Toliko je stvari koje bi čovjek volio uraditi, a tako malo vremena. Onda za sve te neke slobodne aktivnosti smo prisiljeni krasti slobodno vrijeme od nečega drugog. Još kad se tu upetlja loša vremenska prognoza kao rezultat dobijemo preko mjesec dana pauze od planinarenja. Ne znam za vas, al meni je to stvarno previše. Tada čovjek ode u skroz drugu krajnost i iako vidi da će vrieme biti loše kaže sebi: "Ne mogu više, ja odoh pa makar cijeli da padalo"
Doduše, po prognozi, kiša je trebala početi tek oko 11, pa smo odlučili poraniti, i iz Tušila otiči na Vito. Planirali smo brzinsku turu, tek da malo napunimo baterije, a kisnućemo samo u povratku. U Tušila smo stigli negdje oko 7.30, a kiša je već pljuštala. Ušli smo u dom da popijemo čaj i sačekamo da se vrijeme malo popravi. I tako, oČAJavali smo do 10 sati, kad je i kiša odlučila da se malo odmori. Na brzinu smo spremili stvari krenuli planiranom stazom. Trava oko nas je bila mokra i puna gljiva, ali odlučili smo ih brati u povratku, jer htjeli smo što bolje iskoristiti pauzu između dvije kiše.
Kada smo izašli u amfiteatar vrh Vito se nije mogao vidjeti. Jedan se oblak spustio toliko nisko da je pokrivao cijeli greben od Mokrih stijena do Subara. Polahko smo krenuli sa našim usponom pažljivo hodajući klizavom i mokrom travom. Negdje na sredini uspona, prilikom ulaska u oblak, morali smo obući kabanice. Ne mogu reči da je padala kiša, al bilo je prilično mokro (valjda za to služe oblaci). Izlazak na sami greben je stvarno bio veličanstven. Jugozapadna strana, koja gleda prema Vukovom vrelu i Pariću je bila skroz bez magle, koja je dolazila samo do ruba grebena i time ga činla još veličanstvenijim. Do izlaska na vrh magla se skoro skroz razišla, što nam je omogućilo da napravimo i ovu panoramu.
Na vrhu se zbog vjetra nismo zadržavali i istim putem smo krenuli nazad. Sada je na nebu preovladavala plava boja i silazeći u amfiteatar sam počeo razmišljati kako bi se u povratku moglo otići i na Subar. Međutim, u samom podnožju nas je jedna kratka kišica podsjetila da je bolje da krenemo pravo prema Tušilima.
Usput smo se potrudili da poberemo gljive koje smo vidjeli jutros. Stvarno ih je ovaj put bilo mnogo i naravno to je bila nemoguća misija. Ipak kod auta smo bili sa tri pune kese sunčanica i rujnica. Ispade ovaj dan još i dobar. Poslovica po jutru se dan poznaje danas nije važila. Uprkos onom pljuska ujutru, mi napravismo finu turu i kući ponesosmo kvalitetnu večeru, a ne
računajući onih par kapi kiše ostasmo i suhi.
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
Tehnički podaci o turi:
Polazna tačka: Tušila
Završna tačka: Vito - Drstva
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo, te se spustiti skroz do Šabića. Od Šabića desno sve do raskrsnice za Umoljane. Tada skrenuti lijevo preko mosta i onda voziti pravo sve do Tušila.
Opšte upute: Od doma PD Vrela izači na livadu i krenuti jugozapadno markiranom stazom koja ubrzo ulazi u šumu. Pratiti stazu sve do izvora i izlaza iz šume. Tu je ujedno i ulaz u veliki amfitetatar ispod vrha Vito i Mokrih stijena. Pratiti markaciju koja se penje ravno uzbrdo, a po izlaski na vrh krenuti desno i rubom grebena sve do vrha Vito. Povratak je istim putem do dna amfitetra a onda se može popeti vrh Jelovača koji se nalazi neposredni iznad česme.
Oprema: Standardna planinarska oprema prilagođena vremenskim uslovima.
Sigurnosne informacije: Staza nije tehnički zahtjevna osim prelaska preko grebena koji nije preporučljiv za osobe koje imaju veliki strah od visine. Nema opasnosti od mina.
| Klasifikacija ture: | |||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tehnička zahtjevnost ture:
|
Kondiciona zahtjevnost ture:
|
||||||||||||||||||||||||||||||
Waypoint/Placemark Details
|
|||||||||||||||||||||||||||||||
