Cvitina i Izgorjela gruda

Sjeverna stijena Cvitine (1991m, lijevo) i stijena Izgorjele Grude (desno), odjeljene sedlom Međuprenjovi. Foto: Mirsad Salihagić Gorsky


Cvitina i Izgorjela gruda, sa svojom kompleksnošću i dimenzijama, jedan su od najboljih poligona za pripreme naših alpinista za uspone vani, u velikim i teškim stijenama. Njihovih 600 do cca 1000 m svega i svačega (suhe, kombinovane, ledene i lavinozne, ali i vrele stijene) nemojte potcjenjivati iako se ne zovu Dolomiti, Alpe ili Him...(hm)! Ali, uvjerit ćete se sami!

U pripremi priloga uzeli učešće: Braco Babić (arhivska građa, skice i opisi smijerova, kontakti i informacije), Naim Logić (skice, komentari), Redžep Grabus (konsultacije), Muhamed Šišić (konsultacije), Advija Lala Mulalić (konsultacije), Petar Hilčišin (konsultacije), Jagoda Salihbegović (konsultacije), Mirsad Salihagić (fotografije), Dinno Kassalo (fotografija), Haris Kalajdžisalihović (skice, fotografija) i Zvonimir Nona Tomić (text, koncept)

Žalac (Slobodan Žalica), jedan od poznatijih bosanskohercegovačkih alpinista sedamdesetih i osamdesetih, pukao bi da nije napisao onu priču "Moje velike stijene" ( -> ). Nije ni čudo, za takvo što čovjek je premali, takve veličine (veličine u svakom smislu) ne mogu se čuvati u sebi. Pitate li se koje su te stijene, (aha, niste pročitali priču) evo, jedna je CVITINA.
Zadnjih pola stoljeća, zahvaljujući površnosti vojnih kartografa, infiltriralo se ime Cetina ili Cetinja umjesto autentičnog Cvitinje ili Cvitina (neka vrsta zbirne imenice za "cvijet" - ovdje vjerovatno da označi bogatstvo kamena, razruđenost i raspucalost stijene, planine...). Pošto su vojne karte uzimane kao najmjerodavniji izvor informacija, bilo što se tiče visina ili naziva toponima, taj propust se lako ukorijenio. Drago Šefer u knjizi "Planinarski zapisi" ( -> ) koristi ime Cvitina u svojim tekstovima, a u najranijim brojevima Hrvatskog planinara (kasnije Naše planine) sa početka prošlog vijeka koristi se naziv Cvitinje.
Nazvati Cvitinu samo prenjskim vrhom, čini se nedovoljnim, ova gromada doima se moćnije i kompleksnije. Cvitina ima zaleđe koje ne provocira u planinarsko-alpinističkom smislu. No, za razliku od toga, njena sjeverna stijena je jedna od najimpresivnijih stijena u bosansko-hercegovačkim planinama.

Stijena Izgorjele grude sa karakterističnim mega-kuloarom u sredini i isturenim grebenom u desnoj formaciji. Foto: Mirsad Salihagić Gorsky

Zapadni susjed Cvitine je IZGORJELA GRUDA, stijena koja se daleko gore završava vrhom Veliki Prenj (1914 m). Stijena je impozantna, sa jednim dugačkim, dominantnim bridom izuzetne ljepote i elegancije.
Pošto nam je namjera zadržati se prije svega na Cvitini i dijelom na Izgorjeloj grudi, prije nego im se ponovo vratimo, pomenut ćemo još neke iz serije "velikana" kao VELIKI KUK koji se nalazi se na Čvrsnici i koji sebi prisvaja dobar dio pažnje između ostalog i zato što je to "najduži strmi odlom" na Balkanu (negdje smo pročitali takvu definiciju, nadamo se da stoji) i što se u njemu nalazi jedina bosansko-hercegovačka "via ferratta" - ožičan i osiguran put kroz stijenu. Tu u Čvrsnici, u blizini Velikog kuka je i četvrta, MEZIĆA STIJENA (u starijim publikacijama koristi se termin Merića stijena), no zadnjim dvijema se nećemo, kako rekosmo, ovog puta baviti.
U svakom slučaju Žalica je konstatovao ono što lokalpatrioti zaljubljeni u Bjelašnicu, Treskavicu, Romaniju... nisu u ono vrijeme mogli "progutati", mada je svima bilo jasno - car je go! Pardon, najimpozantnije stijene u Bosni i Hercegovini nalaze na Prenju i tu preko Neretve, na Čvrsnici. 

Stijena Izgorjele grude slikana sa magistralnog puta Sarajevo Mostar kod mjesta Donja Jablanica.

Vratimo se Cvitini i Izgorjeloj grudi! Panorama Prenja, posmatrano iz Jablanice na Neretvi, sa hridinama Cvitine i Izgorjele grude koji se propinju u oblake, jedno je od najimpresivnijih lica planine Prenj. U prijepodnevnom suncu, u protusvjetlu, bez detalja i teksture, siluete ovih stijena djeluju moćno i mistično. Popodne, kad je sunce s druge strane, a koprena izmaglice iščezne, ove stijene bljesnu u svoj raskoši detalja: lavinozna točila, strmi žljebovi, tornjevi i tornjići, usamljene, gromovima izložene munike, vjetroviti bridovi, odlomi, ploče...
Kompleksi Cvitine i Izgorjele grude odjeljeni su velikim sedlom (Međuprenjovi) preko koga vodi put u centralni Prenj. Sama stijena Izgorjele Grude podijeljena je jednim karakterističnim mega-kuloarom. Desno od kuloara proteže se dugačak brid od podnožja, pa do samog vrha, u prvoj polovici gotovo vertikalan, eksponiran, jednom rječju - izuzetan. Lijevo od samog brida, gledano iz doline, nalazi se penjačka arena u kojoj su ispenjani najduži i jedni od najtežih smijerova u bosanskohercegovačkim planinama.
U toku rata padine Izgorjele grude presječene su cestom (vidi sliku na prethodnoj stranici) koja izlazi na plato Glogovo koji leži jugozapadno. Bez obzira na potrebe i motive, ovo je trajan ožiljak koji je unakazio lijepo lice planine. Ljudi saživljeni sa tom fizionomijom malo teže shvataju koliko je ona u stvari lijepa i vrijedna. 

Sjeverna stijena Cvitine, 1991 m, gledano iz Jablanice na Neretvi (zumirano). Foto: Mirsad Salihagić Gorsky

Morfološki, ovo pordučje predstavlja transformaciju visoko-planinskih formi Prenja u kanjonsku zonu Neretve, te predstavlja kombinaciju visine i odsječenosti, kao što je to slučaj i kod Velikog kuka u Čvrsnici. Lokalnu terminologiju karakterišu izrazi "grude" (masivnije formacije stijena) i "klisovi" (šiljci, tornjevi). U Cvitini i Izgorjelog grudi postoji više odvojenih "klisova", od kojih su neki zaista impozantni. Jedan od većih nalazi se u lijevom dijelu Cvitine (iza njega ide Medvjedov kuloar). U Izgorjeloj grudi postoji kompleks tih šiljaka poznat kao Burin klis (vidi sliku na str. 3, lijevo), na kog se osvrće Naim Logić: "Burin Klis je gromada između Milanove kolibe i Izgorjele grude. To je grupa lijepih klisova - tornjeva, u kojima, koliko znam, nema nekih smijeri. Odmah uz Burin klis je znatno veća i markantnija stijena Izgorjele Grude, koja je odvlačila pažnju alpinista."
Jeste li već donijeli odluku da najljepše od ovih velikih stijena jednog dana makar vidite. Dobro, Welcome to Jablanica! Ponesite dvogled (provjerite vrijeme, izaberite proljetno ili ljetno popodne) i uživajte u pogledu na Cvitinu i Izgorjelu grudu. Drznete li se verati (verati = penjati), onda Vedro! I nemojte svratati (svratati... e pa ne može se svaka riječ objašnjavati). 

Dio penjačke arene Izgorjele grude i neki smijerovi koje je skicirao Haris Kalajdžisalihović. Karakteristični vertikalni brid je krajnje desno (zbog snažne perspektive izgleda položeno).
Ujedno, pogledajte reportažu Kameni spavači Edina Zuhrića o ponavljanju Zeničkog smijera u ovoj stijeni.)

Ubjeđeni smo da su Cvitina i Izgorjela gruda sa svojom kompleksnošću i dimenzijama, jedan od najboljih poligona za pripreme naših alpinista za uspone vani, u velikim i teškim stijenama. Njihovih 600 do cca 1000 m svega i svačega (suhe, kombinovane, ledene i lavinozne, ali i vrele stijene) nemojte potcjenjivati iako se ne zovu Dolomiti, Alpe ili Him...(hm)! Ali, uvjerit ćete se sami!
Sedamdesetih i osamdesetih u Cvitini i Izgorjeloj grudi su se penjali smijerovi koji se danas mogu okarakterisati kao klasični, što znači najmarkantniji i najspecifičniji na odredjeni način, bilo težinom, dužinom ili složenošću.

Alpinisti sedamdesetih i osamdesetih, duhovni nasljednici "Deep Purple In the Rock", koje su natentali (natentali = nagovorili, inspirisali) još oni iz četrdesetih, pedesetih pa na ovamo, imali su priliku birati najbolje u "mojim velikim stjenama" i nisu bili nimalo skromni. Danas u Cvitini i Izgorjelog grudi postoji jedan broj smijerova, no još uvijek ima mjesta za novo. Šta će uraditi novomilenijumska generacija?
Entuzijazam je ugašen prošlu deceniju iz poznatih razloga i to upravo kada je u ovim stijenama bilo vrijeme za varijacije na odredjene teme, fanatizme, extremizme, perverzije..

Pregled zimskih smijerova u Sjevernoj stijeni Cvitine (1991 m):
1. Medvjedov kuloar, prevenstveno penjan marta 1977.
2. Dugi bosanski smijer, penjan aprila 1972. god.
3. Splitska varijanta Dugog bosanskog smijera, penjana 1989. god.
Foto: Mirsad Salihagić Gorsky

Kako rekosmo, u Cvitini i Izgorjeloj grudi postoji jedan broj smijerova. No, prvo jedan interesantan osvrt Naima Logića na prvenstveni uspon Medvjedovim kuloarom u svjevernoj stijeni Cvitine:
"Medvjedov kuloar penjali smo sredinom marta 1977: Faruk Zahirović - Braco, Slobodan Žalica, i ja, Naim Logić. Upravo prilikom penjanja ulaznog skoka, masa lomljenog leda, kamenja i snijega počela je kostantno curiti niz kuloar. Žalica, koji je bio zadnji u navezi i bio najizloženiji tom padajućem kamenju i ledu, doviknuo nam je da iz tih razloga odustaje, te se razvezao i sklonio.
Nakon nekih 100-njak metara, na širokom sniježnom "polju", Žalica nam se ponovo priključio (obišao je skok nekuda desnom stranom). Upravo tu smo i primijetili da se sa lijeve strane u "naš" kuloar uključio medvjed i produžio uzbrdo istim putem kojim smo i mi naumili - tragovi su bili očigledni. Na mene je poseban utisak ostavio način na koji je medvjed riješio naredni skok na ulazu u lijevi kuloar (ispod "cigare"). Ja sam vodio tu dužinu i bio impresioniran njegovom vještom upotrebom četiri prirodne "dereze" (kandže).
Uslovi se, naravno, mijenjaju, ali te zime na tom skoku bilo je nekoliko stepenica popucalog, debelog leda sa par tehničkih detalja. Ostala je dilema, da li je to medvjedova uobičajena proljetna šetnja (u Hercegovini u martu "miriše" na proljeće) ili se prepao od nas i u strahu "progurao" taj skok? Jasno je bilo da je svu onu "lavinu" leda i kamenja izazvao upravo medvjed, tako da dileme oko naziva smijeri nije bilo - jednoglasno: Medvjedov Kuloar.

 

 

 

Sjeveroistočna stijena Cvitine (1991m) i izlaz iz Medvjedovog kuloara, prevenstveno penjanog marta 1977. Foto: Dinno Kassalo

MEDVJEDOV KULOAR U SJEVERNOJ STIJENI CVITINE (1991 M ) NA PRENJU
Opis: Slobodan Žalica

Prvi penjali: Naim Logić (Bukovik), Faruk Zahirović (Igman), Slobodan Žalica (Bjelašnica)

Datum penjanja: 19. 3. 1977. god.

Dužina smijera: Oko 700m (sa 300 m ulaznog žlijeba smjer je dug oko 1000 m); prvi penjači penjali 7h.

Ocjena prvih penjača: Nagibi većinom 50-60 stepeni ponegdje do 75 stepeni, mjestimično kombinirano penjanje, kršljiva, isprana stijena, IV-V.
Teškoće ovise o stanju i količini snijega i leda, to može biti vrlo promijenljivo. Smjer je zanimljiv jedino u zimskim uvjetima, ako ima dosta snijega. U suprotnom, uspon može biti veoma težak po kršljivoj, i ispranoj stijeni na ključnim mjestima.

Objektivne opasnosti: Padajuće kamenje i led, lavine poslije sniježnih padavina. Orijentacijski lagano. Velika tura, teška i kondiciono zahtijevna, dugačak prilaz i silaz.

Najbolje vrijeme za uspon: Kraj zime i proljetni mjeseci.

Preporučljiva oprema: sniježna sidra, klinovi za led (kraći), 10-15 profiliranih klinova za stijenu i bivak oprema.

Pristup: Od želj. stanice Jablanica Nova, visećim mostom preko Neretve u Glogonšicu, te kroz sela Ravne i Bijelu do kraja makadamske ceste (pjeskovita naplavina), oko 2 1/2 h. Malo dalje, udesno, počinje prodor koji vodi pod samu Cetinu. Dovde je moguće doći kolima, time se znatno skraćuje inače dugotrajan pristup. Dolinom produžava staza za lovačku kolibu Vidrene grude, a desno suhim koritom vodi neizrazita staza, kojom se treba popeti visoko gore na lijevu stranu prodora ( orjentacijski teže) do platoa gdje se dovlače trupci i dokle dovodi trasa nekadašnje šumske željeznice.
Staza vodi obraslim i vrlo strmim terenom i ima mjestimično odvojaka, all se treba držati općeg pravca pod Cetinu. Silaz u samo korito (prodor), kojim još malo vodi stazica, te do velikog stjenovitog skoka, koji zatvara dostup podnožju Cetine. U koritu je, ako u Cetini ima dosta snijega, moguće naći vodu.
Desno gore pošumljenom strminom i kroz bukovu šumu pod samu Cetinu, do sastavka dvaju velikih točila, vidljivog iz doline (veliki nanosi lavina); točila dijeli šumoviti greben (desnim točilom-kuloarom vodi Dugi bosanskl smijer). Od kraja ceste oko 3,5 h.
Lijevim širokim kuloarom-točilom do najužeg dijela (prije se odvaja udesno gore manji, uži kuloar), oko 1 h, nagibi do 45 stepeni.

Opis: Smjer vodi lijevim, markantnim kuloarom (dobro vidljivim iz doline) između krajnjeg lijevog izdvojenog vrha Cetine (Vidrina Gruda) i Cigare (tanki, visoki kameni zub).
Ulijevo gore, kombinirano penjanje (65 stepeni, IV-V) 2 dužine i pravo gore blažim strminama između stijena pod najveći lijevi kuloar (s lijeve strane Vidrina Gruda, desno gore Cigara). Kuloar se ovdje cijepa na dva manja kraka. Lijevim krakom 1 dužinu, zatim prijeći preko malog, oštrog sniježnog brida u desni krak (ne pravo gore slijepim većim kuloarom, koji se zasijeca u stijenu Vidrine Grude i ne vidi se iz doline) i strmim ledom (65 stepeni) pod skok (75 stepeni) preko kojeg u veliki kuloar (oko 55 stepeni) i njim na sedlo, gdje se završava smjer. Desno gore, laganim, sniježnim padinama i preko strehe na vrh Cvitine.
U drugoj polovini smjera naišli smo na tragove medvjeda, koji je vjerojatno došao iz šuma oko Milanove kolibe, priječio veliko točilo kroz koje vodi Dugi bosanski smjer i zašavši u strmine bio primoran penjati pravo gore. Najstrmija mjesta u ledu (70-75 stepeni) medvjed je odlično savladao i tragovi pokazuju da je, izašavši iz kuloara, otišao prema Uborku. Tako medvjedu pripada prvenstvo za gornji dio smjera i zato zaslužuje da se nazove Medvjedov kuloar!

Silaz: Južnim padinama do mjesta gdje je moguće spustiti se prema zapadu (u pravcu zubova Burinog klisa) u veliki cirk kroz koji do srušenog katuna na rubu šume (1 h). Slijedeći slabu markaciju do Milanove kolibe (20 min.) i strmi silaz u Glogošnicu slabo markiranim putem 2 1/2 h.

Dugi bosanski smijer (1), penjan aprila 1972. god. i Splitska varijanta Dugog bosanskog smijera (2), penjana 1989. god.
Linje uspona su ucrtane orjentaciono, kao mjerodavan uzmite opis smijera. Foto: Mirsad Salihagić Gorsky
 
 
Dugi bosanski smijer za sada slovi kao prvi zimski smijer penjan u Cvitini. Linija uspona je rezultat iznenadne promjene vremena i jedne teške noći provedene u smijeru, zbog čega se pribjeglo izlasku na greben desno. Splitska varijanta je, po svemu sudeći, ono što je prvobitno trebao biti Dugi bosanski smijer. Opis varijante, na žalost, nemamo, jedino znamo da su Stipe Božić i Edo Retelj bili prvi koji su je prvenstveno penjali 1989. god. Moguće je, takođe, da pravac uspona leži desno od onog ucrtanog na našoj slici gore.
<- Foto: Stipe Božić u Splitskoj varijanti Dugog bosanskog smijera u Cvitini. Foto: Edo Retelj 1989 g.
Komentar Edo Retelj (mart 2010): U Stipinoj knjizi "Sedam vrhova" na 17. stranici postoji fotografija iz tog smjera (foto lijevo). Pokušavam vratiti film u nazad. Čini mi se da je linija uspona relativno dobro ucrtana s tim da je ulaz u varijantu puno direktniji. Fotografija je snimljena na početku varijante, Stipe je na osiguravalištu. Koliko se sad mogu prisjetiti smjer nije pretjerano težak, ali nije ni banalan jer prelazi preko nekoliko čisto stjenovitih dijelova.
 
DUGI BOSANSKI SMIJER U SJEVERNOJ STIJENI CVITINE (1991 M ) NA PRENJU
Opis: Muhamed Šišić
 
Prvi penjali: Muhamed Šišić, Slobodan Žalica i Bogdan Rakić, AO Sarajevo
 
Datum: 8.4.1972. god. (zimski uslovi)
 
Ocjena: Vrijeme penjanja 7,5 sati, duž. oko 1300 m; težina II, III, (-IV).
 
Pristup: Sa željezničke stanice Jablanica Nova preko visećeg mosta i kroz selo Glogošnicu u selo Ravne. Od sela lovačkom stazom koja vodi za Vidrene grude. Kad to postane moguće, spustiti se desno u suho korito, kojim se slijevaju vode sa Cvitine i njime do sniježnika koji pokriva desni dio masiva Cvitine (uočljivo iz doline). Tim sniježnikom vodi smijer. Od željezničke stanice 7 h.
 
Opis: Pravo gore desnim sniježnikom, srednje teško (II), ali opasno (kamenje koje pada!). Sniježnikom priječiti desno do brida. Na nekim mjestima teško, a cijelom dužinom opasno (III, III-). Iz priječnice stijenom na sniježni greben (-4 kršljivo, klinovi). Pravo gore po strmom bridu i njime na vrh (III+)
 
Silaz: Niz greben do Milanove kolibe koja se vidi sa vrha (1 sat). Dalje markiranim putem do željezničke stanice Jablanica Nova (3 sata).

 

Pregled ljetnih smijerova u Sjevernoj stijeni Cvitine (1991 m):
1. Centralni smijer, penjan 1958. god.
2. Direktni smijer, penjan 1981. god.
3. D.S.H., penjan 1969. god.,
Foto: Mirsad Salihagić Gorsky
Kad su u pitanju smijerovi u stijenama Cvitine i Izgorjele grude, prema našem uvidu u stanje u Izgorjeloj grudi je urađeno mnogo više, pogotovo ljeti. Stijena je manje razruđena, manje izložena suncu i time kompaktnija, sa više dugačkih vertikala, te pogodnija za "veranje" u suhom. No, i tu su odrađeni izuzetno teški zimski smijerovi. Stijena Cvitine, zbog kompleksnosti i razruđenosti, pak, čini se interesantnijom za dugačke zimske uspone, Medvjedov kuloar je zimski smijer kroz koji je u ovim stijenama prošlo najviše alpinista.
Da bismo elaborirali sve ono značajno za Izgorjelu grudu, zahtijevalo bi mnogo više prostora od ovog priloga, pa ćemo se zadržati još na Cvitini i onih nekoliko ljetnih smijerova kako bismo dijelom kompletirali bar tu sliku (sa nadom da će se ostvariti indicije po kojima je u pripremi jedan sveobuhvatan pregled (vodič) ispenjanih smijerova ne samo u ovim stijenama već mnogo šire).
U nastavku slijede opisi dva prvenstvena uspona u "suhoj" (i sunčanoj) stijeni Cvitine (D.S.H. i Direktni), licu na kome ljeti, iza snijega, ostane nered u vidu laviništa, sipara, ogoljelih i kršljivih točila i opasno rahlih stijena.

D.S.H. penjan 1969. god. Linija ucrtana na osnovu sjećanja Petra Hilčišina, moguća su značajna odstupanja od stvarnog smijera uspona,
stoga uzmite opis kao relevantan. Foto: Mirsad Salihagić Gorsky

SMIJER "D.S.H." U SJEVERNOJ STIJENI CVITINE (1991 M) NA PRENJU
Opis Ilije Dilbera

Prvi penjali: Ilija Dilber, Jagoda Salihbegović i Petar Hilčišin

Datum: 1969. god.

Dužina smijeri: 800 metara. Vrijeme penjanja: 8 časova

Teškoća: IV (V+)

Pristup: Od lovačke kuće Vidrene grude lovačkom stazom koja prolazi ispod stijena Cvitine u pravcu lovačke kuće Milanova koliba. Staza se penje u serpentinama i ide u pravcu stijena gdje na jednom mjestu prestaje uspon i onda vodoravno ulazi u bukovu šumu. Na mjestu gdje prestaje uspon, odvaja se na lijevo nešto slabija staza koja po markantnom i slabo pošumljenom brdu (munike) dolazi do samih stijena Cvitine.

Tehnički opis: Dva užeta desno po blagoj dijagonali do ruba stijene. Zatim dva užeta pravo gore preko kaskada do u kazan. Pravo kroz kazan (teško IV) do drugog kazana. Iz drugog kazana lijevom stranom, a zatim u dijagonali na desno (jako teško V+). Priječnica na desno po lakšem terenu, do pod vrlo izraziti stub. Od podnožja stuba dijagonala na lijevo, a zatim pravo gore do na sedlo (teško IV). Po sedlu na lijevo do kraja, a zatim abzajl u procjep. Iz procjepa tri dužine užeta pravo gore po vertikalnim i ispucalim pločama (teško IV), pa u blagu dijagonalu na desno do horizontalno postavljene kose police. Po polici desno do ruba stijene. Zatim bridom do vrlo markantne vertikalne ploče. Pravo kroz ploču do njenog vrha gdje i završava smijer. Klinova: 30.

Povratak: Sa vrha stijene lijevo do markantnog puta niz Uborak, koji vodi sve do lovačke kuće Vidrene grude.

Fotografija Cvitine koju je snimio Muhamed Buturović Butur 1958. g. i u kojoj je vlastitom rukom unio liniju uspona Centralnim smijerom.

Opis Centralnog smijera u Cvitini, izgleda ne postoji, no u vezi s njim neizostavno je pomenuti imena Muhameda Buturovića Butura* i Albina Kurnika Bineta koji su ga, prema planinarskom dnevniku Advije Lale Mulalić, prvenstveno prepenjali 05.07.1958. Pod stijenu su došli spustivši se od Milanove kolibe lovačkom stazom koja vodi za Vidrene grude (danas ne postoji). Na uspon su krenuli u 04 h, a na vrhu bili u 13 h. Lala je bila sa njima u ekipi, no zbog velike neizvjesnosti oko ishoda uspona nije ušla u smijer. S vrha u Milanovu kolibu su se vratili u 17 h. U Lalinom dnevniku nema tehničkog opisa Centralnog smijera ali je, srećom, ostala jedna Buturova fotografija na kojoj je on ucrtao smijer. Po svemu sudeći, tek ponavljanje smijera će obezbijediti informacije o prilikama u tom centralnom dijelu sjeverne stijene Cvitine. 

* U Rakitnici je poznat tjesnac/proloz koji je dobio ime po Muhamedu Buturoviću Buturu - Buturov prolaz. Nadamo se da ćemo u nekom od narednih priloga na Zone-2000 rasvijetliti okolnosti po kojima je prolaz dobio to ime.

 

Direktni smijer penjan 1981. god. Linija ucrtana orjentaciono, stoga uzmite opis kao relevantan. Foto: Mirsad Salihagić Gorsky

Napomenimo na kraju da na Cvitinu vode i dva regularna pravca. Jedan, lakši, vodi od sela Glogošnica preko sedla Međuprenjovi, gdje se nalazi tzv. Milanova koliba, koja je ješ uvijek upotrebljiva, no neuslovna. Od kolibe markiran planinarski put vodi preko Grede na vrh Cvitine (5h). Drugi, dosta zahtijevan pristup, vodi markiranom lovačkom stazom do lovačke kolibe Vidrene grude, odakle preko Uborka izvodi na vrh Cvitine (6h). (Vidi fotoreportažu A. Bajramovića "Preko Uborka na Cvitinu" ranije objavljenu na Zone-2000 -> )

"DIREKTNA" SMIJER U SJEVERNOJ STIJENI CVITINE (1991 M) NA PRENJU
Opis: Redžep Grabus

Prvi penjali: Grabus Redžep AS "Bjelašnica" i Šišić Muhamed AS "Energoinvest"

Datum penjanja: 8. 8. 1981. god

Ocjena prvih penjača: III, IV, V+ Stijena mjestimično veoma kršljiva

Visina stijene: 650 m

Vrijeme penjanja: 7 sati

Pristup: Od željezničke stanice Jablanica nova preko visećeg mosta u selo Glogošnica, te kroz sela Ravne i Bijela do kraja makadamske ceste, ok 2 1/2 h. Malo dalje udesno počinje prodor koji vodi pod samu Cvitinu. Dovde je mouće doći kolima čime se znatno skraćuje inače dugotrajan pristup. Desno suhim koritom vodi neizrazita staza, kojom se treba popeti visoko gore na lijevu stranu prodora. Silaz u sami prodor, te njime do pod samu Cvitinu. Od kraja ceste do pod stijenu 2 1/2 h.

Opis: Skrenuti udesno od ulaza u Medvjedov kuloar, kraj sniježnika vidljivog iz sela. Potom pravo gore preko malog prevjesa (V) 1 dužina do velikih munika. Od munika lijevo izaći u centralni dio stijene, odatle pravo gore s tendencijom udesno preko skokova (III-IV) 2 dužine. Doći na široki sipar (tu je osiguravalište), od njega pravo gore s tendencijom ulijevo (IV-) 1,5 dužina (prebaciti se u kamin). Prvi penjači išli ispod ploče na lijevo priječili do kamina 20 metara. Iz vrha kamina pravo gore žlijebom dvije dužine (IV-V) detalji VI- do širokog sipara gdje je dobro osiguravalište. Od osiguravališta pravo gore kroz kamin 1 dužina (V+) do razvedenog širokog žlijeba i njime 2 dužine (III) pod lijevu stranu vršnog stuba. Odatle udesno dvije dužine (IV) na sami vrh Cvitine

Povratak: S vrha Cvitine lijevo do markiranog puta niz Uborak, koji vodi do lovačke kuće Vidrene grude. Od lovačke kuće dobrim putem uz korito rijeke do prvih kuća u selo.
Sa vrha se može spustiti i između Cvitine i Izgorjele gruede niz greben do Milanove kolibe (1h), dalje markiranim putem do željezničke stanice Jablanica (3h).

 

Save
Cookies user preferences
We use cookies to ensure you to get the best experience on our website. If you decline the use of cookies, this website may not function as expected.
Accept all
Decline all
Read more
Cookies
Cookies
Cookies
Cookies
Accept
Decline
Analytics
Tools used to analyze the data to measure the effectiveness of a website and to understand how it works.
Google Analytics
Accept
Decline
Marketing
Set of techniques which have for object the commercial strategy and in particular the market study.
DoubleClick/Google Marketing
Accept
Decline