Lijep dan, a malo slobodnog vremena. Prebiremo po glavi i tražimo neku od "brzih" tura, a da nismo na njoj dugo bili. Crepoljsko, Ormanj, Trebević, Skakavac... Mislim da na Skakavac nismo dosta dugo išli.
Snijega skoro da nikako nema. Autom prolazimo kroz Nahorevo i malo po malo izađosmo skroz do Dragana. Već je prošlo 11 sati i tu je dosta parkiranih auta. I mi nađosmo slobodno mjesto odmah pored puta, uzesmo ruksake i krenusmo lagano makadamskim putem ka Skakavcu. Na putu mjestimično, tamo gdje sunce teško dolazi, ima snijega ali je to zanemarljivo. Do vidikovca iznad vodopada smo stigli nekako brzo. Sretosmo par grupica, planinara, uglavnom stranci. To je još jedna potvrda kako naši ljudi slabo odlaze u prirodu, čak i na izletišta koja su lahko dostupna svima.. Spuštanje do podnožja vodopada tekođer nije bilo problematično jer staza je prilično uređena a snijega skoro da i nije bilo.
Međutim ispod vodopada je sve bilo zaleđeno i tu je trebalo malo pripaziti. Mosta nema, vjerovatno ga je uništio led koji se tokom zime odronjava sa litice. Još uvijek je padao, ali nije bilo velikih komada. Ipak, trebalo je požuriti i što manje se zadržavati na tom dijelu koji je bukvalno okovan ledom. Ovo ispod je jedna ljetna panorama Skakavca.
Potok smo pažljivo prešli preko klizave daske i onda putem kroz šumu nazad ka mjestu gdje smo parkirali auto. I eto, lijepa tura, vrijeme provedeno u prirodi a sve za samo 2h 45min. I zar nije šteta to ne iskoristiti.
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
