Hladno, ali idealno jutro. Termometar u autu je pokazivao -10 kada smo se parkirali u Sinanovićima. Kombinovana ekipa turnih skijaša, krpljaša i običnih hodača se polahko spremala za turu do Crvenog kuka. Virkamo preko nanosa snijega na neočišćenu cestu prema Bjelimićima i vidimo da postoji prtina.
A i toliko je hladno da je snijeg zaleđen i da se bez problema moglo hodati po njegovoj kori. Ovaj put, da bi izbjegli preskakanje preko vjerovatno zaleđenog potoka, nismo silazili u Jelenjaču. Sve do Puzimskog groblja smo prošli cestom. Ne računajući hladovinu u sjeni Puzima, kombinacija jakog januarskog sunca i hodanja kroz snijeg nas je prilično ugrijala. Taj dan na ovj turi je bila priična gužva. A kako i ne bi, kad smo na samo vrhu sjedili skoro dva sata uživajući na suncu, bez daška vjetra. Takvi dani, na samim vrhovima, su rijetkost čak i ljeti.
U povratku smo se razdvojili. Skijaši, pošto su dosta brži, su imali zadatak da u Tušilima kod Sene zauzmu mjesta i naruče pitu, a mi ostali laganim korakom nizbrdo. Iako smo sporo hodali i prilično dugo odmarali u domu smo se okupili prije 3 sata. Ako se mođe definisati idealan zimski dan za planinarenje to je bio ovaj današnji. Uživajte u panorami sa vrha:
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
