Mount Adams

Mt Adams, 3742m! To je najviši vrh koji sam dosegao na skijama i najduži spust koji sam ikada napravio. Ukupan spust iznosio je oko 2000m visinske razlike!

Mt. Adams, strato-vulkan (3742m), druga je najviša planina u državi Washington, okružen sa 10 glečera. Dio je planinskog vijenca Cascade Range koji se proteže od Sjeverne Kalifornije do južne British Kolumbije (Canada). Vijenac ima mnogo vulkana. Južna strana vrha je posebno interesantna kao skijaški cilj.
Upisali smo se u knjigu uspona u rendžerskoj stanici u malom gradiću Trout Lake i krenuli. Rendžer nam je dao do znanja da se u zadnjih nekoliko dana nije niko popeo na vrh i da na planini vladaju zimski uslovi.

Cijelo vrijeme vožnje od Vankuvera do Trout Lake, za što nam je trebalo 8 sati, padala je kiša. Moj prijatelj Raphael i ja krenuli smo u petak naveče ovim crvenim Nissan-om i spavali kraj auto-puta.
Moral grupe nije bio baš na visokom nivou. Dvoje je odmah odustalo i otišlo na razgledanje okoline i lagano planinarenje. Ostali, nas 10 smo znali šta nas čeka! Kada je kiša u dolini, na vrhu je mećava, jak vjetar i temperatura ispod nule.

I prije nego smo krenuli sa usponom već smo bili mokri. Na 2400m, pri jakom snijegu i vrlo lošoj vidljivosti bili smo prinuđeni napraviti kamp. Kuhali smo supu, vruću čokoladu i čaj pokušavajući da se zagrijemo. Raphael se počeo žaliti na umor i obeshrabren vremenom, počeo govoriti kako nemamo šanse za uspjeh.

Imali smo ljetnji šator jer je zimski mnogo teži. Morali smo "zaboraviti" mnoge stvari da bismo povećali pokretljivost i šanse za uspjeh. Temperatura je tokom noći pala na minus deset stepeni.

Krenuli smo u šest sati naredno jutro. Do vrha nas je dijelilo oko 1400m visinske razlike. Na naše veliko zadovoljstvo, snijeg je prestao padati ali smo i dalje vidjeli crne oblake u dolini. Vrlo loš znak!

Znali smo da nam je planina dala samo nekoliko sati da završimo uspon i da će se opet zatvoriti nad nama. Visina nas je polako stezala, grupa je bila sve sporija i sporija.

Raphael je pokazivao već prve znake visinske bolesti, a i ja sam dobio malu glavobolju. Bili smo već na 3000m. Za nas iz Vankuvera je to posebno teško jer živimo na nivou mora.

Umor se mogao vidjeti na licu svakoga člana grupe. Počeli smo praviti sve češće odmore. Za to vrijeme oblaci su se počeli nagomilavati.

Na 3400m, Raphael je počeo da povraća i poslije tri pada sa skija, odlučio je da ostane i čeka nas koji bismo pokušali da se popnemo na vrh. Bilo mi je teško da ga ostavim ali me je uvjerio da mu je već bolje. Sama odluka da ne ide na vrh mu je u stvari popravila stanje i ja sam nastavio sa ostatkom grupe.

Napokon, malo slavlje na vrhu! Stao sam skijama na 3742m! To je najviši vrh koji sam dosegao na skijama i najduži spust koji sam ikada napravio. Ukupan spust iznosio je oko 2000m visinske razlike! Nevjerovatno! Svakih pola sata morao sam stati da se nadišem vazduha i onda nastaviti skijati.

© Zoka