Poseban doživljaj je otiči na planinu radnim danom. Ne znam jel' zato što pobjegnem sa posla ili što na planini tada skoro da nema ljudi. Helem, gostu iz Njemačke je trebalo pokazati Skakavac. Iako je rano proljeće, dan je bio kao stvoren za šetnju po prirodi. Kao što i obično radim i ovaj put smo do vodopada odlučili ići putem, spustiti se ispod i vratiti planinarskom stazom nazad do auta.
Ono što je bilo neobično na ovoj turi jeste obilje vode. Inače, Skakavac iako visok 100 metara je prilično siromašan vodom, pogotovo ljeti kada skoro presuši. Sada, ispod vodopada se skoro nije moglo proći. Staza, i drveni mostić su bili potpuno mokri i strašno klizavi. Nismo se smjeli dugo zadržavati na tom mjestu jer su sitne kapi, poput kiše natapali našu odjeću. Samo par fotografija, i stazom kroz šumu smo krenuli nazad prema autu.
Turu smo završili prilično rano, a kako je dan bio lijep jednostavno nam se nije išlo kući. Sjeli smo kod Dragana, i uz kahvu još dugo pričali. Zanimljiva tura, a i gost zanimljiv. Zamislite rođenog Njemca koji je po zanimanju profesor bosanskog jezika. Kaže, drži nastavu našim dijasporcima koji su dugo u Njemačkoj pa počnu zaboravljati svoj jezik. Nevjerovatno. I tako, riječ po riječ, srk po srk, 'nako bez kreme za sunce fino mi i izgorismo. Ali vrjedilo je, jer poželjeli smo i sunce i duge proljetne ture.
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
