Poštovani čitaoci, kao i u prethodnim člancima nemam namjeru da se upustim  u detaljno i stručno opisivanje naših planina. Ovo je više kao uvod, namjenjen svima koji žele istraživati, steći vlastita iskustva i doživjeti nezaboravne trenutke kave nudi boravak u planini.

U takvom pristupu, fotografije i njihova imena su mi vrlo važne i mogu biti snažan motiv i poziv u planinu. Kao i obično, ubijeđen sam da su bolje i ljepše slike ostale u mnogobrojnim folderima, a potpuno sam siguran da su daleko najbolje one koje ćete upiti vlastitim čulima. Kad govorimo o Treskavici, nije mi teško zamisliti da se stihovi sevdalinke „Bosno moja, divna, mila, lijepa, gizdava... „ odnose baš na nju.

Jedna od naših najljepših planina, Treskavica ima sve što očekujete od planine: šume sa divnim proplancima, bistre, brze potočiće, izvore, cvijetne pašnjake, planinska jezera, vodopade, velike kamene blokove, tajanstvene ledne pećine i vertikalne visoke stijene sa kojih puca pogled u daljine. Nažalost  tokom rata 1992.-1995. Treskavica je bila poprište žestokih borbi i do kraja rata po njoj je išla linija razdvajanja. Veliki planinarski dom Josip Sigmund u Kozjoj luci spaljen i uništen, a njene bujne livade i šume zagađene i upropaštene minskim poljima. Zbog straha od mina nakon rata je dugo bila zapostavljena.

Treskavica јe po svoјim terenskim osobinama prostrana visoravan, koјa јe održala glavni smјer pružanja Dinarskog gorja od sјeverozapada prema јugoistoku mada je malo rotirana u smjeru kazaljke na satu približavajući se smjeru sjever-jug. Sјeverozapadni predјeli su viši od јužnih i istočnih, koјi postepeno silaze u visoravan Zagorјa. Sa šumovitih obronaka Visočice i Treskavice mnoštvo malih potoka formira tok riječice Ljuta koji počevši između 850-900m nmv, teče od sjevera prema jugu. Tijesna, prodorna dolina Ljute je zapadna granica Treskavice koja je dijeli od Visočice. Iz doline Ljute se teren obrastao gustim šumama brzo uzdiže prema istoku čineći tako prvu barijeru grebena Treskavice. Barijera se sastoji od strmih stjenovitih odsjeka Ogorjeli kuk, Mesnice, Voluje jame, Kljusina, Pukle stijene, Mali i Veliki Konik. Visina ove barijere opada od sjevera prema jugu: Ogorjeli kuk 1943, ... Konik 1529. Nad barijerom se nižu prostrani dolovi obrasli travom i planinskim biljem, kao npr Štirni do, mali i veliki Čemerni do, Lanište. Iz ovih dolova se uzdiže najviši sklop planine, greben Ćabenskih stiјena koji diјeli planinu na dva diјela različita po veličini i po morfologiјi: na sјevernu, Turovu ili Bosansku Treskavicu, i na јužnu, Kalinovičku ili Humnjačku Treskavicu. Turova Treskavica je po apsolutnoј visini viša od Kalinovičke.

Na sјeverozapadu je Treskavica preko Hojte povezana sa Bjelašnicom, a njen sjeverni rub se počinje izdizati šumovitim predgorjem iznad bjelašničko-treskavičkog platoa. Na rubu ovog platoa, podno same Treskavice su se ugnijezdila sela Dujmovići, Godinja i Turovi, uobičajene plazne tačke za pohode po Turovoj Treskavici. Uz ova tri sela, selo Rakitnica, takođe u zagrljaju Treskavice, ali sa zapadne strane Hojte je još jedan prirodni ulaz na Turovu Treskavicu, njenim zapadnim rubom. Na Treskavicu se može nešto dužim pristupom i preko Hojte. Iznad ovih sela, nakon šumovitog predgorja se izdiže sjeverna barijera planine koja je vidljiva i iz Sarajevskog polja. Dominira masivna gromada sa najvišom kotom sjevera, Barice 2062m. Od Barica prema istoku se poput krune nižu stjenoviti vrhovi Čardaka, Orlice, impozantne čvrste dolomitne stijene Oblika, te špicastih Zubova. Ispod Orlice, iznad sela Godinja je izvor rijeke Željeznice koja u nastavku čini sjevetroistočnu granicu planine. Za pristup na Orlicu sa Dujmovskih brda je uređena kratka i lijepa via ferata.

Sa istoka je Treskavica ograničena tokom i kanjonom rijeke Bistrice koj izvire iz njedara Treskavice, ispod stijena Siljevice. Prema јugu postepeno i bez oštrih granica spušta se u ravan Zagorјa. 

Na skici je približan smjer, dužina i visina (crno iznad 2000m) glavnih treskavičkih grebena. Vrh Barice 2062 m  je jedini od dvotisućnjaka na Treskavici koji se vidi iz doline Sarajevskog polja. Pružajući se od vrha Barice prema jugu, treskavički greben je prilično ravna travnata površ, povremeno obrasla klekom sve do vrha Đevigrad  2032m. Najgušća klekovina je sa sjeverne i istočne strane Barica, dok je dalje prema jugu sve rjeđa i potpune se izgubi do Đevigrada. Postoji nekoliko manjih uzvišenja na ovom dijelu, a najviše od njih je vrh Opaljeni kuk 2021m nadomak vrha Đevigrad. To je vrhić na zapadnoj ivici grebena ispod kojeg je stijena visoka između 10 i 20 metara, dok se dalje prema zapadu blagim pašnjacima spušta u Štirni do. Oko Đevigrada su blage padine pod pašnjakom, dok se prema zapadu nadnose visoke litice iznad Štirnog dola i Volujih jama. Od vrha Đevigrad, dalje prema jugu je sedlo Hercegovačka vrata, sa čije druge strane je najviši vrh planine. Skoro u sredini ovog najvišeg sklopa je je vrh Mala Ćaba/Pakliјeš 2088 m. Sredinom prošlog vijeka, na vojnim kartama se najviši vrh nazivao i Đokin toranj, po jednom od graditelja malog tornja izgrađenog na vrhu planine po ugledu na sličan objekat na vrhu Triglava-Aljažev stolp. Vrh je masivno kupasto brdo koje zauzima centralni položaj i dominira nad cijelim  grebenom. 

Povlačenjem lednika prema istoku, na dijelu grebena od Male Ćabe do Pašine planine, nastale su oštre, strme i nazubljene litice Ćabenskih stijena. U podnožje stijena se nalazi malo ledničko jezerce-Bijelo jezero. Od Pašine planine 2072 dalje prema jugu, Treskavica prelazi u krašku visoravan humnjačke Treskavice čija je visina znatno niža od sjeverne Turove Treskavice. Južni dio Ćabenskih stijena prema istoku se pretvara u polukružni amfiteatar Suva Lastva, čiji istočni  rub čini stjenovita prevlaka na čijem vrhu je kotirana tačka 2002 metra visoka  Klekova glavica. Prema istoku, na ovu prevlaku se nastavlja nešto malo niži lanac koji se sastoji od Krajačaća klanca (1971) i Zavitog kamena (1892) odakle lanac poprima pravac prema jugoistoku. Taj dio lanca pod imenom Nikoline stijene (1907) se pruža do sedla Bosansko vratlo. Drugu, istočnu stranu sedla Bosansko vratlo čini vrh Kobiljača (1780) koji sa vrhom Bukova glava (1706) i Ibrovom planinom (1508) čini južni zid doline Bistrice. Sjeverni zid doline Bistrice tvori rogojska greda od Kragujevca (1468) na zapadu, preko Čeline (1267), Kucina (1301), Trolista (1268) i Bandijerke (1382) do cestovnog prevoja Rogoj na istoku.

Južna i zapadna strana lanca Krajačića klanac-Nikoline stijene je obrasla gustom klekom. Dalje prema jugu, Treskavica  prelazi u visoravan humnjačke Trekavice. Kalinovičku Treskavicu čini uglavnom kraška visoravan, čiјi zapadni dio zatvara visok krševit greben s liјepo građenim dolomitnim Treskačem 1967 m iznad Gvoznog jezera, dok istočni dio čini Krbljinski krš. Na krajnjem jugu, istočno od Konika i južno od Treskača, kraška visorovan prestaje i završava manjim, stjenovitim grebenom sa vrhovima Kula 1783, Lukavac 1768, Orlov kuk 1712 i Kutski grad 1550.  Uobičajeni pristup sa juga na Humnjački dio Treskavice je markirana staza sa Gvoznog polja prema Treskaču. Preko krbljinskog krša se može pristupiti na Kobiljaču, nema markirane staze. Sa ceste Kalinovik-Vrhovine-Ljuta, postoji markirana staza do vrha Lukavac, a sa iste ceste se može pristupiti na Kutski grad- Trojvrh, kao i preko Konika na Bare.

Neobična poјava za ovu krševitu planinu je bogatstvo izvora od koјih neki leže pod samim naјvišim vrhovima (Prohin smet pod Baricama, Ušljiva vrela pod Ćabenskim stiјenama, Trokun vrelo pod Oblikom, vrela na јužnoј strani Velikog  jezera). Pored bezbroјa (po narodnoj predaji za svaki dan u godini postoji jedan, dakle 365) malih izvora i potoka nalaze se i tri veća i tri manja јezera. Bijelo, Platno, Veliko i Crno jezero smјeštena su ispod Ćabenskog cirka, čiјa јe odvodna dolina Dolina hrasničkog potoka, koјa јe i u glaciјalnom periodu bila glavna odvodna dolina ledenika. Bijelo jezero je najmanje i najbliže je Ćabenskim stijenama. Platno se nalazi iznad Velikog i bistro je poput kristala. Sa južne strane postoji nekoliko izvora koji napajaju jezero, a prema sjeveru iz Platnog jezera ističe potočić koji se nešto niže ulijeva u Veliko jezero. U blizini Velikog jezera je još nekoliko jakih izvora, a neki se vjerovatno nalaze i ispod površine vode. Od svih jezera, Crno jezero je na najvećoj nadmorskoj visini, sz od Velikog jezera, ukliješteno između litica Ilijaša i Ljeljena. Ono je i najllepše i najugodnoje za kupanje i plivanje, zbog svog okruženja i kamenitog dna. Peto malo jezero je tzv Zmijsko na Turovom stanu ispod dolomitne stijene Oblika.

Na rubu Gvoznog polja ispod stijene Treskača se nalazi Gvozno jezero. Iz jezera ističe potočić, koji sa još nekoliko manjih tvori potok Studenicu i ubrzo ponire u Gvoznom polju kod brijega Gradac 1396. U polju ispod Gradca je i manja i prilično očuvana nekropola bosanskih stećaka. I Treskavica je po svom položaju vodomeđa između jadranskog i crnomorskog sliva. Sa zapadnih padina tokovi završavaju u Ljutoj koja je desna pritoka Neretve, pa sva voda onda odlazi u Jadransko more. Tokovi sa istočne i sjeverne strane planine, preko Drine ili Bosne pripadaju crnomorskom slivu.

Galerija slika

U sјevernom predgorјu je već spomenuti izvor Željeznice. Nadalje, u područјu Velikog jezera i Kozje luke je potok Glibavac koji nestaje blizu svog izvora. Ispod Kozje stiјene ističe Hrasnički potok. Po narodnom tvrđenju Hrasnički potok potiče iz Velikoga jezera. Kada se otapaјu sniјegovi i preliјe Јezero onda pada voda s Kozije poljane, čineći oko 40 m visok vodopad Skakavac (Skok) koji se ulijeva u Hrasnički potok. Dolina potoka Hrasnica je i glavna odvodna dolina nastala povlačenjem lednika sa planine prema istoku. Potok se ulijeva u Željeznicu kod sela Turovi, a odmah nakon ušća, tako osnažena Željeznica je u stijenama izdubila dno čineći tako prirodnu atrakciju:  čuveni kotlovi na Željeznici.

Na sјeveroistoku imamo takođe mnoštvo izvora i manjih potoka, a treba istaći izvore Vratanjske riјeke ispod Bosanskog vratla i Gladovi potok, a svi zajedno se pridružuju Bistrici čiji tok polazi iz malene pećine u dnu stijena Siljevice. Dolina Bistrice je takođe odvodna lednička dolina, a oštre stijene Siljevice su nastale povlačenjem lednika prema istoku. Siljevice se nalaze između dolina Hrasničkog potoka i Bistrice. Počinju na sjeverozapadu kod vodopada Skok prateći isprva smjer potoka Hrasnice, a zatim se iznad vrha Kragujevac „lome“ i mijenjaju pravac prema jugu do vrela Bistrice. Nad grebenom Siljevice, iznad gustih šuma, izdiže se vrh Lupoč kao budni stražar i gospodar istočne Treskavice. Pogled sa Lupoča je zapanjujući, iza njega prelijepa dolina Spasovača sa Nikolinim stijenama.  Da bih ovu ljepotu i vrelo Bistrice približio i ostalim zaljubljenicima planine, upustio sam se u „borbu“ sa minskim poljima, glasinama, tri šumska gazdinstva, dva entiteta, nepostojanjem jedinstvenog planinarskog saveza... Želja mi je bila da Lupoč otrgnem iz teritorijalnog ratnog poimanja i vratim ga tamo gdje pripada oduvijek i zauvijek, njegovoj Treskavici. Poslijeratno razgraničenje i svojatanje teritorije, praksa je pokazala, nažalost vodi ka nesmetanom uništavanju zajedničkog naslijeđa. Tako danas imamo devastirano i izbetonirano korito Željeznice, a nekad lijepi kanjon dodatno unakažen rogobatnim, nepotrebnim kamenolomom koji prijeti da postatane opasno klizište. U toku je i nepovratno, nerazumno uništavanje kanjona Bistrice. Helem, nakon više od 20 izlazaka i radova na terenu, uz pomoć prijatelja, staza Turovi-Čelina-vrelo Bistrice-Lupoč je dostupna od 2021. godine. Više o nastanku staze na  https://planinarenje.ba/planinarske-ture/treskavica/1339-turovi-vrelo-bistrice-lupoc

Na Treskavici postoji cijela mreža markiranih staza koja daje mnoštvo kombinacija, kružnih tura i traversi preko planine. Do početnih tački se može doći u bilo koje doba godine. Od planinarskih objekata koji nude prenoćište, tu su dom na Sustavcu ispod Kožljena, Runolist kod Skoka i planinarska kuća na Velikom jezeru. Odskora je tu i bivak pod Đevigradom, a postoji i koliba na Kućarama pod Prohinim Smjetom. Osim markiranih planinarskih staza, postoje i dvije via ferate. Već spomenuta na Orlicu, pristup sa Dujmovskih brda. Druga je via ferata stijenom Siljevice koja počinje u blizini vodopada Skok, a završava traverzirenjem prema istoku.

Fotografije su iz vlastite arhive* nastale tokom niza godina, a toponime u tekstu možete naći na priloženoj mapi na kojoj su ucrtane sve moje prehodane ture, osim onih sa južne strane.  Tu spadaju:

-Ječmeni do-Rupe-Kostovača- Kobiljača (nije markirano)
-Kuta-Kutski grad-Trojvrh (nije markirano)
-Gvozno polje- Treskač  

*u vlastitoj arhivi su i fotografije razmjenjene nakon zajedničkih tura, ovaj put sam iskoristio nekoliko njih koje je napravio Žuga Nedžad