Nekada vas planina počasti preljepim vremenom. Recimo, prije sedam dana, vikend na Prenju, Lupoglav i idealno vrijeme. Nekada to bude skroz drugačije. Magla, vjetar, hladnoća, kiša... Ali kad zavolite planinu naučite uživatu u svemu što vam ona pruži
Takva je bila i ova nedjelja. Osvanuo je kišan i tmuran dan. Iz rukava izvlačimo džokera za takvo vrijeme: Trebević. Hem je blizu, hem nije ni tehnički ni kondiciono zahtjevno. Krenuli smo prilično kasno, tako da smo na Ravne (kod hotela Pino) stigli teko oko 11. Parkirali smo auto i uputili se makadamskim putem prema PD Dobre vode. Ovdje kiše nije bilo, ali magla je prilično smanjila vidljivost. Put je bio prekriven sa nekih 10-ak cm snijega, a ispod njega je bio led. Iz tog razloga smo morali pažljivo hodati, jer ako bi noga došla do leda postajalo je prilično neugodno.
Hodati kroz borovu šumu, stazom koja je prekrivena snijegom kojim još iko nije gazio je zaista neopisiv osjećaj. Na serpentini iznad vidikovca smo produžili pravo, ka Puhovoj ravni jer smo ovaj put na vrh htjeli izaći preko Istočnog grebena. Na izlasku iz šume ponovo smo mogl vidjeti gustu maglu svuda oko nas i greben koji nestaje negdje u njoj. Počeo je padati i sitni snijeg, ali barem vjetra nije bilo. Korak po korak, dođosmo na vrh. Napravili smo zasluženu pauzu za ručak i odlučili da se vratimo nazad purtem kroz šumu jer je bilo preklizavo za prelazak Zapadnog grebena.
Ovaj put vam donosimo nešto manje fotografija, i jednu maglovitu panoramu. Možda nismo mogli vidjeti daleke horizonte i preljepe pejzaže, ali zaista smo uživali. Nekada je dovoljno zatvoriti oči, slušati huk vjetra, na licu osjetiti hladnoću i ako ništa samo izači iz grada.
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
