Gornji tok Neretve. Možete li ovu djevičansku ljepotu zamisliti kao posudu u kojoj leže mrtve vode ugušenih rijeka (a šta su drugo vještačka jezera). Foto: Dinno Kassalo.

Zonzoni Hercegovačko-neretvanskog kantona:
Trn je rijetka i ugrožena vrsta zonzona. Sudeći po nekoliko tužbi od strane "Intrade Energija" povodom emitiranja njegovog filma "Trn u oku", u kojima mu je glava ucijenjena čak na 250.000 Ka eMova, ubod Trna nije bezbolan. Naprotiv! Boli više nego je neprijatelj prirode očekivao. Iz tog razloga smo za to da ovu jedinstvenu vrstu zonzona svim silama zaštitimo od istrijebljenja

Kažu da je uloga basni u naobrazbi sasvim marginalizirana, a efekti svedeni na "priče za malu djecu". Stoga ćemo ih i mi koristiti isključivo kao sredstvo za podcrtavanje i podebljavanje atmosfere, a nikako s namjerom da nekog nešto naučimo. Nedajbože!
Atmosfera je bila kao u basni o žabi i rodi. Ono, progutala žaba rodu za doručak i leti na relaciji Hutovo blato - Han pijesak. Negdje iznad Neretve, proviri žaba iz rodine guz...
- Na kojoj smo visini, pita žaba.
- 2000 metara, kaže roda.
- Haj ne ser.., matereti! kaže žaba.
Leteći iznad Neretve i pokušavajući se oduprijeti atmosferi koju smo upravo basnoslovno podebljali, Trn je nastojao vizualizirati na jednoj hrpi basnoslovnu količinu žabljih bataka koji bi se mogli basnoslovno  producirati u jednom novom vještačkom jezeru tu dole, a sve u cilju izvlačenja BiH ekonomije iz žabokrečine (znajući da su priče o struji i onako "priče za malu djecu").
Iznenada, bacivši oko kroz objektiv kamere, od basnoslovne ljepote pod sobom Trn je protrnuo (ne, nije strah od letenja, jednostavno takav je), a u glavi mu zabruja kao pred nesvjesticu:

Bosna da prostiš jedna zemlja imade
I posna i bosa da prostiš
I hladna i gladna
I k tomu još
Da prostiš
Prkosna od sna

- SNA?!? Ljepotice, ljepotice, probudi se bona! Zavapi Trn glasom u kome je, u uglu oka, iskrio očaj.
- Nemerem, jerbo sam zaćarata! Odgovori ljepotica odozdo, tamnim glasom mrtvih voda, potopljenih nada... 

Ama, kakav akvarij! To je samo čista voda gornjeg toka Neretve. Foto: Dinno Kassalo

Magija Makovih stihova dovela je ovog hercegovačko-neretvanskog zonzona do prosvjetljenja. Prepoznavši se absolutely&definitely u ulozi ljubitelja prirode (prirodu treba ljubiti, nalaže ovaj zonzon, jedino je tako možemo osloboditi od paralizirajuće začaranosti), Trn se iz ptičije perspektive obrušio direktno u žablju, bolje reći riblju (živa istina, pogledajte gornju sliku). Njegovo "prizemljenje" rezultiralo je video materijalima koji su ga direktno konfrontirali sa neprijateljem prirode, trenutno ispoljenim u formi Intrade Energije (film: Trn u oku) i nekih ministarstava zaduženih za buđenje uspavane ljepotice ( Ministar versus potkornjak).
Poredeći proklamirani i ispoljeni karakter ovih institucija, Trn je kroz umjetnički izraz nedefiniranog žanra uspio artikulirati tezu da su one daleko od ljepote, plemenitosti, mekoće i blagosti jedog zaljubljenog princa, i da će se Bos... ovaj, uspavana ljepotica teško ikad probuditi. Štaviše, Trna je paralizirala misao, zla kao sudbina žabe u guz... rode, da neke državne institucije jedino i egzistiraju s ciljem održavanja ljepotice u komi.
Trnu je prepuklo srce!
- Aj!!! Kriknuo je u gluho doba jedne balkanske noći, a eho tog krika je odjeknuo medijskim prostorom, od TV BiH, Zona-2000 do tiskanih medija, poderavši čak neke internacionalne filmske festivale u krpice.
Ribe, poznate po apsolutnoj diskreciji, stale su, pogledale se u čudu i konačno progovorile:
- Trn!

Šta reći do ponoviti: Pusti rijeku neka teče, čovječe! Foto: Dinno Kassalo

U nastojanju da objasnimo ko je Trn, otkud u oku i zašto ga moramo svim silama zaštiti od istrijebljenja, zadržat ćemo se malo u jednoj specifičnoj kreativnoj fazi ovog zonzona.
Stvarnost se u Trnovom svijetu rascijepila na Bosnu i basnu.
Proganjalo ga je otkud to da pojam "Bosna" zvuči gotovo kao pojam "basna"?
Tačnije, zašto?
Da li je to slučajnost?
Dok je u basni, kao u Bosni, u apstraktnom difuznom bjelilu od koga bole oči, gavran stajao na grani sa komadićem sira u kljunu, a lukava lisica briljirala u svojoj retoričkoj potkovanosti, u Bosni, kao u basni, u mraku koga je bilo dovoljno za nekoliko vlasti i vilajeta (kako je znao reći Zuko Džumhur), izašle su gvozdene  zvijeri iz svojih jazbina i napale rijeke metalnim čeljustima (vidi: Reality Show Rakitnica).
Rijeke su se branile strmim, tvrdim padinama planina, otimale suosjećanjem, žalom i potrebom koji su tekli kroz vene stanovnika njenih obala.
Kao i sve što teče kroz vene, tako se i to prolivalo, natapalo zemlju, bojilo vode u crveno...
Iako su samo rijetki, poput Trna, bili u stanju dovesti u odnos radnju u basni i radnju u Bosni, istina je, poput leševa bagerima podignutih sa dna zamućenih voda, isplivavala na površinu, stopivši ova dva svijeta u jedno.
Lisica je bila nemjerljivo distrahirana!

Lutajući planinama, Trn je otrkio izvore svih nevolja. Evo, to je jedan od tih izvora!

Lisica se odmah dala u obilazak sela u gornjem toku Neretve, nastojeći ubijediti gavrana da na račun samodopadljivosti zapjeva o "boljem sutra" i ispusti komadić sira (od koga, uzgred, doslovno živi).
- Jao, gavrane, kako samo lijepo perje imaš! (Cccc...)
Tako lijepa ptica mora da lijepo i pjeva. (Cccc...)
Hajde, zapjevaj, da teta lija čuje!
Hajde, molim te!
Opora realnost, ispoljena kroz film Trn u oku (da ne ponavljamo više riječ istina, jer je ona ovdje gola i neprikladna), koja je zabolila neprijatelja prirode nesnosno poput trna u oku, penetrirala je (ne razlikujući ih) svijet basne i svijet Bosne, kao trn balone napunjene gasom koji izaziva smijeh.
U Bosni, kao u basni, je to zvučalo ovako: "Aaaha, ha, ha... Gavrane, gavrane, svega imaš, al' pamenti nemaš!"
U basni, kao u Bosni, gotovo isto: Aaaha, ha, ha... Gavrane, gavrane, svega imaš, al' pameti nemaš!
Uočavate li razliku?
Ama, nema razlike! Osim navodnika! 

Potjernica: Traži se umjetnik, živ ili mrtav! Foto: Dinno Kassalo

Gotovo isto koliko i ko je Trn, otkud u oku i zašto ga moramo svim silama zaštiti od istrijebljenja, toliko nas je zaintrigiralo i ko je lisica...
Ups, prvo da se dogovorimo gdje smo, u basni ili u Bosni?
U basni!
Ne, u Bosni...
Dakle, ne ulazeći u spregu lisice sa vladajućim strukturama (bože zbrke u ovoj basni!) citiramo jednog od likova iz filma Trn u oku:
"Firma Intrade Energija, sa svojim direktorom Spahalićem, jeste jedna sumnjiva firma. Čovjek, koji se u ratu i ratnim okolnostima bavio sumnjivim stvarima, tačnije prodajom oružja, danas želi u gradu Konjicu da gradi hidroelektranu (aplauz govorniku na hrabrosti da iznosi javnu tajnu). Ljudi moji, dok smo mi pravili oružje da branimo ovu državu, on je to isto oružje prodavao! (Opaska: zarađivao prodajući to isto oružje.) I dans želi da pravi hidroelektranu u Konjicu." (Op.: Radi se o HE Konjic I )
Lisica je... oprostite, ne lisica, ovo nije basna, Spahalić je nakon emitiranja filma tužio TV BiH i Trna, zahtijevajući odštetu u iznosu od 250.000 KM. Ovih dana na adresu Trna osobno stigle su nove, slične tužbe.
Problem je što je lisica ubjeđena da je tih nekoliko sekvenci centralna tema cijele priče.
Ne, to je samo jedna sporedna radnja u filmu koja basnoslovno podcrtava karakter lisice...
U basni...
Oprostite, u Bosni..

Jednom zonzonu se nemoguće sakriti u gomili, nešto ga uvijek odaje.

Nadamo se da smo uspjeli objasniti zašto je ovaj zonzon ugrožen i otkud u oku. U nastavku isključivo o tome ko je Trn, kako bismo podcrtali i podebljali razloge zašto ovu jedinstvenu vrstu zonzona treba svim silama zaštititi.
Prije nego krenemo dalje, samo da konstatiramo jednu stvar: Da li je moguće jednog zonzona bilo koje vrste, sakriti među, hm... da vidimo šta imamo ovdje na slici... biznismenima, akademicima, režiserima, profesionalnim vodičima, producentima...?
Ne, nema šanse!
Na račun prethodno konstatiranog, Trn je dobio mandat da sa ekipom izađe na teren i uradi nam nekoliko mikro foto reportaža, po mogućnosti egzotičnih. Cijeneći Zone-2000 kao iznenađujuće svjež i pozitivan medijski prostor, humor, dubinu i produhovljenost kojom ovaj e-zine "ljubi ove prostore kako bi ih probudio iz vječnog sna kojim ih je začarala zla vještica", a prije svega prepoznavši u potpunosti sebe u zaključcima prošlog Samita zonzona (vidi: Eto, to je zonzon! -> ) Trn nam se, uspjevši izbjeći sve zamke lovaca na glave, vratio sa nekoliko bisera.

Situacija u ovom dijelu svijeta bila bi mnogo bezbjednija kada bi mustanzi, kao pitomi konji, pili običnu vodu. Foto: Dinno Kassalo, Tisovica, Prenj

Divlji istok
Mikro fotoreportaža br. 1

Halo! Javljam se sa Divljeg istoka, iz Mustang Zone Districta!
Neposredno prije polaska na Midnight Expedition Green Head 2007 imao sam zgodu uvjeriti se u svu višeznačnost života na Divljem istoku. Redovit dotok lož ulja nelegalnim kanalima je, nedvojbeno, uzrok svih nevolja. Opskrba divljih mustanga lož uljem neminovno raspiruje konflikt između sve tri umiješane strane  - bijelih, smeđih i crnih konja. Karakter divljih mustanga bio bi mnogo manje vatren, a shodno tome i situacija mnogo bezbjednija kada bi mustanzi, kao i pitomi konji, pili običnu vodu. Ali, voda je u ovom dijelu svijeta rijetka i dragocjena tekućina oko koje su se oduvijek vodili ratovi kopitama, zubima, a bogami i papcima, odlukama, rogovima, tužbama, potpisima...
Gledajući ovaj primjer imao sam osjećaj da sam nekoć sve to doživio, ali sada to nije bitno. Do slijedećeg javljanja!

Stranče, za jednog od nas dvojice u ovom gradu nema mjesta! Poteži! Foto: Dinno Kassalo, Tisovica, Prenj

Divlji istok
Mikro fotoreportaža br. 2

Halo! Javljam se sa Divljeg istoka, sa 43 paralele!
Jašući prostranstvima Divljeg istoka uzduž i poprijeko naučio sam mnoge tradicionalne borilačke vještine, kao npr. potezanje paragrafa Krivičnog zakona u samoodbrani brže od vlastite sjene, pod uvjetom da nije oblačno. U uvjetima naoblake, obučen sam primjenjivati zakon o slobodi medija, slobodi izražavanja, a naročito slobodi umjetničkog izraza u borbi na život i smrt.
Putujući prostranstvima Divljeg istoka sretao sam i vračeve i mudrace koji su proricali da će hidroelektrane sa režimom vršnog protoka, koje se planiraju graditi na drevnoj rijeci Neretvi, koristiti jeftinu struju za pumpanje vode u pumpne akumulacije (a koju će drugu), a skupu struju će prodavati puku, koji za to neće imati para. Zato, šta nas se tiče struja i hidroelektrane pored lož ulja, uz koje se direknto isporučuje i globalno zagrijavanje, potpuno besplatno. Živio Divlji istok! 

Domaćom pameti protiv strane dominacije. Foto: Dinno Kassalo, Tisovica, Prenj.

Divlji istok
Mikro fotoreportaža br. 3

Halo! Ovdje istok... Da, da, divlji!
U nastojanju da se domaćom pameti odupremo stranoj dominaciji temeljenoj na surovim principima kapitalizma, doveden sam u situaciju da etabliram novi brand na prostorima Divljeg istoka, koji će potisnuti dominaciju vještački nametnutog Milka branda iz ovog regiona.
Bitna i revolucionarna novina koju uvodim ovim brandom na nezasito tržište slastica je, kako vidite, pobijanje predrasuda da krava mora biti pink, odnosno ne treba uopće ni bit krava već bik.
Dakako, tehnologija muže bikova je ovdje strogo čuvana tajna, te je prvenstveni zadatak ispitati tehničke pojedinosti u svezi s tim. Iz nepovjerljivih izvora doznajem da u kompanijama koje djeluju na ovom prostoru rade uglavnom mlade uposlenice, pretežno imigrantice iz zemalja Evropske Unije, npr. Rumunije, te je pristup informaciji tog tipa izuzetno kompliciran i osjetljiv.
Anyway, ako vam takav proizvod ikada padne u ruke, na vama je da kušate i date ocjenu koliko smo se u stanju vlastitom pameću oduprijeti stranoj dominaciji. Živjeli i preživjeli!

Midnight Expedition Green Head 2007. Foto: Dinno Kassalo, Podotiš, Prenj

U pokušaju da objasnimo ko je Trn i odkle u oku, a naročito zašto ovu rijetku vrstu zonzona treba svim silama zaštiti od istrijebljenja, nađosmo se na kraju priče.

Noć se spustila naglo i sa svih strana. Bilo je oko mene sve ljubičasto.
Na nebu su se pojavile zvijezde, krupne i tople kao pilići.
"Putovanje po besmislu", Zuko Džumhur:

Dok Trn sa svojim cuckom traži put ispod Zukinih pilića kroz ljubičastu tamu nazad do Base Campa, nakon uspješno okončane Midnight Expedition Green Head 2007, sagledajmo situaciju:
Rodi je neophodno poželjeti prijatan odmor u Han pijesku, žabi brzu i uspješnu reinkarnaciju, lisici slovenačke propise o zaštiti rijeke Soče, a nama češljugarevo perje i dobrog, domaćeg, punomasnog iz gornje Neretve... Sira, naravno!
Tako ćemo jedino posni i bosi, hladni i gladni i k tome još da prostiš prkosni od sna, uspjeti nekako razlučiti Bosnu od basne.
I ne zaboravite: "Ljubite prirodu, možda će se jednog dana negdje, nešto u nekome i probuditi", nalaže Trn.
Ali, čekaj, Trn, to... to je već bajka!