Ove godine nažalost nemamo baš puno vremena za tumaranje po planinama. Često za vikend uspijemo odvojiti samo par sati što bude dovoljno za brzinsku turu na Trebević ili Sarajevski Ozren.
Zato nam je ova tura na Visočicu došla kao mali praznik :). Dogovorili smo odlazak na Mali Ljeljen. Auto smo ostavili u Bojadžinom dolu, i krenuli markiranom stazom ka Jezerima. Jutro je bilo vedro i prohladno. Sve prognoze su najavljivale pogoršanje vremena, ali ne bi trebalo biti padavina. Taj dan je na Visočici bila velika gužva. Vidjelo se to po broju auta parkiranih uz put, a i po broju planinara koji su bili raštrkani po obližnjim padinama. Planinarsko društvo Željezničar je napravilo pun pogodak sa izgradnjom Bivka na Visočici koji je sada dosta posjećen i od planinara i od običnih izletnika kojima nije bilo dovoljno da vide samo njegovu preljepu fotografiju. Osim na bivak, grupice su išle na Džamiju, ili samo do stećaka na Jezerima.
Dok smo izašli na rub sa koje se vidi visoravan Jezera nebo se već prilično prošaralo oblacima. Visoravan je sa južne strane okružena vrhovima Ljeljeni i Džamija, sa sjeverne Strugovi i Konjic, a sa istočne Trojani. Tu su se grupe polahko razilazile, svaka ka svom odredištu. Nas je put vodio ispod Trojana, u pravcu juga, ka Malom Ljeljenu. Tu se negdje markacija završava, ali i bez nje orijentacija nije veliki problem. Staze do vrha nema i moraćete sami probrati putanju kojom ćete ići. U principu puno ne možete pogriješiti. Izlaskom na vrh Mali Ljeljen 1860 mnv otvara se pogled ka jugu i selu Bjelimići.
Pauzu za ručak smo napravili u jednoj vrtači, odmah ispod vrha. Tu smo našli zaklon od hladnog vjetra i bilo je prilično ugodno za sjediti. Obično se sa ovog mjesta tura nastavi preko Velikog Ljeljena na Džamiju. Mi smo ovaj put krenuli u suprotnom pravcu, da obiđemo kote koje se nalaze na grebenu južno od Malog Ljeljena. Inače planinari nemaju nekog posebnog razloga za svraćati na taj greben jer ni jedna od tih kota nema ni imena ni nekog posebnog značaja. Ipak, nama se taj odlazak isplatio jer smo vidjeli kako se bere islandski lišaj. Desetine mještana su malim grabljicama izvlačile ovu ljekovitu biljku iz trave.
Sa ovog grebena smo se niz jedan vrlo nezgodan sipar spustili nazad u Busturni do koji dijeli Mali Ljeljen od Trojana. Da smo se malo više potrudili, mogli smo odabrati i bolji, lakši put, ali to smo vidjeli tek kad smo se spustili u dolinu. Do auta smo se vratili istim putem kojim smo i došli, uz jedno malo skretanje i obaveznu posjetu stećcima na Jezerima.
Iako se dobro naoblačilo taj dan kiša nije pala. Vrijeme nas je poslužilo i napunili smo baterije do naše sljedeće ture.
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
