"Lonely as God, and white as a winter moon", pjevao je o Mt Shasti američki pjesnik Joaquin Miller.
Po pričama lokalnih indijanca, jednom davno Bogu je na nebu bilo toliko hladno da se odlučio napraviti novi svijet. Planiranje mu očigledno nije bilo jača strana i sumnja se da je, sudeći po onom što je uslijedilo, uopšte znao u šta se upušta, tvrde indijanci.

Već na početku svoje misije naišao je na ozbiljne probleme. Kada je kroz ledeno nebo oštrom stijenom konačno izdubio rupu, udaljenost do zemlje bijaše isuviše velika. Ne bi li je nekako smanjio, morao je odmah prionuti na novi posao. Šta će, kud će, kroz rupu poče da gura snijeg i led od čega, izgleda i ne htijući, stvori prvu planinu - Mt. Shastu. Preko nje se sa neba spusti na zemlju.
Ograničen prostor nas spriječava da vam ispričamo kako se sve dalje odvijalo i komplikovalo; uglavnom, kako pričaju indijanci, razočaran, isfrustriran i ljut vratio se ponovo na nebo. Ostadoše njegove savršene kreacije poput Mt Shaste i nesavršene poput - ljudi.

Nauka i istorija, međutim, kažu drugačije. Pouzdano se zna da bijahu nekakve erupcije lave 593 hiljade godina prvi put, ponavljaše se i zadnji put desiše prije 8 hiljada godina, kada Mt. Shasta dobi svoju danasnju formu.
Hiljadu godina nakon toga, odnekud i ko zna zašto, u njeno podnožje dođoše Indijanci. Početkom 18. vijeka naseliše se kopači zlata, evropljani, a tačno 6. juna 2006, nauka i istorija dalje kažu, na vrh Mt. Shaste stadoše Jason i Goran.
Svi dostupni dokumenti, izjave samih učesnika i svjedoka, potvrđuju da je avanturu inicirao i u detalje isplanirao Jason. Danima je tražio, molio, ubjeđivao nekog da mu se pridruži i svi su, osim Gorana, imali svoje razloge da to ne učine.
Put od Kanade do Kalifornije bješe naporan, ali interesantan: više od hiljadu kilometara, Portland i Seatle, kvarovi na autu bez klima uređaja, moteli, amerikanci i oličenje onog ljepšeg dijela Amerike - boemski i mistični gradić Shasta.

Rutu Casaval Ridge (class 4) po kojoj će se popeti izabrao je i na njoj insistirao Goran.
- "Teža je, ali mnogo uzbudljivija nego obična ruta Avalanche Gulch, tvrdio je on.
Jasona nije trebalo puno nagovarati. Vijenac oblaka oko vrha Shaste ih nije plašio. Znali su da će im vrijeme ići na ruku, mada informacije koje su dobijali od penjača na planini baš i nisu bile previše ohrabrujuće.
- Ako idete Casaval Ridge rutom, šanse za vrh su vam samo oko 50 posto, govorili su im neki penjaci.
Nisu se obazirali na njih, niti na upozorenje grupe ljubaznih amerikanca koju su zatekli na grebenu gdje su namjeravali prenoćiti - led od 60 stepeni, ogromni komadi koji padaju svuda oko vas, helikopter koji je ranije snio jednog povrijeđenog...
- Siguran sam da pretjeruju, kakav crni led od 60 stepeni, izvlače se jer se nisu uspjeli popeti, gunđao je Goran, poznat po averziji prema paničarima. 

Nakon vožnje i napornog uspona, dan odmora na 3000 metara, gdje su postavili kamp, dobro im je došao. Goran je uglavnom čitao knjigu, toliko dosadnu da joj se kasnije ni imena nije mogao sjetiti, a Jason je, uplašen da nije ponio dovoljno goriva, po "vascijelibogovjetni" dan topio vodu nekim alternativnim metodama.
U predasima između čitanja i topljenja vode, zajednički bi buljili u rutu Casaval Ridge koja je preko grebena vodila najprije do ledenog platoa, a odatle uz brdašce prijatnog imena Misery, dalje do vrha. 

Iako je sutrašnji dan zahtijevao da se u njega uđe odmoran, od zvjezdane noći, snijega posrebrenog mjesečinom, gradića koji je svijetlio ispod njih, bilo se teško odvojiti. U vreće za spavanje otišli su dosta kasno, pa su na penjanje, koje je počelo oko tri ujutro, krenuli neispavani.

Lemurijanci, nadljudi sa šestim čulom i natprirodnim moćima, po New Age knjigama i pojedinim alternativnim tumačenjima istorije, su potomci naroda sa potonulog kontinenta Lemuria. Još uvijek žive u unutrašnjosti Shaste, tako da, kako neki tvrde, susreti sa tim kreaturama koji su atomsku energiju do savršenstva doveli još prije 18 hiljada godina, nisu rijetka pojava. I sam Goran je bio u dilemi da li je sa Casaval grebena vidio i uslikao te mistične kreature ili pak samo penjače na ruti Avalanche Gulch.

Opterećeni, sa Lemurijancima u mislima, napredovali su sporo. Jutro je bilo hladno, pa su s nestrpljenjem čekali momenat kada će iz kolosalne sjenke Mt Shaste izaći na sunce. 

Goran je cijelo vrijeme muku mučio sa derezama koje nisu najbolje odgovarale njegovim glomaznim plastičnim cipelama. Mogućnost da mu se otkače u trenutku kada mu najviše trebaju, pretvarala se polako u paranoju.

Jason nije imao takvih problema. Dok je Goran provjeravao dereze i stalno zatezao kaiševe na njima, Jason je meditirao, gledao prema vrhu i naglas razmišljao o Lemurijancima i upozorenjima američkih penjača o ruti, prenoseći tako dodatnu napetost i zabrinutost na svog prijatelja.

I zaista, kako su amerikanci tvrdili, na pojedinim mjestima nagib bi kulminirao, dosegavši 45 stepeni, ali ipak nikada ne bi prelazio te vrijednosti, što još uvijek nije predstavljalo neki poseban problem. 

Informacija o lednom nagibu od 60 stepeni bila je, ispostavilo se, pogrešna; međutim, upozorenje o komadima leda koji su, nanošeni vjetrom, sa seraka iznad padali u njihovom pravcu pokazala se tačnom.

Nakon što su prošli i posljednju ledenu prepreku i time riješili sve tehničke probleme na grebenu, nastupili su, naravno, novi problemi.

Visinska! Ozbiljnije probleme osjetili su na nekih 4000m. Gorana je nakon dobre rehidracije i malog odmora odmah prošlo, dok Jasona nije, pa je stalno, od Misery Hill-a, brda koje je u potpunosti opravdalo svoj naziv, zaostajao za svojim penjačkim partnerom.
- Da je bilo još stotinu metara do vrha, ne bih izdržao, govorio je kasnije.

Na vrhu Mt. Shaste, mjestu odakle se Bog, kako Indijanci kažu, sa neba spustio na zemlju, Goran je u nastupu nirvane zaboravio na sve što ga ja vezivalo za ovozemaljski život. Na sve, osim jednog - Zone-2000 najbolji web mountaineering magazin na planeti.
O čemu je razmišljao Jason, za daljnju istoriju ostaće nepoznato.

Na povratku, dok su se spuštali niz Misery Hill, Lemurijance su uočili iznenada, iza svojih leđa. Misteriozni stanovnici izmilili su iz utrobe Shaste i Jasona i Gorana do podnožja planine pratili u stopu, čime je i posljednja sumnja u njihovo postojanje odbačena jednom za svagda.
Sa fotografijom-dokazom, na kojoj se vide Lemurijanaci iza njihovih leđa, Jason i Goran odužili su se i zahvalili Zoranu Vasiću, alternativnom naučniku, čovjeku koji je cijelo vrijeme tvrdio da Lemurijanci postoje. I bio je u pravu.
Sada, kada je misterija Lemurijanaca riješena, može odahnuti i posvetiti se svom slijedećem velikom projektu: Uticaj Piramide sunca na formiranje mentaliteta drevnih Visočana.