Vidrine grude

Sjeverozapadna strana masiva Cvitine, 1992m. Odavde, sa Vidrinih gruda, pogled na Cvitinu imponira. © M. Salihagić Gorsky

Još jedan kutak izuzetne ljepote i gotovo djevičanske čistote, skriven i zaturen u sjeverozapadnom dijelu planine Prenj. Otvorite oči, radi se o dijelu budućeg nacionalnog parka

Želim vam otkriti još jedan kutak izuzetne ljepote i gotovo djevičanske čistote, skriven i zaturen u sjeverozapadnom dijelu planine Prenj. To su Vidrine grude, koje sa kolosalnom, reljefno izbrazdanom Cvitinom (1992m), predstavljaju izuzetan prirodan sklad na prostoru budućeg nacionalnog parka Prenj – Čvrsnica – Čabulja.
Vidrine grude se nalaze u neposrednoj blizini Jablanice, grada iz kojega se vide sve tri planine budućeg Nacionalnog parka. Iz Jablanice, put nas vodi preko Grabovačkog jezera, potprenjskih sela, rijeka Šanice i Bijele, do Tretišta, polazne planinarske staze za Vidrine grude. Cijelim putem masivi Cvitine i Izgorjele grude, nadasve markantni i dominantni, mame osobitu pozornost.
(Z-2000: Za razliku od Vidrine grude, masiv Izgorjele grude leži Cvitini s desna i odvojen je od nje velikim sedlom Međuprenjevi, ne vidi se na gornjoj slici)

Izvor rijeke šanice, kristalnoprozirna voda, tipična za ovu krečnjačku, čistu podlogu. © M. Salihagić Gorsky

Prelazeći Bijelu, preko improvizovanog brvna, zapuhnu nas planinski povjetarac, prepun opojnog mirisa crnogorice, livadskog cvijeća, svježe tekuće vode. Uživamo, znatiželjno posmatrajući šumu rujem prekrivenu, u idiličnoj simfoniji šuma vjetra u krošnjama breza, javora, jasika, jasena... Vidjesmo plesalište u planini – na tisuće raznobojnih listova, pred našim ljubopitljivim očima, plesaše jesenski ples. Bili smo očarani igrom boja, sjena i svjetla, pred nama bi istinska ljepota. A gdje ćemo naći istinsku ljepotu, i kako ćemo je naći ako ona sama nije naš put i naša vodilja, koja nam zapali srce i začara dušu.

Slap rijeke Bijele, jedne malo poznate riječice od tri potprenjske
rijeke sa istim imenom: Bijela. © M. Salihagić Gorsky

Idući dalje kanjonom Bijele nailazimo na atraktivan vodopad koji se, strpoštavajući se u korito nabujale rijeke, uklapa u cjelokupan ugođaj za oči i dušu. Mnogobrojne kaskade s naplavinama, razlijevanje rijeke u manje i veće rukavce, smaragdno čista nezagađena voda, pa šta da čovjek poželi više! Zdena i Sejo "isprovocirani" prizorom, zaustiše u isti mah: što ste skrivali, do sada, ovu ljepotu od nas?

Vjerovalo se da je populacija divokoza na Prenju drastično smanjena. No, da li se radi o pogrešnoj procjeni ili su divokoze postale naivne... uglavnom mogu se sresti u planini. © M. Salihagić Gorsky

Dižemo se iznad kanjona rijeke, jednim dijelom puta idemo trasom bivše šumske željeznice koju je izgradila Austro–Ugarska radi eksploatacije šume 1910. i 1911. godine. Sječa šume na Prenju je bila neracionalna, što je dovelo do lošeg stanja u pojedinim predjelima, a na ovo su se često "kalemili" požari. Jedan takav veliki požar je izbio 1946. godine, u predjelu Vidrine grude – Letukin grad, gutajući svojim plamenom na desetine hektara najkvalitetnije borove šume. Tragovi tog požara su i dan danas vidljivi.
U visinskom dijelu kanjona primjećujemo koloniju sasušenih stabljika runolista na goloj stijeni. U neposrednoj je blizini i srednjovjekovni grad Borovac, nalazi se na grebenu koji spaja Rječice sa Cvitinom. U povelji kralja Alfonsa iz 1444., 1448., 1454. godine, u posjedu Herceg-Stjepana spominje se grad Borovac.

Gotovo nepoznata lovačka koliba Vidrine grude, u idiličnom ambijentu. © M. Salihagić Gorsky

Na Borovcu se i danas nalaze ostaci kule i jedne konjušnice. Nedavno su planinari donijeli sa tog lokaliteta par topovskih đuladi. Kako postoje indicije da je teren, u neposrednoj blizini kule, miniran, odustajemo od obilaska tog dijela. Stižemo pred Cvitinu. Mraki i Pepe šaraju dalekozorima po liticama i usjecima masiva, gdje su "osvajači beskorisnog" dosanjavali svoj san. Sjetih se Brace i njegovih živopisnih priča o stijenama, prvenstvenim smjerovima Prenja i Čvrsnice, u toploj ljetnoj noći, uz plam vatre, na bivku pod Velikim kukom.

Masiv Prenja pluta na oblacima. Sasvim lijevo kompleks Vidrine grude-Cvitina-Izgorjela gruda, par šiljaka u sredini Otiš i Zelena glava. Desno vjetrena brda, lanac dvotisućnjaka sa dominantnom piramidaom Lupoglava. © M. Salihagić Gorsky

Pogledi pucaju na Čvrsnicu, Čabulju, Bjelašnicu, Bitovinju, okolna jezera, dolinu Idbra. Nažalost, vidimo da je i šumarija iz Konjica probila šumsku cestu preko Repta do planinske doline Tisovice gdje se nalaze stoljetna stabla endemnog bora – munike. Tisovicom dominiraju vrhovi Zelena glava (2155), Otiš (2098) i masiv Vjetrenih brda (2038). Gledamo impozantnu Cvitinu, a već sutradan gledaćemo je sa druge strane, sa Rapta i Tisovice, gdje ćemo doživjeti nesvakidašnji smiraj dana sa idiličnim zalaskom sunca na horizontu, iza Čvrsnice.
Visoko iznad nas, poviše vrhova, graciozan i tih let orla kazuje nam ko je stvarni gospodar visina.

Save
Cookies user preferences
We use cookies to ensure you to get the best experience on our website. If you decline the use of cookies, this website may not function as expected.
Accept all
Decline all
Read more
Cookies
Cookies
Cookies
Cookies
Accept
Decline
Analytics
Tools used to analyze the data to measure the effectiveness of a website and to understand how it works.
Google Analytics
Accept
Decline
Marketing
Set of techniques which have for object the commercial strategy and in particular the market study.
DoubleClick/Google Marketing
Accept
Decline