Znali smo da će biti tmuran dan. Na svim prognozama je najavljeno oblačno vrijeme uz mogućnost slabe kiše. Međutim kako nije bilo hladno, par kapi kiše ne predstavlja problem. Već dugo nismo bili na najvisočijem vrhu Visočice, Džamiji. Inače, zbog svoje udaljenosti, planinari ga rijetko posjećuju, pogotovo u kratkim zimskim danima. Međutim sada smo mogli iskoristiti i jednu od rijetkih dobrih strana novoizgrađenog puta prema Bjelimićima.
Planirali smo sa autom doći do stećaka u Bojadžinom dolu, a odatle preko Malog i Velikog Ljeljena na Džamiju. Kada smo se u Sinanovićima odvojili na makadamski put koji vodi prema našem odredištu malo smo se iznenadili količinom snijega i leda na cesti. Tragovi guma su bili urezani u 20-ak cm zaleđenog snijega i bili su toliko duboki da se po tako teškim uslovima moglo malo brže voziti bez straha od izletanja sa puta. Iz tog razloga smo i pokušali ovu dionicu do Puzimskog groblja preći bez lanaca. Pred kraj puta, neposredno ispod samog Puzima dočekao nas je odron na cesti. Moglo se proći, ali je bilo prilično usko i neugodno. Međutim, mnogo ugodnije nego voziti u rikverc do Sinanovića.
Kod Puzimskog groblja još jedno razočarenje. Onih par kapi kiše, koji su nam u nekolko navrata pale na šoferšajbu se polahko počelo pretvarati u nevrjeme. Gusta i niska magla, jak vjetar i sada več ledena kiša su nas natjerali da promjenimo plan. Tu smo parkirali auto i odlučili da napravimo samo kratku šetnju do Crvenog kuka. Po ovom vremenu ništa više od toga nije imalo smisla.
Na prvoj serpentini iznad Mandine vode nas je dočekao ozbiljan led. Čak i kada bi to sa autom prošli, na par metara ispod početka asfalta put je doslovno bio uništen vodom koja se sljevala sa brda. Preko takvih rupa bez terenca bi bilo teško proći. Tad smo bili i sigurni da smo promjenivši plan donjeli ispravnu odluku. Cijelim putem do vrha nas je pratila ledena kiša, koja je padala potpuno horizontalno. Na vrhu samo jedna zajednička fotografija i odmah nazad. Kako smo se spuštali, ledena kiša se polahko počela pretvarati u običnu, tako da nas je koda auta dočekao skoro pljusak.
Cijelim putem sam samo molio Boga da ponovo ne dođe do, čak i najmanjeg odrona na onom dijelu puta jer bi to značilo da sigurno nećemo moći proći sa autom. Na svu sreću, put nazad je prošao bez ikakvih problema. Ovaj put se nismo haman stigli ni umoriti. Malo smo pokisli, malo nas je vjetar raspuhao, ali smo barem napunili baterije do sljedećeg vikenda.
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
Tehnički podaci o turi:
Polazna tačka: Puzimsko groblje
Završna tačka: Crveni kuk
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo, te se spustiti skroz do Šabića. Od Šabića desno sve do raskrsnice za Umoljane. Tada skrenuti lijevo preko mosta i onda voziti pravo sve do sela Sinanovići. Na kraju asfalta se odvojiti na makadamski put koji vodi desno i njime voziti sve do Puzimskog groblja.
Opšte upute: Od Puzimskog groblja sići na cestu i preko mosta se spustiti do česme u podnožju Crvenog kuka. Od česme produžiti još oko 500 metara cestom, a zatim lijevo uz livadu do vrha Crveni kuk.
Oprema: Staza nije tehnički zahtjevna i nema opasnosti od mina.
Sigurnosne informacije: Standardna planinarska oprema prilagođena vremenskim uslovima.
| Klasifikacija ture: | |||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tehnička zahtjevnost ture:
|
Kondiciona zahtjevnost ture:
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||
Waypoint/Placemark Details
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||
