O njima bi se moglo napisati ihihiiii.... Ali zašto pisati kad stećci sami govore mudrije od nas

Foto: Dinno Kassalo. Tekst: Iz knjige Bogumili kao inspiracija, Ševko Kadrić
Tura Visočicom rame uz rame sa "Gorčinom" , imaginarnim likom koji vas uvodi u vrijeme kad je on sam živo, patio, osjećao i izgrađivao svoj odnos prema svijetu, odnos koji nas iznenađuje i oduševljava

U nevrime u prosinac godine Gospodnje 1328
...Ono tšto ja danaske znadem znat ćes sjutradan i ti.
Zato ne juri u sutra. Lutjaj nejbom i trajži put do Mjeseca i zvijezda. Zemljom i ispod zemlje tćemo hojditi dulgo i zajidno. Ak ne otideš (do) zvijezda o tčemu tćemo vjetčnost provodjeći pričati.
I ne pijtaj se dal ti to mohžeš. Mohžeš, idi... hojdi...

april 1449
...Da mi se ispod blijega dić, svaki bi mi novi dan bio po jedan pravi život...

Visočica! Oh, kako smo je malo pohodili, oh kako je više trebalo, oh... Al, nikad nije kasno, da se ljubi strasno!

Dvadesetog dana veljače 1165 godine Gospodnje
...Kad proljetje dojde po tko zna koji put i moje bi pomahnitale kosti negdi išle za mirisom nekih starih, tajnih i tuđih ljubavi. A i život mi takav bje. U snovima bjeh ko planina, u mislima vitez, a u životu paž...

Legoh 1094. ljeta kad biješe suša, pa u nebo ne biješe ni jedne suze za mene
...Ti koji protčitaš moj kam možda si hodio do zvjezda. I vratio se jer tami nema ništa do ponovo ti sam. Človek mojže videti ono tšto nije vidio, tčuti ono tšto nije tčuo, okusiti ono tšto (nije) okusio, bit tami gdi nie bio, al uvijek i svugdi samo sebe može najti ili ne najti...

Godine 2001 po Gospodu Edin Durmo sa svojimi spravi u ovoj stijeni vježbalište za penjanje. Človjekov sine ne prevali ovi kam, on je spomen i nek takav i ostane...

1253. godine v srpanj
...Postoji tisuć natčina da se zmre al ni jedan nije pravi.
Postoji hiljadu puteva kojima živi hojde kroz dalne, a mertvi kroz smerti. Zašto je sve tšto je lijepo poput najšerenijih tica zajtvoreno u kaveze...

1203. oko Velike Gospojine
...Ondak kad sam mogao nisam htio, sad hotću ne mogu ratširiti krila. Takva mi kob. Nisam otčajavao onda netću ni sada.
Al vidim da svi koji lete slete i da niko ne osta zauvijek u nebu sa svojom hrabroštću pa netću ni ja dovjeka ispod ovog kamena sa svojijem strahom...

Na visočici sam dotakao nebesa! (mislim više figurativno) A onda, bacivši pogled na moj Tissot, skontao da je ova nekropola stećaka na visini od 1588 metara, pa kao takva jedinstvena. Tissot je čudo...

1268 ljeta po Gospodu...
...Za života ne zgriješih, ne utčinih nažo ni ljudma ni stoci. I Boga svatki dan spomenuh po dobru i po tri puta. Slijedih put razuma, a ne srdca. I sad mi je togda žal...
A ti ak ti je osto jotš samo jedn dni življenja pred tebom je cijela budutćnost...

U lijepom mjesecu legoh svibnju u godini Gospodnjoj 1345
...Ovaj biljeg su vrata na koja izađoh da se višlje ne vratim, al nigdi ne odoh. I sad sam tuder, sve vidim, sve tčujem samo me se ništa ne dotiče...

Čobanice na Visočici nose tradicionalnu narodnu nošnju - kačkete Nike, patike Fila, tašnice Chanel, majice US Top... a spremne su u svakom trenutku za poziranje.

1405 po Gospodu godine
Zmreh i ni mi žal. Terško mi je tšto ne prejskotčih zijd vrejmena, tšto nejmadoh tri sin i tri tšćeri pa da se ušeserostrujčen vrejmenu izrugujem.
Tog mi je žal, a ne življenja.

1135 ljeto
Ase leži Sulduk a usiče kam otac.
Bože, mir daj snu duše njegove, a Ti i ja poravnajmo račune. Vas ste trojica u jednome, a ja sam sada sam, ali i sam ne bojim se Vas Trojice.
Ako nepravda Božija Volja tada je moja sudbina biti protiv Boga.

Došlo s nebesa a domaćin ga prilagodio zemaljskoj svrsi. U ovom padobranskom zdanju na Visočici oduzimao sam se mlaćanicom, surutkom, kajmakom... Ko bi rekao da tu, ispod te krpe, ima svega toga.

1317 ljeta vzalud tčekajući da se Gospod javi
...Držao si se rala, rel ti to tako rečeno bješe, i druge si savjetovao da ga se čvrsto drže, al sad ti je toga žal, jer voljeo bi da se se držao jarbola, jedra i vjetra i dotakao neki netaknut žal.
Blaga ti bila ispod tvoga kama starče Radine vječna tama. Dubok je i predubok tvoj san...

1183 Tretji dan druge sedmice rujna
...Cijeli život dadoh drugima, Bogu, knezu Nespinu, mojoj gospoji Vukavi i mojimi dobrimi. Sad hotju da budjem na svojoj na plemenitoj baštini sa sobom malo sam.
Klet i proklet tko tće kreti u me...

Prolaznost i svevremenost istovremeno na Visočici, upravo poput ovog jezera: nestaje, a uvijek je prisutno jer se obnavlja  poput življenja.

1174 ljeta po Gospodu, ako se ne zabunih u brojanju
...a kada kiši ti ne moraš, a ja mohgu da razumim kakvo je to i koliko je to razotčarenje za oblak kadar postane voda...

1389 ljeta v lipnju...
... moj kam tko istiše i kutji svojoj vratja i projzore spravi dobro tće utčiniti. I mojim kostjima i mom srdcu bitće malo toplije...

Odgrnemo li zastor, iza njega (iza brijega) nije prostor već vrijeme (i to ne bilo koje  već Tissot :-). Takva je Visočica.

1389 ljeta u lipnju kad lipe mirisahu
...One koje ne pogodi kopje, ne raznese buzdovan, ne sasiče sjekira, ne pogodi zla kob te strafi strijela vremena.
Od tog nejma štita ni zaklona ni tverde kule ni sklonita mjesta. Otd njena pogodka jedino se u smert sklonit mojžeš. Ali i mertav moraš još sto put umrijeti...

1313 ljeta u mjesecu rujnu
... Dobro je dok sve imade svoje vrijeme i svoj tok. I neka se ne ponovi ono kad su mora potčela da otiču rijekama.
Želim ti dobar san duši brate Obodane i još puno unuka da ti kam zapišavaju ko tšto si ti zapišavao kam djeda našega, pa ti od te i take radosti kosti do Neba vrištale...