Planina Radovan se nalazi u srednjoj Bosni, jugoistočno od Kalina i Rudine, a zapadno od Kruščice i Ščita. Na jugoistoku je Vranica. Najviši vrh Radovana je Brezovača sa 1453 metra nadmorske visine. Na ovoj planini se nalazi i istoimeno, Radovan jezero.

Jezero je vještačko, širine 200 i dužine 250 metara, a dubina ide do nevjerovatnih 100 metara. Pristup je moguć makadamskim putevima iz više pravaca. Mi smo došli iz pravca Gornjeg Vakufa, nakon 10km se skrene lijevo i makadamom koji je prilično dobar možete doći sve do jezera. Da nije jako puno smeća, ostavljenog pored svakog ognjišta oko jezera sve bi bilo preljepo. Čak i ovako (ako zanemarimo smeće) možete uživati na obalama Radovana. Mi smo stgli prilično kasno, oko 6 sati poslijepodne, poslije ture na Dobruškoj Vranici. Imali smo taman toliko vremena da se okupamo i osvježimo poslije jako toplog dana i provlačenja kroz Vraničku kleku.
Voda je bistra, ali jako hladna tako da je kupanje trajalo samo nekoliko minuta. Poslije je trebalo naći lokaciju za šator i konak prije sutrašnje ture na Radovan planinu.

Šator smo postavili na livadi, odmah iznad jezera, ali dovoljno daleko od same vode tako da nas komarci ne maltretiraju cijelu noć. Prije spavanja smo prošetali oko jezera uživajući u njegovim zaista neiskorištenim potencijalima.

Sunčano jutro, doručak, pakovanje opreme i tura lagano može početi. Imali smo dvije opcije. Prva kreće od jezera, prolazi istočno, ispod vrhova Oštrika 1379mnv i Jasenje 1330 mnv i onda se penje na najviši vrh Brezovaču.
Druga opcija je bila sa puta ka Radovan jezeru, Zapadno od Brezovače makadamskim putem ka vrhu. Mi smo se odlučili za prvu opciju, jer smo planirali poslije ture na još jedno kupanje :) .

U početku kreće široki makadamski put, koji postepeno prelazi u usku stazu koja je sve više i više obrasla i onda se na momente skroz počinje gubiti. Bili smo još uvijek jako daleko od Brezovače da bi se probijali kroz tako gustu šumu, pa nakon 1,5 km odlučismo da se vratimo. Jednostavno nije išlo. Dogovorili smo se da pokušamo onu drugu opciju i pošto smo već izgubili dosta vremena, da se što visočije popnemo sa autom, a onda pješke nastavimo ka vrhu. Nažalost, na samom početku tog puta je bio oboren veliki bor i bilo je nemoguće proći autom, a već je i suviše kasno da bi do vrha stigli pješke od te lokacije. Nekad je najbolje odustati i doći drugi put. 

Ipak malo razočarani krenusmo ka Sarajevu i zaboravismo se vratiti do jezera na kupanje. Vratićemo se aBd, neće Radovan nigdje :)

Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)