1. Juli, sve prognoze su najavile pravi ljetni dan. Cijela naša ekipa je još umorna od izleta na Maglić prošle sedmice, tako da smo se dogovorili da napravimo malu pauzu. Ja jednostavno nism mogao zamisliti da tako lijep dan provedem u gradu i sa suprugom sam odlučio da odemo na jednu, po meni od najljepših tura.
Planina Visočica, kružna tura Tušila-Vito-Drstva-Tušila
Da stvar bude gora, noć ranije smo oboje pokvarili stomak nekom piletinom, ali nismo htjeli odustati. Do planinarskog doma Tušila u Sinanovićima smo jedva stigli zbog mučnine. Auto smo ostavili odmah pored doma , uzeli opremu i krenuli markiranom stazom prem vrhu Vito. Prvi dio ide kroz šumu. Bez obzira što nas je drveće zaklanjalo od sunca bilo je teško disati, što zbog sparine što zbog one piletine. Na samom izlazku iz šume nalazi se česma. Voda iz nje jedva da curi, tako da je potrebno skoro 10 minuta da se napuni flaša od 1litar.
Sa naše desne strane je vrh Subar (1820 m), ali ovaj put ćemo samo proći pored njega i pravo u prelijepi amfiteatar koji se nalazi ispod samog vrha Vito. U amfiteatru smo sreli trojicu planinara koji su također krenuli na vrh. Kažu da ih je ovaj najstariji poveo da proslave njegov rođendan, sedamdeseti. Ovo nam je potvrdilo priče da planinarenje ljude čini vitalnim čak i u "starosti". Naime, sedamdesetogodišnjeg slavnjenika smo jedva sustizali na putu ka cilju. Put do vrha grebena je relativno kratak, ali prilično strm i nezgodan za hodanje, jer se sitno kamenje stalno odronjava pod nogama. Sa izlazkom na greben zaboravili smo čak i na piletinu koju smo sinoć večerali. Na sve strane prelijep pogled. Uputili smo se blagom uzbrdicom, rubom grebena prema vrhu Vito. Stigli smo za nekih petnaestak minuta. Vito (1960 m) je stvarno jedinstven vrh, koji se na četiri strane sa grebenima širi poput nekog pauka.
Mi smo na vrh stigli južnim grebenom. Na zapad je vodio greben prema Pariću, pravo na sjever prema vrhovima Veliko i Malo brdo i Drstva, a na istok prema vrhu Subar. Čovjek prosto ne zna na koju bi stranu krenuo. Ali, plan je tu da se poštuje. Poslije par fotografija na vrhu krenuli smo sjevernim grebenom prema Velikom brdu. Osjećaj zaista predivan, jednostavno vidite da ste na vrhu. i lijevo i desno, strme padine koje vode u podnožje Visočice.
Jedini problem nam je bilo sunce jer baš nigdje nema hladovine. Ali bolje i to nego da počne grmljavina, jer ne bi volio stajati ne ovom grebenu tokom neke oluje. Grebenom smo prešli do Velikog brda ( 1884 m nv ), zatim Malo brdo i na kraju i Drstva ( 1808 m nv ). Na Drstvi smo napravili jednu kraću pauzu, tek toliku da pojedemo sendvič. Sunce nas je brzo otjeralo nizbrdo prema selu Pervizi. U podnožju Drstve, neposredno prije ulaska u malu šumu se nalazila još jedna česma na kojoj je bilo prava umjetnost nasuti flašu vode. Inače, dobro se, uvijek prije polaska na neku turu, rasptati u kakvom su stanju izvori, jer u toplim ljetnim danima oni manji često znaju presušiti. Bolje tako, nego se "iznenaditi" kad vam je voda najpotrebnija.
Do Tušila smo stigli oko 5 sati, malo iscrpljeni od jakog sunca, ali presretni što smo se još jedan dan družili sa Visočicom.
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
Polazna tačka: Tušila
Završna tačka: Vito - Drstva
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo, te se spustiti skroz do Šabića. Od Šabića desno sve do raskrsnice za Umoljane. Tada skrenuti lijevo preko mosta i onda voziti pravo sve do Tušila.
Opšte upute: Od doma PD Vrela izači na livadu i krenuti jugozapadno markiranom stazom koja ubrzo ulazi u šumu. Pratiti stazu sve do izvora i izlaza iz šume. Tu je ujedno i ulaz u veliki amfitetatar ispod vrha Vito i Mokrih stijena. Pratiti markaciju koja se penje ravno uzbrdo, a po izlaski na vrh krenuti desno i rubom grebena sve do vrha Vito. Od vrha produžiti ptavo grebenom i preko kota Veliko i Malo brdo sve do posljednjeg vrha u nizu Drstva. Sa tog mjesta krenuti desno, nizbrdo (na istok) sve do česme i ulaska u šumu. Ovdje možete skratiti put i na prvoj livadi poslije šume skrenuti desno, preko ograde i nastaviti pravo dok se ne izađe na livadu iznad doma u Tušilima. Druga opcije je par kilometara duža i tu se spustite putem skroz do sela Pervizi, i onda okolo dođete do Tušila.
Oprema: Standardna planinarska oprema prilagođena vremenskim uslovima.
Sigurnosne informacije: Staza nije tehnički zahtjevna osim prelaska preko grebena koji nije preporučljiv za osobe koje imaju veliki strah od visine. Nema opasnosti od mina.
| Tehnička zahtjevnost ture: | Kondiciona zahtjevnost ture: |
 |
 |
