Na vrh Visočica, na istoimenoj planini smo išli podavno, iz sela Sinanovići. Ovaj put smo turu odlučili malo skratiti i autom smo došli sve do Puzimskog groblja.

Jedan od razloga za to je što smo kasno krenuli, a drugi što dugo nismo hodali pa i nismo bili baš u nekoj kondiciji za cjelodnevne šetnje.

Od tog mjesta počinje i markacija za Visočicu i do vrha ima manje od dva kilometra. Znači ako ste spremni hodati po ne baš najbolje uređenoj stazi (ima dosta kamenja) ova tura je pogodna i za one sa slabijom kondicijom. Negdje pred sami vrh se u pravcu sjevera odvaja staza za vrh Vito. Zadnji put kada smo išli ta staza nije bila markirana. Prije samog izlaska na Visočicu, skrenuli smo sa staze i otišli do istočnog ruba grebena odakle se pruža predivan pogled na Puzim i planinu Treskavicu.

Iako se dan već prilično skratio nismo morali žuriti, jer je tura baš kratka. Od ruba grebena do vrha je samo 10-ak minuta laganog hoda.

Na vrhu Visočica smo napravili malo dužu pauzu za ručak, uz izležavanje na jesenjm suncu. Ovaj put se nismo vraćali putem kojim smo došli. Krenuli smo u pravcu juga, ka Crvenom kuku i onda jasno vidljivom, iako nemarkiranom stazom se spustili da Mandine vode u podnožju Crvenog kuka. Tu smo još malo posjedili i onda produžili do auta. Tura kratka, ali slatka :)

Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)