Ispod sjeverne stijene Lupoglava, nakon silaska sa vrha
Pitam se šta je to toliko privlačno, gotovo mistično u tom Lupoglavu. Pitam se po kojim je pravilima ili logici Zelena glava za taj 1 m viša... Ne, neću dalje da se pitam jer... volim ih jednako
Kao što se u školjci začne biser i tu ostane, nekada vječno, nekada ga neka ruka izroni, tako je Lupoglav kao ono zrno bisera što školjku čini vrijednom. Prenj je svom svojom ljepotom zakrilio jedan od svojih najljepših i najdominantnijih vrhova. Priroda je učinila da tvoje hodočašće Lupoglavu što duže traje, da bi uživao u ljepotama koje pruža Prenj.
Voda i vatra - sve je tu. I mi puni energije i želje da idemo dalje
Naše osvajanje tog bisera je počelo iz Tisovice. Kako smo došli na Tisovicu i nije važno. Lagano krećemo prema Zakantaru. Naš logor dižemo pored izvora. Vatra pucketa, a misli i pogledi lutaju prema nebu, prema oblacima. Vrijeme varljivo, ne da nam spokoja. Mislimo šta će donijeti jutro.
U sijenci Crnoglava
Već smo zašli daleko u školjku punu bisera koji se nižu jedan za drugim, biser do bisera - Zelena glava, Otiš, lanac Vjetrenih brda, Crnoglav, Vidina kapa, Herač... Naši strahovi o vremenskim (ne)prilikama su srećom bili bezrazložni. Staza koja nas vodi ka Lupoglavu lagano se penje, i vrlo brzo ćemo izaći na sedlo sa koga se vidi vrh.
Jedan od najupečatljivijih poglada na Lupoglav
Na ovom mjestu priroda je učinila sve da doživiš, osjetiš i poštuješ ono što je ona stvorila. Sa sedla se pruža prekrasan pogled na piramidu Lupoglava. Na tom mjestu je priroda podarila prekrasno mjesto za odmor onim odabranima koji ne žale truda i napora da udahnu djelić ljepote kojom je ispunjen Prenj.
Priječenje sipara pod sjevernom stijenom Lupoglava
Idemo dalje. Umora nema. Prolazimo veliki sipar pod sjevernom stijenom i prebacujemo se na južnu stranu Lupoglava. Naš cilj je trajno obilježiti vrh. Nosimo zastavu BiH, nosimo kutiju u kojoj je žig i ostali pribor. Unutra je i sveska sa posvetom.
Izlaz na zapadno sedlo. Iza nas je dolina Lučine
Nakon izlaska iz sipara slijedi uspon južnom stranom. Ispod nas je Barni do. Prisjećamo se davne 1970 i tragedije koja je zadesila trojcu hrabrih planinara prilikom prvog osvajanja Lupoglava u zimskim uslovima. To nam je bio jedan od motiva da trajno obilježimo vrh Lupoglava.
Ovo je vrh piramide Lupoglava, koji se iz ove perspektive doima više kao polje
Konačno, evo nas na vrhu. Postavili smo zastavu i upisali se u svesku koju smo donijeli. U svesci se nalazi posveta koja počinje sa " NA DAR SVIMA KOJI POHODE OVU..."
Želja nam je da što više ljubitelja Prenja pročita našu posvetu i ponese otisak pečata kao uspomenu sa Lupoglava.
Vjetreno brdo (2088m), prvi sjeverni susjed Lupoglava. U pozadini dolina Tisovica
Razgledamo okolo, uživamo u vidicima koji se pružaju sa vrha Lupoglava na Lučine, Vidinu kapu, Ovču, Poljice, Botine, Vjetrena brda, Cetinu (Cvitinu), Veliki Prenj (Has) i dalje na Čvrsnicu. I još dalje...
Zelena glava, za 1* metar visočija od Lupoglava, danas je skrivena u magli. Zelena glava ili Lupoglav, koji vrh volite više, pitam. >
* Prema ranijim podacima Zelena glava je visoka 2155, 2125, 2123, 2103 (karte) 2115, 2113 i 2103 (GPS). Haris je GPS-om mjerio Zelenu glavu i GPS je pokazao 2103m. GPS je varirao oko 15 minuta izmedju 2103 i 2105 m, ali nije ni jednom prešao 2105 m, navodi Haris. GPS kojim je mjerio je profesionalni MAGELLAN. U karti koju ima pise Zelena glava 2103 m. Karta je stara vojna.
Modiranje ili prilagođavanje?!?
Završila se još jedna avantura. Sretni smo i umorni. Znamo da ćemo opet doći, čaroban je Prenj!
Pitam se šta je to toliko privlačno, gotovo mistično u tom Lupoglavu, koji, zamalo, nije i najviši vrh na Prenju. Pitam se po kojim je pravilima ili logici Zelena glava za taj 1 m viša...
Ne, neću dalje da se pitam jer... volim ih jednako.
Hodali i uživali u čarima Prenja:
Kenan 10 godina, Nermin 19 godina,
i mi stari: Adnan, Sejo, Rasim i ja (Haris)
