Iako je decembar na planinama je još uvijek jako malo snijega. Gledam u subotu na live kameri u Babinom dolu pada kiša. Preko noći će se to pretvoriti u nešto malo snijega, a nedjelja je trebala biti sunčana. Planirali smo otići na Visočicu, vrh Vito 1960 mnv.

Zimi je planina surova. Čak i kad je sunčano vrijeme jak vjetar i hladnoća mogu biti opasnost na turi. Iz tog razloga ne treba puno kalkulisati sa opremom. Cepin, dereze, kapa, rukavice i zaštitne naočale vam uvijek moraju biti u ruksaku. Ako nemate opremu bolje odmah odustanite od tura na nadmorske visine preko 1500 metara. Poslije podne, kada temperature počnu padati, poledica se brzo stvara i može vam povratak učiniti jako rizičnim.

Auto smo parkirali kod doma u Tušilima i uputili se dobro poznatom stazom ka amfiteatru ispod vrha. Bilo je vedro i hladno, sa vrlo malo snijega koji je škripao pod našim nogama. Izlaskom u amfiteatar dočekao nas je predivan prizor, vedro nebo i velika vidljivost. Sve je bilo prekriveno snijegom, a sa ruba grebena jugozapadni vjetar je dizao oblake snijega koji su izgledali nevjerovatno. To je fotografijom vrlo teško dočarati pa smo napravili ovaj kratki video

 Izlaskom na sami greben osjetili smo i snagu tog istog vjetra. Iako su udari na momente bili jaki, iako je bilo strašno hladno po svakom milimetru otkrivene kože, prizor je i dalje bio nevjerovatno lijep. Srećom, do vrha nije bilo daleko, a nismo se ni dugo na njemu zadržali. Zbog vjeta odlučismo da ne idemo preko grebena ka Drstvi i uputili smo se nazad istim putem. Kako tura nije pretjerano duga, pauzu za ručak smo napravili nedaleko od česme Jelovača. Našli smo fino sunčano mjesto na kojem je bilo prilično ugodno. Veliku razliku u temperaturi na suncu i u hladu smo osjetili za nekih 15 minuta kad se sunce malo pomjerilo. To je ujedno i bio znak da krenemo dalje i da je vrijeme da našu turu polahko privodimo kraju.

Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)