Lupoč sa Oblika

Od prvih dolazaka na Treskavicu, Lupoč je svojim položajem i izgledom privlačio moju pažnju i pogled. Osim toga, ratna dešavanja oko Lupoča 1995. koti daju još veći značaj.

Prije petnaest godina čak je i uspon sa Sustavca preko Šišana na jezera smatran rizičnim, a Lupoč je zbog sumnje u mine bio zabranjena zona, Kozja luka takođe, ali vremena se mijenjaju.

Lupoč i Kozja luka sa Šišana

U decembru 2019. sam vidio da je markacija od Kozje luke prema Spasovači obnovljena i to me ohrabrilo da krenem na Lupoč. Nešto malo novog snijega nam je trebalo pružiti više psihološku nego stvarnu zaštitu. 15.12. smo uspješno izašli na Lupoč, uživali u prekrasnom danu i nezaboravnom pogledu.

Pogled na Spasovaču i Kobiljaču sa Lupoča

Nakon uspješnog izlaska na dugo posmatrani i željeni Lupoč, poželio sam ovaj vrh približiti i drugima. Dok se ta ideja rojila u glavi, u januaru 2020. sam se, istraživanja radi, uputio preko Boljanovića prema vrelu Bistrice.

Vrelo Bistrice

Lahko smo pronašli vrelo, skriveni biser Treskavice. Voda koja se se skuplja u dnu male pećine, pada malim slapom koji započinje na izlazu iz pećine i nakon toga formira tok stvarajući tako prizor pun istinske ljepote (ako smo u stanju zanemariti betonsko čudovište u blizini). Pošto sa svojim planinarskim drugom Hasanom odavno imamo na umu urediti neku stazu, a dosad smo samo prosjekli staze za Mali Vis na Vranu i za Lica jug na Volujaku, predlažem mu da to uradimo na Treskavici i povežemo ova dva bisera. Hasan se, usprkos rezonskom strahu od mina ipak složio i morao sam onda ozbiljnije ući u priču o pronalasku staze. Radi se o zoni žestokih dejstava s kraja rata i staza bi prolazila u blizini dostignutih linija, sa velikom mogućnošću da se tumarajući po nepoznatom terenu dovedete u realnu opasnost od zaostalih MES. Uslijedilo je dugotrajno skupljanje informacija iz različitih izvora, a to je značilo masu oprečnih informacija, ali nisam želio odustati. Dugo sam analizirao karte i gledao moguće pristupe i konačno našao za mene dovoljno pouzdane i relevantne izvore. Radi se o ljudima koji su svoju mladost i dobar dio života proveli radeći u šumama i na pašnjacima Treskavice i poznaju je kao vlastiti džep. U neke sretna vremena u selu Turovi je bilo toliko stoke da se trava kosila i dovlačila sa čaira na Čelini, pa čak i sa pašnjaka iza Šišana i Velikog jezera.

Rajski do

Na proljeće su uslijedila izviđanja terena i pristupi iz Rajskog dola, Turova i vrela Bistrice. Staza iz Rajskog dola je prilično zarasla, ali moći će se popraviti. Malo više je zarasla i zapuštena stara staza koja iz Turova ne ide putem prema Sustavcu, već kroz šumu, sjevernim i istočnim padinama Huma.

Povratak stazom u Turove

Markacije iz pravca Rajskog dola se mogu pratiti, dok su one preko Huma rijetke, pa čak i ne postoje na većini trase. Ove dvije staze se spajaju na Boljanovcu -ili Laništu kako kažu mještani. Pošto je Lanište svega 15 minuta udaljeno od Sustavca, svi koji ne idu terencem do Sustavca, a ne vole hodati cestom, mogu planinarskom stazom kroz šumu doći na Sustavac za nešto manje od jednog sata. Sa Laništa prema Čelini i vrelu Bistrice markacija ne postoji, ali postoji šumski put kojim se nekad sijeno sa Čaira dovlačilo u selo i stoka istjerivala na ispašu.

Lanište

Ovaj put vodi kroz zonu ratnih dejstava i dostignutih linija 8 iz oktobra 1995. a u blizini puta su i evidentirana minska polja koja su označena MACovim tablama upozorenja. Sam put nigdje ne presjeca minska polja, ali prolazi u njihovoj blizini. Ne silazeći sa puta, u maju 2020. smo došli ispod Čaira na Čelini koje zbog sumnje treba izbjegavati.

Uspon prema Čelini

Na gredu Rogoj-Bandijerka-Kucin-Čelina -Kragujevac smo tako izašli zapadno od čaira i spustili se sa druge strane grede pronašavši šumski put kojim smo dolazili od vrela Bistrice. Tako se slika sklopila, trasa do vrela Bistrice nam je sad bila poznata, preostalo je da je potpuno očistimo, sklonimo oborene balvane i onda je markiramo, vodeći računa da markacije budu česte i lahko uočljive.

Greda Rogoj i dolina Bistrice

Tokom ljeta je uslijedilo 13 radnih akcija uz punu podršku i učešće naših porodica i još sedam prijatelja i dobrih ljudi. U okviru uređenja staze napravljen je sto i klupe za odmor u blizini potoka Pločnik. Po okončanju svih radova stazu sam prezentirao upravi matičnog PD i oni su 9.10. organizovali prvi memorijalni pohod Zaim Imamović koji u potpunosti ide našom stazom do ispod Čeline i mjesta pogibije r. Zaima Imamovića.

Klupa

Hodanje stazom do vrela Bistrice traje 2 sata iz Turova. Radoznalost me tjera dalje, ideja je nastaviti stazu sa vrela Bistrice prema Lupoču i spojiti se sa stazom u Kozjoj luci. Time bi bila otvorena mogućnost kružne putanje i uvezivanje naše staze sa već postojećim i dobro posjećenim stazama po Treskavici. Veliki problem je što se područje oko Lupoča smatra rizičnim područjem, a ne bih želio da staza bilo koga dovede u minsko polje ili u područje sa zaostalim MES. Informacije o području su dosta kontradiktorne, ali nakon našeg uspona na Lupoč, dosta se ljudi ohrabrilo i samostalno ponovilo našu putanju. PD Visočica je tokom zime napravila turu za svoje članove i na Lupoč je izašlo više od 30 ljudi odjednom! S druge strane NN i AB su na Lupoč izašli „sigurnijom“ putanjom, baš od vrela Bistrice šumskim putem prema Spasovači. Ja trebam pronaći način da se na ovaj put priključim sa vrela Bistrice. Hasan je ovo smatrao previše rizičnim, pa čak i kad bi je završili kome onda pokazati stazu ako postoji imalo sumnje? Odlučio sam preuzeti rizik i krenuti sam.

Slijedi isječak iz dnevnika u kojem su evidentirane sve radnje oko staze:

24.12. 2020 „Nema dobrovoljaca za sljedeći korak, pa sam krenuo sam iz Turova. Za manje od 2h sam na Vrelu. Pripremio sam crvene trakice za privremenu markaciju i sa vrela krenuo dalje šumskom cestom. Prethodno sam detaljno analizirao NN trek i kompletnu dionicu podijelio na 12 etapa. Cesta iznad vrela se nastavlja na onu koja dolazi iz Boljanovića i iz početka je dobro uređena, ali čim se pređe potok, postepeno kvalitet šumskog puta opada i nakon par odvojaka, put se penje uzbrdo, te se ubrzo skoro potpuno izgubi između stabala bukve. Ipak, puno lakše od predviđanja, našao sam izlaz na cestu koja vodi do Spasovače. Prikucao sam nekoliko trakica na bukve i krenuo dalje cestom. Na cesti snijega ima i preko 30cm i odmah nailazim na tragove medvjeđih šapa. Cestom slijedim tragove medvjeda dobar kilometar, a u šumi potpuna tišina, ne čuje se ni cvrkut ptica.

Tragovi medvjeda

Malo je neugodno biti sam u ovolikom prostranastvu, u divljini udaljen dobra 3 sata od civilizacije. Ipak, nije mi problem biti sam, adrenalin radi svoje i uživam u ovom danu i izviđanju. Manje od sat vremena ovom cestom me dovodi na zaravan Spasovače, na dio novoiskrčene livade u smjeru Lupoča.

Spasovača

Prikucavam markacije na rijetka stabla bukve preko livade, gledam prema Lupoču. Dok sam došao do kraja livade i polako se počeo penjati šumom, zapuše vjetar donoseći oblake na područje kojim trebam nastaviti. Nema jasne staze, provalačim se kroz mladice bukve udaljen nekih 10-15 minuta od livade pod Lupočem. Sve gušći oblak me natjera da razmišljam o povratku nazad, što sam i uradio, usput dodajući i ispravljajući privremenu markaciju na stablima bukve .

Privremena markacija

Čim sam se cestom spustio nekih 200 metara, magle i vjetra više nema pa to koristim za dodatno izviđanje već pređenog puta. Na zaravni kod prve oštre lijeve krivine nailazim na ostatke bunkera, a malo dalje izlazim na litice Siljevice odakle se pruža predivan pogled na dolinu Bistrice . Ovaj vidikovac se nalazi na stijenama tačno iznad vrela Bistrice. Dalje, penjući se prema Čelini naiđem na svježe tragove još jednog medvjeda, a pod Čardakom, iako sam tih, poplašim srndaća koji se strelovitom brzinom izgubi u dolinu prema potoku...“

03.02.2021. „ .... iz Turova u Kozju luku stižem za nepuna dva sata. Još uvijek postoji nekakva prtina pa kroz šumu prema Lupoču nastavljam bez krplji. Snijega ima dosta, markacije su na visini od desetak centimetara. Po izlasku na Veliku baru napravim kraću pauzu, razgledam prema jugu i Spasovači. Vjetar puše po grebenu Nikolinih stijena i brzo gura oblake koji nestaju čim napuste greben. Sa obližnjeg brijega se vidi samo vrh Kobiljače. Spuštam se sa brijega i krećem na istok prema kraju livade da potražim najbolji ulaz u šumu.

Lupoč

Stavljam krplje jer prtine više nema, a biće mi lakše u povratku slijediti trag krplji. Spuštam se niz šumu, biram rjeđu šumu izbjegavajući koliko je moguće mladice bukvi. Nakon samo 15 minuta dođem do bukve sa crvenom trakicom-najdalje tačke do koje sam došao 24.12. iz pravca vrela Bistrice. „“

Tokom jeseni i zime sam zadovoljstvo hodanja stazom podijelio sa svojim dobrim drugovima. U jednoj šetnji Trebevićem sam se sreo sa drugovima i poznanicima iz Društva u raspadu i na proljeće sam dogovorio šetnju stazom s njima. Znam da su čestiti i vrijedni i u glavi mi se odmah rodila ideja da im objasnim kako trenutno stoje stvari i ponudim da mi pomognu oko nastavka staze. U maju 2021. hodajući stazom, ukratko sam upoznao ekipu sa idejom, nastankom staze i poslom koji predstoji. Na moju veliku radost, bez imalo zadrške, svi su iskazali spremnost i energiju da zajedno nastavimo i završimo započeti posao! U međuvremenu sam sa Hasanom, Samirom i Senadom prerezao i sklonio petnaestak balvana koje su vjetar, snijeg i bujice zimus popriječili preko staze, na trasi od Rajskog dola sve do vrela Bistrice. Popravili smo i markaciju iz Rajskog dola i u Turovima stavili novi putokaz.

Putokaz

05.06. 2021. uz veliko zalaganje i pomoć osam članova ekipe Društva u raspadu, u potpunosti smo očistili i markirali cijelu trasu od vrela Bistrice do kote Lupoč 1776.

Društvo u raspadu - Povratak niz Lupoč

Sa Hasanom sam već dogovorio izradu i postavljanje putokaza, ali glavni posao je završen danas. Nadam se da će staza u budućnosti imati posjetoce i da će im pružiti puno uživanja. Svima koji su nas podržavali i svojim radom, sredstvima, alatom pomogli da staza bude okončana, odajem veliko poštovanje i zahvalnost, naročito svojoj porodici koja je imala razumijevanja za mene i moju strast.

UPOZORENJE : Većina staze prolazi u blizini linija razdvajanja iz 1995. , područjem potencijalno zagađenim zaostalim MES! Trasa do Lupoča nigdje ne presijeca područja od MAC- a označena kao minski sumnjiva, ali prolazi pored njih! Apsolutne garancije za sigurnost nemam! Oprez na stazi je zasad neophodan!

Velika bara

Potpis

Mapa staze