Crvena kosa i onaj neodoljivi šmek planine u proljeće

Na Treskavici se ima šta vidjeti. Nažalost, rat je na ovoj planini ostavio suviše tragova da bi se čovjek mogao potpuno opustiti i hodati bez ograničenja, tipičnih za poslijeratno kretanje po neasfaltiranim površinama u BiH

Da bi bili imalo sigurniji pođite s nekim ko poznaje prilike odnosno neprilike na Treskavici. Ja sam pošao sa Zizom, koji je možda najljepše godine svog života proveo upravo ovdje na Treskavici (samo što tada baš nije mogao uživati u njenim ljepotama, pretpostavljate zašto). Zizo je dakle bio moj vodič i vodio me je da vidim jezera na Treskavici. Sa nama je bio i Beno, kojem se Treskavica pravo svidjela. Da ne dužim, krenuli smo cestom iz Dujmovića i skrenuli uz Crvenu kosu gdje je snimljen i ovaj prizor.

Na ulazu u Ledenicu

Sa donje strane ceste, naspram Crvene kose je minirano, ako se mine u međuvremenu nisu povukle, razočarane što svi od njih zaziru - ukratko, ne treba hodati mimo ceste.
Nešto prije ovog mjesta odvaja se staza za Barice, ali Zizo nas je poveo pravo, pored pećine Ledenice (slika). Ledenica se zove zato što u njoj, kažu, i ljeti ima leda. Ulaz je prilično strm, pa pripazite.
Na slici su Beno i Zizo, Beno je ovaj manji, crni :-)

Treskavica, Crno jezero

Treskavica ima dva jezera i nekoliko jezerca. Crno Jezero je u pravom smislu riječi crno i potpuno je jasno kako je dobilo ime. Nemam komentara osim: Predivno je. Tokom rata vojska je ostavila neke bajte (kolibe) okolo. Ako se mi sami ne pobrinemo, onda se nadati da će priroda rastočiti i progutati svo to smeće, kome ovdje zaista nije mjesto.

Treskavica, Veliko jezero

Veliko Jezero je veće nego Crno i valjda se zato zove Veliko. Nije crno kao Crno, ali zato ima stanovnike - pastrmke. Pretpostavljam da su naseljene tu kao i na Prokoškom jezeru da bi se ribari prevarili u planinu i planinari u ribu. Sa druge strane jezera, dole niže na Kozjoj luci, nekada se nalazio planinarski dom, a sada se nalaze njegove ruševine. Tu negdje se nalazi i entitetska granica, zamišljena linija koja djeli državu na dva dijela. Oko jezera su na sve strane srušene vojne barake i bajte te gomile najlona i drugog smeća koje je ostavila vojska. Osim toga, samozvani ljubitelji prirode i nesportski ribolovci su poslije rata "ukrasili" obale jezera većom količinom konzervi, flaša, najlona i drugog sranja. Užas!

"Glavna riba". Ili bolje reći jedina riba u jezeru

Ne znam da li su pastrmke poremetile ravnotežu ekosistema Velikog jezera, ali izgleda da su se lijepo  udomaćile i postale još jedna zanimljivost ovog kraja, čime je priroda, po prirodi, "izvadila" situaciju. Ali, kad bi na tome ostalo. Onima što ne misle kao i mi, a osjećaju upravo suprotno i to se našlo na meti. "U jezeru je jedva ostala koja riba" - zaključak je mog prijatelja Zize, inače zagriženog ribolovca. Nije mogao vjerovati da riba ne grize njegove mamce, pa je zaključio da ribe nema.
Oko jezera smo našli mnogo osigurača od ručnih bombi, dokaz da je neko bombardovao jezero jer mu je bilo suviše sportski zabacivati udicu i nadmudrivati se sa pastrmkama. Ribama bi oprostili ako se ponovo namnože u jezeru, ali onima koji ih na ovaj način iskorjenjuju to "možemo zaboraviti ali ne i oprostiti"*

* Kruško

Sa visinom preko 2000m, jezerima, vrhovima, stijenama i izuzetnim domom, diskretno smještenom gotovo u sred te ljepote, Treskavica je bila "kompletna" planina...

I to je bio naš proljećni vikend na Treskavici. Molimo i druge koji su bili gore da se jave sa prilozima i informacijama. Bilo bi divno čuti da je još nekome zapelo za oko svo ono smeće i nered, stoga molim da me neko demantira ukoliko misli da situacija nije razočaravajuća. Bilo bi tkođe divno čuti i poziv na akciju čišćenja jezera na Treskavici, pogotovo sad kad postoje nade da područje bude dio budućeg nacionalnog parka Treskavica - Bjelašnica - Rakitnica - Prenj - Čvrsnica i... Ko zna gdje će sva ta obećanja završiti.
A, mi bismo se zadovoljili i čistom Treskavicom.

© Keno