žugovske lokve, ispod Male Babe, desno prema stanu Gruča. Od svojih kuća trebaju oko 2 1/2 do 3 sata hoda.

Stan Štirni Do na Prenju ima pašu po dolu i šumu bukve i munike nedaleko od stanova. Kod stanova ima izvor žive vode. Ovdje su imali stanove-kolibe Domazeti iz Podgrađana. Ovaj stan nije zabilježio J. Popović.
U 1984 godini ovdje nije bilo stanova.

Stan Rošca nalazi se blizu stana Gruča. Pašnjaci se nalaze na rošcima od Lupoglava do Bijelih Voda. Imaju mješovitu šumu (bukva i munika) iznad stanova prema Prenju. Ispod stanova je šuma graba, crnog jasena sa hrastom meduncem. Ima izvora žive vode - Studenac, Pištala, Razdolje, a imaju i čatrnje i lokve sa vodom kišnicom. Ovdje su bili stanovi i 1934. godine Škora, Domazeta, Mujana, Čolakovica iz Podgorana i i Bojanića iz Željuše. U 1934. godini ovaj stan nije opisao J. Popović.
U 1984. godini ovdje su imali stanove-kolibe Smajo Sulje iz Podgorana, koji je imao 70 ovaca, 5 goveda i 1 konja, Ramo Ljevo iz Podgorana (imao je 90 ovaca, 4 goveda i 1 konja ), Mujo Ljevo iz Podgorana (imao je 80 ovaca, 6 goveda i 1 konja)

Stan Bijele Vode se nalazi na krajnjem sjeverozapadnom uglu doline Donjih Bara. Kolibe su razmještene po ivici prostranog dola na podnožju Kamenca i Vrhova. Istočno od stana ističe se greben Sivadije i Rude Lastve. Dolina gdje su kolibe ima nadmorsku visinu 1400 m, pa se prema sjeveru do sedla Prijevorac izdiže do 1700 m. Po dolini se vide kameni blokovi. To su prostrani pašnjaci. Oko stanova ima bukve i munike. U donjem dijelu dola koji se zove Bara imaju tri izvora i jedna veća lokva.
Položaj stana je povoljan, ima prostranu pašu i vodu. Pričaju stari planinari da na sedlu Prijevorcu južni vjetrovi mogu da obore konja s tovarom.
Kolibe su građene od suhozidine i pokrivene su daskom. 1934. godine ovdje su imali kolibe Milan Pištalo iz Željuse, Trifko Sudar i Risto i Nikola Gašić iz sela Bačevica, srez mostarski. Sudar i Gašić nemaju pravo meremata niti uzimanja drveta za gorivo dok Pištalo ima to pravo. Prva dvojica (to je bilo 1934. godine) već 80 godina izlaze na ovu planinu i nisu imali pravo meremata. Pored stana Bijele Vode vodi put od Konjica preko Rakova Laza i Vlasnog Dola prema Mostaru.
Stočari od Bačevića idu prema Mostaru i tu pređu Neretvu. Nastavljaju lijevo od Neretve kroz Bijelo Polje do Željuše, pa Podgorana kroz Vilin Klanac i sjeveru na svoje stanove. Putovanje traje 12 sati hoda. U 1984. godini na Bijelim Vodama imao je stan-kolibu Kojo Tilimbat koji je držao 150 ovaca i 5 goveda.

Stan Lučine smješten je u kotlini izmedju Haza, Vel. Prenja i Lupoglava. Oko kotline je goli kamen i litice po kom se nalazi po koja munika ili crni bor. Žive vode nemaju nego se služe sniježnicom od otopljenog snijega koji donose iz Velike i Male sniježnice. To je duboka jama južno pod liticama Galića, otprilike daleko pola sata hoda od stana. U toj sniježnici rijetko kada da nestane snijega. Ako se to desi onda donose vodu sa izvora Sopota, koji je otprilike 3/4 sata (45 minuta) udaljen od stana. Izvor se nalazi u podnožju Lupoglava u dolini Veliki do. Ima malo vode ali ne presušuje.
U 1934. godini ovdje su imali stanove-kolibe Boško Orlović sa sumjesnikom Andrijom Krezom, Blaško Krezo sa sumjesnikom Boškom Božićem, Ivko Krezo, Jovan Kandić sa sumjesnikom Simatom Kandićem i Spasojem Kandićem, Šćepan Zubac sa sumjesnikom Ćetkom Zurovcem, Stevan Telebak, odnosno ove godine Lazo Telebak, Jefto Kandić sa sumjensikom Lazom Zurovcem i Vaso Kandić. Kandići su iz sela Prigrađana, a svi drugi iz sela Ravni, opštine Bijelo polje, mostarskog sreza. Svega na stanu se nalazi 7 koliba. Kolibe su rađene od suvozidine, pokrivene su daskom ili paprati.
U 1984. godini je tu imao stan-kolibu samo Vlado (Jaka) Jozić koji je držao samo 10 goveda.
Iz svojih sela idu prema sjeveru pored čatrnje na Lijesci, pored Ledenica na vis Male Babe, na Veliku Babu, zatim na ploče, negdašnji svoj stan, a onda pored žive vode Kapala na stan Kosovac, sjeverno do pod Lupoglav. Pređu sedlo Soplje ispod Velikog Lupoglava, pa kroz veliki do u svoj stan. Cijeli ovaj put predju sa stokom za 5-6 sati hoda. Put je strm i teško prohodan za tovarne konje.
Stočari ovoga stana bili su prije nastanjeni na stanu u Ploči, ali su ga napustili što u blizini nisu imali ni šume ni vode. Oni stočari koji su iz sela Ravni imaju pravo meremata, a oni koji su iz sela Prigrađana nemaju pravo meremata. Pašarinu plaćaju i jedni i drugi počev od 1932 godine. Pašarina iznosi po jednom govečetu i konju tri dinara, a od brava 1,5 dinara. Pored pašarine plaćaju i kolibarinu. 

Ilustracija: Posuđe koje upotrebljavaju planistari u preradi mlijeka: 1. škip, 2. stap, 3. mijeh sa sirom, 4. kotao, 5. masni kačić, 6. kaca za sir, 7. diježva (sirišnjak), 8. kabao, 9. bućat, 10. mećaja sa kolutom

Stan Plužna Njiva na Prenju imao je pašnjake po Plužnoj njivi i po Prenju. Oko stana je šuma bukve i munike. Voda je u čatrnjama i lokvama. Korisiti se i snijeg iz sniježnica.
U 1934. godini ovdje su imali stan Telebaci i Ivaniševići iz Podgorana. J. Popović nije zabilježio ovaj stan. U 1984. godini nije bilo stanova-koliba koje su naseljene.

Stan Varda na Prenju ima pašnjake po Vardi i Sivadiji. Oko stana-koliba je bukova šuma i nešto munike. Voda je kišnica iz čatrnja i lokava. Kad nestane vode u čatrnjama, koristi se snijeg iz sniježnica. Kad nestane i snijega, na konjima su dogonili vodu s izvora Ošljaka, udaljenog 2 km. U 1934. godini ovdje su imali stan-kolibu Ekmečići i Medani iz Pribilovaca kod Čapljine. Ovaj stan nije zabilježio J. Popović.
U 1984. godini nije bio niko.

Stan Zastolje ima prostrane pasnjake po Zastolu i Sivadiji. Šume bukve i munike oko stanova. Vodu koriste sa izvora Ošljak, udaljenog oko 500 m. Imaju i čatrnje sa kišnicom
U 1984. godini ovdje su imali stanove-kolibe Pajići, Bebančići i Brekali iz Huma-Lišani. Tu je imao stan-kolibu i Zovko iz Potoka. Ovaj stan nije zabilježio J. Popović.
U stanu Zastolje u 1984. godini imali su stanove-kolibe Huso Bebanić iz Huma-Lišana (držao je 120 ovaca, 5 goveda), Selim Kuko iz Prigradjana (držao je 200 ovaca, 4 goveda).
U 1984. godini na Zastolju na Prenju bilo je 30 vikendica čiji su vlasnici iz Mostara. Oko vikendica je šuma bukve i munike. Vodom se snabdijevaju iz čatrnja napravljenih u zgradi vikendice. Do Zastolja ima cesta iz Bijelog Polja koja ce u 1985. godini biti asfaltirana.

Stan Hansko Polje ima prostrane pašnjake po Obrljinu i Glavicama. Šuma je po Maljevini i Crnoj Gori. Vodom se snabdijevaju iz izvora Zvorak i Ošljak. Imaju čatrnje i lokve.
U 1934. godini ovdje su imali stanove Pantići i Ćorići iz Prigrađana. Jerkić i Dabić su imali stan i stanovali stalno. J. Popović nije zabilježio ni ovaj stan.
U 1984. godini ovdje su imali stanove-kolibe Selim Tipura iz Podgorana koji je držao 200 ovaca i 7 goveda, Halil Tipura iz Podgrađana koji je držao 150 ovaca i 5 goveda, Meho Husić iz Podveležja, koji je držao 250 ovaca i 5 goveda, Huso Krhan iz Podveležja koji je držao 100 ovaca i 4 goveda, Mujo Krhan iz Podveležja koji je držao 100 ovaca i 5 goveda, Strailo Dabić iz Prigrađana koji je držao 60 ovaca i 8 goveda. 

Ilustracija: Stanovi u donjem dijelu Tisovice. Ljubo Mihić je imao viziju da od ovoga napravi turističku atrakciju konzerviranjem zatečenog stanja. To je bila alternativa megalomanskim planovima o pravljenju hotela ili velikih pl. domova koji bi ovom prelijepom prostoru sasvim oduzeli autentičnost i pastoralnost.

Stan Bahtijevica ima pašnjake po Obrljinu, istočni dio Prenja. Oko stanova je bukova šuma, a jelova je nešto dalje. Nema žive vode. Za vrijeme ljeta donose vodu sa izvora Borisavac ispod Ratkamena. Oko malog brda Ratkamena ima 77 izvora žive vode koji nikad ne presušuju. Od Bahtijevice je udaljen Ratkamen oko 2 km. Na Bahtijevici imaju čatrnje i lokve. Koriste snijeg iz sniježnica ili iz smeta koji zaostaje po uvalama i vrtačama do kasno doba ljeti.
U 1934. godini ovdje su imali stanove-kolibe Merdžani iz Bivolja Brda, Medani iz Ortiješa. Bilo je i nekih iz Trebižata od Čapljine. J. Popović nije zabilježio ovaj stan.
U 1984. godini tu su imali stanove-kolibe Ilija Lozo iz Kule, koji je držao 25 ovaca, 3 goveda i 2 konja, Veljko Lozo iz Kule koji je držao 80 ovaca i 4 goveda, Anđelko Lozo iz Kule koji je držao 8 goveda, Danilo Glogovac iz Čičeva (imao je 100 ovaca, 5 goveda i 1 konja), Ratko Vršić iz Čičeva (imao je 80 ovaca, 4 goveda i 1 konja), Zora Smrkić iz Čičeva (imala je 50 ovaca, 5 goveda i 1 konja), Sava Prodan iz Čičeva (imala je 100 ovaca, 15 goveda i 2 konja), Mihajlo Vukasov iz Čičeva (imao je 45 ovaca i 5 goveda), Pero Dabić iz Boračkog jezera (imao je 100 ovaca i 5 goveda)

Stan Poljana na Borašnici ima pašnjake na Borašnici i Poslušniku. Bukva i jelova šuma se nalazi ispod stana. Žive vode nema. Imaju čatrnje i lokve sa kišnicom.
U 1934. godini ovdje su imali stanove stanovnici Boraka i Konjičke Bijele. J. Popović nije zapisao ovaj stan.
Na stanu Poljani na Borašnici u 1984. godini imali su stanove-kolibe Cvijo Lambić iz Boraka, koji je držao 70 ovaca, 13 goveda i 2 konja, Pero Simić iz Boraka (drzao je 50 ovaca, 5 goveda i 1 konja) Branko Mićević iz Boraka (držao je 60 ovacam 7 goveda i 1 konja).
Na sjeveroistočnoj ivici Borašnice su se u 1934 godini nalazili stanovi Siječa, Štrbina, i Keser (Kiser) na koje su izlazili stočari iz okolnih sela (Jošanice i Bijele) i bili su u toj godini napušteni.

Stan Štrbina ima pašu oko stanova, po Borašnici. Šume bukve i munike. Voda iz čatrnja i snijega.
U 1934. godini ovdje su imali svoje stanove stanovnici iz sela Jošanice i Bijele. U 1984. godini nije bilo stanova.

Stan Siječa ima pašu po Borašnici i Poslušniku. Šuma je bukve, jele i munike. Voda je kišnica u čatrnjama i sočnica od snijega.
U 1934. godini ovdje su bili stanovi-kolibe stočara iz okolnih sela Jošanice i Bijele. U 1984. godini nije bilo stanova.

Stan Kiser ima pašu oko stana i na Borašnici. Šuma je bukve i munike. Voda iz malog izvora i iz čatrnja. Ponekad tope i snijeg. U 1934. godini ovdje su imali stanove stočari iz okolnih sela Jošanice i Bijele.
U 1984. godini nije bilo stanova.

Ilustracija: Drvena korita u kojima se "hvata" kajmak. Prije upotrebe korita su se prala i trljala majčinom dušicom (Thymus serpylum) kako bi se dezinfikovala.

Stan Crno Polje nalazi se na putu sa Prenja kroz Boračku dragu prema Borcima i Boračkom jezeru. Od Crnog polja istočno je vis Badnjevi, od zapada greben Vrhovi, od juga greben Sivadija. Stan se nalazi u dolini sa brežuljcima. Oko koliba ima ziratnog zemljista na kome sade krompir. Prostrani pašnjaci okružuju stan. S jugozapadne strane stana nalazi se bukova šuma, a od sjeverozapada i sjevera pored bukove šume ima i borovine. U neposrednoj blizini koliba nalazi se izvor-česma. Dalje prema sjeveru nalazi se bunar sa zivom vodom koja se zove Lokvica. Pored ovih živih voda služe se još i sniježnicom. Kod stana ima i čatrnja s vodom. Stoku poje na lokvama koje se nalaze na putu prema Prijevoru i Bijelim vodama. A kad ove lokve presuše, onda je napajaju na jezeru pod Tarašom (Op. Jezerce, 1650m). Na jezeru ima uvijek vode i kad je najveća suša. Dakle, stan je na povoljnom položaju (prostrane paše, šume i žive vode).

U 1934. godini tu su imali kolibe Ivan Blažević, Nikola i Ilkin Arapović sa sumjesnikom Vidakom Arapovićem, Stoja Đogić, Marko Margeta sa sumjesnikom Martinom Arapovićem i Ilijom Bevandom. Svi su iz sela Slipčića, opštine mostarske i sreza mostarskog. Na stanu nemaju prave meremata. Pravo paše imaju.
U 1934. godini tu je bilo 5 koliba dok ih je prije bilo 11. Broj stoke ne prelazi 5000 brava, koja se izgoni na stan (36100).
U 1984. godini na Crnom Polju nije bilo koliba, stan je napušten.

Ilustracija: Beskompromisni "cheese keeper" na straži, naoružan motkom ili užarenom glavnjom. S leđa vatra, ispred pogled na police sa naslaganim mjehovima sira, a uz to "obavezne" povremene kontrole kvaliteta - top job!

Stan Vlasni Do ima odličnu pašu na sve četiri strane. Bukova šuma je sa sjeveroistočne strane. U šumi ima izvor žive vode. I u Vlasnom Dolu ima izvor žive vode koja se zove Zupčeva voda. Pored ovoga izvora ima sklonište za lovce. Stanovi-kolibe su se snabdijevali vodom sa izvora. I danas se vide zidine od koliba.
Ovdje su stanovali hercegovački stočari porodice Bujasa i Dragičevića iz sela oko Čapljine. Ovi stanovi napušteni su prije 50 godina, računajući to prije od 1934. godine. Stan nije zabilježio J. Popović. U 1984. godini nije bilo stanova.

Stan Jezerce ima pašu iznad šume na Jezercu. Šumu imaju prema Konjčkoj Bijeloj i Crnom Polju. Živa voda Jezerce ima sedam izvora. U 1934. godini ovdje su imali stanove Pajići, Janjići i Vulići iz Konjičke Bijele.
U 1984. godini tu je imao stan-kolibu Čedo Vulić iz Konjičke Bijele i držao je 50 ovaca i 4 goveda. Između kolibe i planinarske kuće Jezerce ima vikendica Janjića iz Konjičke Bijele.

Stan Pasje Doline nalazi se 20 minuta jugozapadno od stana Rapti, smješten između grebena Bjelašnice i pošumljenih kosa Rapti i Kozje barice. Stan je okružen visokom bukovom šumom. Između Rapti i Pasjih Dolina nalazi se čatrnja s koje se oba stana snabdijevaju vodom. Pa iako je čatrnja velika vode nema preko cijelog ljeta, kad je sušna godina. Kolibe su građene od suvozidine. Pokrivene su daskom. Daskom je zatvorena prednja i zadnja strana. Oko svake kolibe nalaze se kočaci za jance i torovi za ovce.
U 1934. godini ovdje su imali stanove-kolibe Janko Marković, Pero Marković i Luka Tuljak iz sela Zabrđa. U 1984. godini ovdje nije bilo koliba.

Ilustracija: Autentične planiske kolibe se nisu održale, gotovo da više i ne postoje u izvornom obliku. Uvođenjem betona, lima i plastike, te probijanjem putnih komunikacija u planinama praktično je izgubljen jedan značajan kulturološki i turistički potencijal i sadržaj. Na slici: Ostaci koliba iznad Ljubine, Prenj.

Konjička Bjelašnica. Stan pod Konjičkom Bjelašnicom na njenim zapadnim stranama, udaljen 1/2 sata hoda od stana Tisovice. Stanovi-kolibe su smješteni u udolini koja je nešto uviše od Tisovice. Oko stana su svuda dobri pašnjaci. Od ovog stana naviše uz zapadne kose planine Konjičke Bjelašnice, otprilike 1 1/2 sata hoda (90 min.) kroz šumu munike izlazi se na visoravan planine Bjelašnice na visini od 1600 m. Po visoravni se nalaze pašnjaci Tu nema šume. Niz kose okrenute istoku i sjeveroistoku nalazi se bukova šuma. Živi izvor Novak u dolini Tisovice uhvaćen je i ogradjen poput bunara. On ne otiče ali se stalnom upotrebom neprestano crpi i novom vodom osvježava. Izvor nikada ne presušuje. Na ovom studenom izvoru uređena su pojila za stada okolnih stanova. Položaj stana je lijep i povoljan, jer se nalazi na dobrim pašnjacima u neposrednoj blizini šume i žive vode.

U 1934. godini ovdje su imali stanove-kolibe Ilija Šimunović, Mijo Žilić, Marko Šimunović sa sumjesnikom Pavlom Mandarićem, Jozo Mandarić (Šimunović), Ilija Žilić sa sumjesnikom Markom Mošićem (Blaževićem). Svega ima 5 koliba. Svi su iz sela Turije osim Blaževića koji je iz sela Jošanice. Oba sela pripadaju konjičkom srezu. Kolibe su građene od suvozidine, a pokrivene su drvenim krovom.
1934. godine Ilija Šimunović je pričao da je na ovom stanu prije 30 - 40 godina bilo mnogo više koliba. Tu su bile nastanjene porodice Ćorića i Blažića iz mostarskog sreza, koji su napustili ovaj stan. Stanari iz 1934. godine dobili su pravo da izlaze na stan prije 20 godina (oko 1914. ogd.) Prije toga bili su na planini Gruščici. Stočari ovog stana imaju pravo besplatne paše i pravo uzimanja drveta i drvene građe iz okolne šume. Oko koliba su torovi za ovce i janjce. Ovdje prave polupokrivene torove za janjce. Na dva upredna kamena zida na razmaku od 1,5 m metnu i s jedne i s druge strane strehe rastavljene na šljemenu oko 30 cm. Janjci su zaštićeni od zvijeri i ne guše se u tjeskobi. Kad u selu budu zagrađene ziratne zemlje, oni izgone stoku na planinu. Do konca jula ostanu u planini. Nekad i ranije odu s planine da bi sa stokom iskoristili otavu i popasli zirate koje istodobno tore. U 1934. godini na cijelom stanu je bilo 1000 ovaca, nešto volova i konja.
U 1984. godini nije bilo stanova.

Stan Rapti. Ispod stana pruža se kamenita i valovita dugačka dolina sjeveroistok-jugozapad. Na istočnim kosama Bjelašnice po ivici bukove šume poredane su kolibe ovog stana. Od istoka je stan omeđen grebenom Pločom i Šćitom. Stan je okružen dobrim pašnjacima i bukovim šumama. Žive vode nema u blizini stana. U blizini koliba je izgrađjena velika čatrnja.
U 1934. godini ovdje su imali stanove-kolibe Marko Petrovićsa sumjesnikom Jurom Petrovićem, Pero Petrović, Ivan Ganjigo (Op. vjerovatno Ganjto) i Jakov Bebek, svi iz sela Orahovice; Pero, Jozo, Mato i Andro Kolar, Ivan Azinović i Šćepan Andjelić, svi iz sela Zasljivlje. Petar Karlović, Iveško Kozarić i Pero Jozić, svi iz sela Zabrđa. Sva tri sela nalaze se u Konjičkom srezu. Svega je bilo 14 stanova-koliba. Kolibe na ovom stanu građene su od suvozidine. Pokrivene su daskama. Čeone strane koliba zatvorene su daskama.
Čobani sa stokom izlaze na planinu početkom aprila, a planinke i ostala čeljad početkom maja. Na planini ostanu od polovice do konca jula. Prije bi povraćali ovce ponovo na planinu kad bi popasli otave i zasijali zirate u selu. U tom vremenu se obnovila trava na planini i stoka ima što pasti. Pred samu zimu, kad zapadne snijeg u planini, vraćali bi stoku na svoje planinske čaire koji im se nalaze 1 sat udaljene od pašnjaka. U novije doba (1934. godine) zabranjeno im je ranije u proljeće i kasnije u jesen izgoniti stoku na pašnjake.
U 1984. godini na stanu Rapti nije bilo nastanjenih koliba.

Save
Cookies user preferences
We use cookies to ensure you to get the best experience on our website. If you decline the use of cookies, this website may not function as expected.
Accept all
Decline all
Read more
Cookies
Cookies
Cookies
Cookies
Accept
Decline
Analytics
Tools used to analyze the data to measure the effectiveness of a website and to understand how it works.
Google Analytics
Accept
Decline
Marketing
Set of techniques which have for object the commercial strategy and in particular the market study.
DoubleClick/Google Marketing
Accept
Decline