Zubac gledano iz pravca Jezerca. Foto: Sibel Trbić Čupo

Pošto ne spada u grupu prenjskih dvotisućnjaka, Zubac se često, nezasluženo, propusti pomenuti, mada je ovaj vrh, slobodno možemo reći, jedan od markantnijih bosansko-hercegovačkih vrhova.

Nakon što se, u pravilu na izmaku snaga, dovučemo do malog sedla neposredno prije bivše kuće Jezerce, ostavljajući iza sebe dubinu Bijele i 4 do 12 sati napornog uspona (što uglavnom ovisi o stanju podloge  na ovim izloženim sjevernim pobočjima) već smo svjesni da se Zubac (ca 1900m) iz široke krijeste, kako ga vidimo iz Rakovog Laza, profilirao u zadivljujuće vitak i elegantan vrh.

Priječeći padine Osobca (2099m) osjećamo već "vibracije" zupčeve zapadne stijene i kao struna napetog zapadnog grebena. Međutim tek sa Jezerca (1650m) doživljavamo ovaj vrh u svoj njegovoj ljepoti...

Trenutci kad sunce napušta Zubac, a hladnoća i tama penju se njegovom sjeverozapadnom stijenom. Foto: Sibel Trbić Čupo

Prvi uspon na Prenj sa ove njegove hladne sjeverne strane za mnoge će ostati u sjećanju upravo zbog Zupca i njegove transformacije. Iznenađenje je prije svega njegov vitki, elegantni profil koga je teško zamisliti gledajući vrh odozdo, iz doline, a potom i neizbježne asocijacije na Matterhorn. Eugen Nižić Geno, jedna od planinarskih legendi podprenjskog prostora, sa

ogromnim oduševljenjem pričao je o Zupcu i pokazivao vrh kroz gustu bukovinu Rakovog laza kad smo se prvi put uputili na Prenj. Moram priznati da nismo shvatali toliko ushićenje, priča jedan od prenjofila. Pored strahobalnih vrhova Velike Kape i Osobca, Zubac je izgledao neupadljivo. Međutim, tek ovdje gore su nam stvari postale jasne. Zubac je fantastičan! 

Zubac odjenut u "mart". Foto: Sibel Trbić Čupo

Fotografije iz pravca Jezerca, često sa bivšom kućom u prvom planu, postale su klasika (kuća je srušena u prošlom ratu, ali nedaleko odatle podiže se nova kuća). Ko bi još propustio napraviti jedan snimak odatle ili nešto dalje ispred, sa malog sedla prema Bijeloj. Jedna stvar što golica je činjenica da sam vrh nije onakav kakvim ga vidimo odavde. Šiljak našeg Matterhorna je iluzija pa se čovjek osjeća djelimično prevaren.

No, toj opsjeni se rado prepuštemo s obzirom na efektnost "prevare". Skloni smo sumnji da je mjesto za staru kuću Jezerce izabrano prije svega zbog Zupca, čiji se vrh odatle doživljava veoma impresivno. Nije sasvim jasno koji su razlozi prevagnuli, znalo se da sniježni nanosi na tom mjestu mogu praviti ozbiljne probleme zbog zatrpavanja ulaza. Ali pogled na Zubac je, ubjeđeni smo, morao biti jedan od važnijih razloga...

Vrh Zupca. Slika napravljena sa platoa iznad Skoka (zumirano). Foto: Sibel Trbić Čupo

Zubac je oduševljavao generacije visokogoraca koji su poput Drageca (Drago Šefer) Beše (Uzeir Beširević) Džeme (Džemal Repak) pisali o njemu, snimali dokumentarce o ovom prostoru, štampali razglednice itd. Sa alpinističkog stanovišta, Zubac je interesantan, pogotovo njegovo sjeverno, eksponirano, pločasto i dijelom prevjesno lice.

Zapadna stijena je klasika, teška, vrela, u detaljima prevjesna.
Ova dva lica dijeli atraktivan, dugačak greben čiji korjeni sežu duboko u Rakov laz, greben kroz koji ekstremni visokogorci mogu naći prolaze, no, ne smijemo se zavaravati, za one koji bi se odlučili ući u greben moraju računati na "turbo-adrenalinski" pogon na "sva četiri". 

Zubac je fantastičan, zar nije? Foto: Sibel Trbić Čupo

Na žalost, zaleđe Zupca kao i rub platoa koji ga spaja sa Osobcem su problematični jer je minska situacija nejasna. Zimi, pri dubokom snijegu to vjerovatno ne bi bio problem, pa je očekivati povratak alpinista njegovom izazovnom sjevernom licu.

Dotle, Zubac će pozirati, a mi ćemo "padat" na iluziju da je to šiljak, kakav ga vidimo sa Jezerca, prenosit ćemo utiske, gubiti realnu predstavu i pomjerati značaj ovog vrha preko one granice posebnog, izuzetnog, pa i fantastičnog... Zubac je fantastičan, zar nije?