Prije sedam dana smo odustali od uspona na Bjelašnicu zbog jakog vjetra. Htjeli smo ponoviti tu turu, i dogovorio sam sa prijateljem koji je tu noć proveo na Observatoriju da se ujutro čujemo i vidimo kakvo je vrijeme.
Nažalost, opet nismo imali sreće. Na vrhu je puhao jak vjetar, pa smo aktivirali plan "B" i produžili ka Visočici. Na vrhu Subar nismo bili tačno pet godina, a kako je to jedna od lakših tura odlična je za ovaj period godine sa nestabilnim vremenskim uslovima. Naravno, krenuli smo od doma u Tušilima. Tu je snijega bilo vrlo malo, iako se dom nalazi na približno istoj visini kao Babin do. Vjerovatno je toplije pošto je čitav prostor ukružen visokim grebenovima. Krenuli smo dobro poznatom stazom koja vodi pored česme Jelovače u amfiteatar ispod vrha Vito. Ta dionica ide kroz šumu pa smo prvi vjetar osjetili tek na sedlu ispod Jelovače. Zato smo sa usponom na Subar krenuli odmah iz sedla, a ne markiranom stazom koja je išla par stotina metara južnije. Na tom dijelu ima dosta kamenja ali smo barem sve do pod vrh bili u zavjetrini.
Nažalost, pogled sa vrha nije bio baš spektakularan. Zbog magle smo vidjeli samo dio grebena, pa se tu nismo dugo ni zadržavali. Pauzu za ručak smo napravili kod česme, malo odmorili a onda nastavili do doma Tušila. I na kraju, prije odlaska kući, neizostavna kahva i odmor kod Sene, uz razmjenu utisaka kojima obiluje svaka naša tura.
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
