Dolazak...

Avantura u ledopadu Skakavac: "Sjeo sam na bajlu i pogledao prema pojasu i klinovima. Odjednom su mi se pomješale boje pred očima, osjetio sam strujanje vazduha u ušima. Padam... Instinktivno sam se skupio i okrenuo prema ledu. Osjetio sam udar i čuo pucanje ledenica..."

Led je previše tvrd, pomislio sam.
Tačno je 12 sati i tek smo sada počeli penjati ovaj spektakularni ledopad. Ukačio sam "paničara" na bajlu, oprezno sjeo i krenuo da uvrćem prvi klin. Nikako da uđe. Jednom, drugi put, treći put...
Zgrabio sam drugi klin i nekako ga zavrnuo. Pogledao sam u Damira. Nije mi morao ništa reći, ali na licu mu je pisalo ono što je meni bilo u glavi - ići će teško...

Prva dužina...

Ovi veliki snijegovi su došli uz iznimno niske temperature kakvih nije bilo više od 7-8 godina. Ovo znam jer ih iščekujem sa radošću. Znam da će Skakavac zalediti. Znam da će led biti kompaktan i dobar za penjanje. Sačekao sam da se ledenica na krovu moje zgrade opasno izduži, jer je tolika bila i one godine kada je Skakavac bio okovan u ledu.
Trebali smo ga penjati u utorak, ali je Samir u zadnji čas otkazao, nije mogao pobjeći sa posla. Nazvao sam Damira, koji je sav sretan pristao i otišao u prodavnicu da kupi cipele za dereze. Ovakav entuzijazam se ne sreće često.

Prva dužina...

Sjetio sam se kada sam prvi put gledao Damira kako penje i pada na Darivi. Da se razumijemo, veoma je teško na laganom smjeru pasti na glavu, ali je njemu to pošlo za rukom. Sjećam se da je pad bio dugačak i potencijalno opasan. Nakon pada je pokušao još jednom, došao do ankera, izvukao uže i pružio ruku da ga ukači u anker i... pao. Ja smotana čovjeka... Izgledalo je kao da mu ovi padovi ne smetaju, vidno ugruhan je ukačio anker iz trećeg puta. Bit će dobar, pomislio sam, penjanje se da naučiti ako imate glavu za to, a on je imao. Većina ljudi bi odustala nakon prvog pada...
Da, njegov entuzijazam me nije iznenadio. Razmišljao sam koji je gori od nas dvojice, ja koji idem u ledopad sa nekim ko nije nikada dereze stavio na noge, ili on, koji ne zna u šta se upušta.

Damir na prvom štandu...

Nekako sam uspio sakupiti 10 klinova za led. Damiru smo sklepali potrebnu opremu u utorak i negdje oko 5 ujutro u srijedu smo se zaputili prema Skakavcu.
Obračun je krenuo u podne.
Imali smo kompletnu opremu osim tih pišljivih lednih klinova. Dva za jedan štand, dva za drugi i šest na uže od 60 metara. Bolje bi bilo da sam ponio kraću užad, ako uspijem razvući 30-35 metra na 6 klinova to će biti uspjeh. Kada smo ga ugledali, mislio sam da ću ga istrčati. Nisam ni slutio da će mi ovo biti jedno od najtežih penjanja u životu, najtežih i najljepših...
"Popusti uže!" viknuo sam Damiru. Ukačio sam i drugi klin. Nisam od onih koji odustaju, ali perspektive se mijenjaju kada dobijete djecu. Odlučio sam da neću puno riskirati i napredovao sam polako ali sigurno. Prestao gledati prema kraju ledopada i koncetrisao sam se na dio leda koji je ispred. "Segment po segment", ponavljao sam u sebi.

Druga dužina...

Nakon nekih 15 metara sam se izvukao iz vertikale i napravio prvi štand. Bio je red na Damira.
Napredovao je polako ali sigurno. Kada krenete penjati nešto što vam je teško onda osjetite strašan pritisak na sebi, svejedno da li je to alpinistički ili sportsko penjački smjer. Ali pritisak je uvijek tu. Damir se lijepo izborio i sa tim i polako došao do štanda. Tehnike penjanja u ledu je učio usput.
Druga dužina je bila prelijepa. Izvukli smo se iz verikale. Nagib nekih 80 stepeni. Tanka ledena ploča koja mjestimično diše. Trudio sam se da pravim što veći razmak između klinova. Nakon 30-tak metara sam našao malu polupećinu, napravio štand i prvi put nakon dugo vremena stao cijelim stopalom. Dobro je pa nije bilo pada, bojao sam se da ne odvalim dio ploče. Razmišljao sam da li da upozoravam Damira na ovo i zaključio da će biti sretniji ako mu ne kažem sve. Kada je stigao do mene bio je kao i ja oduševljen sa drugom dužinom. 

Druga dužina...

Opet je bio red na mene. Bilo je već 15 sati i sporo smo napredovali. Sa obzirom da nas je druga dužina odvukla previše desno, trebalo je malo otpenjati i onda prepriječiti lijevo. Uspio sam proći i taj dio i doći na vrh donjeg desnog dijela ledopada. Sada nas je čekao veoma tvrd i tanak dio leda koji vodi ka centralnoj i završnoj vertikali. Još samo 30 metara, govorio sam sebi i zamišljao se ne vrhu. Kada je Damir stigao do mene upitao je: "Kako ćeš preći ovaj dio?".
"Ne znam, ali ako uspijem, imamo ga."
Krenuo sam, trebalo je prepriječiti 4-5 metara i onda se popeti još toliko i najteži dio je iza mene. Kada krećem penjati novu dužinu i ostavljam štand iza sebe, najbitnije mi je da "pošteno" ukačim prvi klin, jer ne želim padati direktno na štand. Štand mi je zadnja linija odbrane i ako on popusti, odosmo gdje ne treba... 

Polupećina...

Imao sam problema, bilo je već oko 16:30 i minus je počeo da steže. Rukavice su mi zaledile i klizale preko bajle, nisam mogao da je stisnem dovoljno. Kudio sam sam sebe, jer nisam na vrijeme naručio odgovarajuće bajle, a o klinovima da ne pričam. A znam da sam sebi prošle zime obećao da ću ovu dočekati sa kompletnom opremom...
Nisam mogao da držim bajle, koje imaju ravan završetak, a rukavice su letile po njima. Zabio bih bajlu u led pa bih je onda uhvatio za vrh. Rukama sam skidao snijeg sa leda ispod i tražio odgovarajuće mjesto za nogu. Potez po potez, ukačio sam i drugi klin. Led je pucketao, dok sam ga zavrtao. Valjda će držati... Pogledao sam ispod sebe, pa iznad sebe... Još malo...
Prešao sam detalj. Lijevu bajlu zabio, navukao se, desnu sam pustio i gurno ruku između ledenica i uhvatio se za njih. Postio i lijevu bajlu, lagano se nategao i ukačio "paničara" u istu. Odahnuo sam. Imam ga...
Sjeo sam na bajlu i pogledao prema pojasu i klinovima.
Odjednom su mi se pomjesale boje pred očima, osjetio sam strujanje vazduha u ušima. Padam... 

Pogled s trećeg štanda...

Instinktivno sam se skupio i okrenuo prema ledu. Osjetio sam udar i čuo pucanje ledenica. Našao sam se na nekih tri metra ispod štanda. Napravio sam rupu u ledu i došao do stijene. Kada sam pogledao u rupu u ledu koju sam napravio, sjetio sam se amblema našeg kluba i u sebi se cinično nasmijao. Bio sam malo izubijan, nos je bio krvav, ali mojoj radosti nije bilo kraja... klin je držao! Preletio sam nekih 5-6 metara i nalazio sam se ispod štanda.
Došao sam do Damira i odlučili smo da probamo desno, jer je već počeo da pada mrak. Sa desne strane smo imali penjati nekih 10 metara leda i snijega, pa još toliko stijene i onda dolazi par travnatih polica i poveće drvo, a sa njim i kraj smijera.

Damir pred trećim štandom...

Nakon što sam opet popeo lijevu priječnicu i poskidao klinove, krenuo sam desno, prošao led, došao do pola stijene i pao. Opet...
Ovaj put sam preletio neka dva metra i sletio bokom na policu sa snijegom. Puno ljepše i mekše nego prvi put. Ustao sam i nastavio, ali malo opreznije. Dry tooling... Ovo nisam očekivao, a ostavio sam set čokova u ruksaku ispod vodopada. Našao sam rupu u stijeni kroz koju sam provukao jednu trakicu, osigurao se i produžio dalje. Nakon nekih pet metara sam došao do jednog malog drveta i sa još jednom trakicom se odgurao i nastavio... Došao sam do dijela stijene gdje nema ništa. Da je ljeto i da imam penjačice moglo bi, al'...
Sa čežnjom sam gledao u jedno lijepo drvo 'nakih par metara više.
Izgledalo je kao jedno od onih drveća koje se nalazi na vrhu litice, ali ako nije, neću se moći vratiti jer nije moguće otpenjati. Možemo se nasukati.

Izlaz kroz koji nismo uspjeli proći...

Viknuo sam Damiru da je pametnije da se vratimo, što je on dočekao sa odobravanjem. Otpenjao sam do one prve trakice, stao na onu lijepu policu na koju sam malo prije pao. Damir je došao do mene, namotli smo uže i bacili ga. Molio sam Boga da dođe do kraja.
Krenuo sam u mrak. Pokušavao sam da vidim da li je uže stiglo do dna, ali nisam mogao, lampa mi nije imala toliki domet. Nije mi se pravio još jedan štand i nisam želio da ostavim tuđe klinove u ledu. Uskoro sm ugledao snijeg i kraj užeta na zemlji. Par metara viška. Kada je Damir došao do mene, rukovali smo se i zaključili da smo se borili momački i da ovaj put nije moglo bolje. Četiri dužine i oko 55 metara visine. Ako dodamo onaj dio leda koji se nakamarao pri dnu, i koji smo popeli onako, bez osiguranja, ostalo nam je 30 -tak metara.
Skakavac 1, mi 0.
Nije problem.
Bit će revanš, ako Bog da.
Ja sam već naručio nove bajle i klinove.

Edin Zuhrić
PS: Zahvaljujemo se svim prijateljima koji su nas "pogurali" sa opremom. Čestitam Damiru na dobrom usponu.