Prognoza za nedjelju je bila prilično loša, kiša u većem dijelu naše zemlje. Ipak, u Hercegovini bi se trebalo još oko 8 ujutro početi razvedravati.

Zbog toga je valjalo odabrati nešto kraatko i ne baš visoko, jer prognozi se nikad ne može 100% vjerovati. Odabir je pao na najviše vrhove dvije susjedne planine, Štitar i Vitrinjača. Sve ukupno oko 6km i vrlo malo uspona.

Jutro u Sarajevu je kišno, spremamo se i krećemo ka jugu. Nadamo se da će prognoza biti tačna.

Konjic, kiša.
Jablanica, kiša.
Blidinjsko jezero, kiša i jak vjetar.

Vran i Čvrsnica se ne vide od gustih oblaka. Na jugu, prema Štitaru malo svjetlije, ali ništa puno bolje. Stajemo pred Hajdučke vrleti da popijemo kahvu i nadamo se da će se dogoditi čudo. Otvaramo vrata od auta, vani samo 5°C, uz jak sjeverni vjetar.
Prošlo je nekih pola sata i izlazimo vani. Kiša je prestala, i dalje oblačno sa jakim vjetrom. Prema Štitaru se vidi komadić plavog neba. Sjedamo u auto, vozimo kraj Blidinja, i onda nastavljamo tim putem prema Posušju. Put se lagano penje u sedlo između Štitara i Vitrinjače, na nekih 6km od jezera i oko 1400mnv. Ta lokacija je na karti označena kao Debelo brdo. Tu na proširenju smo parkirali, i auto okrenuli ga ka sjeveru da bi zbog jakog vjetra uopšte smjeli otvoriti gepek. Nismo očekivali baš ovako hladno vrijeme, ali kapa i rukavice se svakako cijele godine ne vade iz ruksaka.

Najviši vrh Štitar planine, Crno vrvo, 1471 metar nadmorske visine se nalazio zapadno od nas. Bio je udaljen manje od 1,5 km, sa samo stotinjak metara visinske razlike. Staza nije markirana, ali kako je vrh, obrastao gustom šumom, vidljiv orijentacija nije problem. Spustili smo se malo ka jugu, prema makadamskom putu koji vodi ka vrhu. Tako smo bili i zaklonjeni od jakog vjetra. Putem smo išli sve do par stotina metara od vrha, a onda se morali odvojiti sa njega i kroz šumu popeti do grebena, koji je vrlo sličan onome na vrhu Štitar.

Za razliku od njega otvoren je pogled ka jugu gdje vidik puca sve do Biokova.

Nismo se dugo zadržavali na vrhu i krenuli smo nazad ka autu. Kako je put do vrha Crno vrvo kratak, sa sobom smo ponjeli samo malo vode, a hranu i večinu stvari smo ostavili u autu. Svakako tuda ponovo moramo proći kad krenemo ka Vitrinjači.

U povratku se malo zadržasmo berući gljive. Na jednom mjestu smo našli dosta jako velikih sunčanica i bilo je šteta propustiti tu priliku. Ovuda se vrlo rijetko prolazi i vjerovatno će propasti ako ih ne poberemo. Možda smo na kraju malo i pretjerali jer smo u gepek složili sigurno 10-ak kila gljiva. Valjaće to razdjeliti po povratku kući :)

Gljive su spakovane i vrijeme je da se nastavi sa drugim dijelom ture, na susjednoj drugoj planini, Vitrinjači.

Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)