Zadnji put kada smo išli na Trebević koristili smo žičaru umjesto auta i to uopšte nije loša opcija.
Ono što je najbitnije ne mora se sekirati oko parkinga i gužve koja se zna napraviti u povratku sa Trebevića. Odabrali smo da do vrha idemo putem koji se od Dobrih voda kroz šumu penje u sermpentinama, a da se vratimo Zapadnim grebenom. Nekako su nam uvijek draže kružne ture i da ne idemo u oba pravca istim putem. To je ujedno značilo da ćemo do vrha hodati kroz hladnu šumu i da nas uživanje na suncu čeka tek u povratku. Tako je i bilo. Na vrhu duga pauza za ručak i kahvu, sunčanje i razgovor sa mnogobrojnim planinarima koji prolaze. Večina ide u suprotnom pravcu i njih tek sada čeka smrzavanje u šumi.
Iako je šuma još pod snijegom na grebenu ga gotovo i nema. Ipak, treba biti pažljiv jer ima na nekim dionicama malo blata koje je klizavo. Spustili smo se do PD Jure Franko i odlučili da tu nastavimo sa uživanjem na suncu. Nije bilo potrebe za odmorom, samo smo htjeli što više vremena provesti na svježem zraku. Negdje iza 3 sata smo ipak morali lagano krenuti ka žičari jer ona radi samo do 5, pa sko zakasnimo čekaće nas dug put niz mahale, a nismo neki ljubitelji hodanja po asfaltu.
Koliko god dan da je lijep dođe momenat kad se mora i završiti.
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
