Treskač (1969mnv) je eksponirani vrh iznad Gvoznog polja i polja. Svojim oblikom podjeća na Oblik jkoji se nalazi 10-ak kilometara sjevernije. Od ostatka Treskavice je "odvojen" Surdupima, područjem za koje se sumnja da je minirano tako da je pristup ovome vrhu moguć samo iz pravca Kalinovika, sa Gvoznog polja.

Sa regionalnog puta za Kalinovik postoji putokaz za Gvozno polje i Treskač i do polazne tačke ima oko 8 km makadama. Auto smo parkirali kod jedne kućice u Gvoznom polju, i markiranom stazom kroz šumu smo se uputili ka jezeru. Zadnji put, kada smo bili ovdje šuma je bila označena kao područje koje je minirano. Sada oznaka nije bilo. Nisam siguran da li su minska polja očišćena ili je neko jednostavno samo uklonio table sa upozorenjem. Za svaki slučaj, odlučili smo se držati staze, koja je fantastično markirana.

Od samog jezera počinje vrlo strmi uspon uz sipar, koji je prilično nestabilan pod nogama, i kamenje se lako odronjava. Treba biti vrlo pažljiv ako je veči broj ljudui u koloni i poželjno je imati zašrtitnu kacigu. Taj dio staze je mjestimično i osiguran čeličnim sajlama. Na izlasku iz te male ferate, na sedlu između Malog i Velikog Treskača nalazi se putokaz, sa upisanim vremenom potrebnim da se stigne na oba ova vrha. 30 minuta do Malog i 60 do Velikog Treskača. Najteži dio staze je bio iza nas. Ostalo nam je još samo sat vremena laganog uspona do vrha, koji se nalazi sjeverozapadno od sedla.

Sa Treskača se vide skoro svi vrhovi Treskavice. Čak je u tom momentu i vjetar prestao puhati pa smo mogli nekih pola sata uživati na samom vrhu. U povratku smo na sedlu produžili prema Malom Treskaču, jer se nije baš preporučljivo vraćati strmom stazom kojom smo došli. Prošli put smo to uradili i nije bilo nimalo jednostavno. Ovaj put jeste oko dva kilometra duži, ali dosta ugodniji za silazak. Interesantno je da na topografskoj karti ovog područja ne postoje Mali i Veliki Treskač. Ucrtan je samo Veliki pod nazivom Treskač. Mali čak ni na terenu nije obilježen, pa smo panoramu 360 koju možete vidjeti snimili smo na najvisočije tačke u grebenu Malog Treskača.

Silazak ovim putem do šume u Gvoznom polju je bio prilično ugodan i lagan. Ni na ovoj, istočnoj strane šume nije bilo upozorenja za mine. Nadam se da je napokon ovo područje razminirano. 

Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)