Došao je ponovo red na Volujak i to tura sa polaznom tačkom iz Suhe. Kota 2041 na Adžovcu.
Istina, sada je to organizacijski dosta komplikovanije jer je voda skoro pa potpuno uništila ionako loš put, tako da je potreban zaista ozbiljan terenac. Ali i sa takvim autom postoje ograničenja pa smo došli samo do improvizovanog prelaza preko Suškog potoka koji je ovaj put bio nepremostiva prepreka. Voda je odnijela nasip preko velikih betonskih cijevi i tu je zijapila duboka rupa. Dalje ćemo nastaviti pješke.
Put koji vodi prema Vratnicama je prilično strm. Iz tog razloga je ispresjecan serpentinama koje dosta olakšavaju kretanje pa ih treba koristiti. Poslije 2,5km smo se odvojili sa puta ka Vratnicama na lijevu stranu i ispod vrha Stolac došli pod istočne padine Adžovca. Moguće je završni uspon započeti odmah sa tog mjesta, ali je tu teren stjenovit i prilično nezgodan za uspon. Kroz šumu smo zaobišli Adžovac i sa njegove južne strane iz pravca Štavljana krenuli ka vrhu. Valjalo je probrati put kroz kleku i na nekim dionicama to nije bilo nimalo lahko. Srećom taj dio nije pretjerano dug, tako da smo ubrzo izašli na stjenoviti i blago eksponirani vrh Kote 2041. Pogled je bio nevjerovatan i malo neobičan jer su oko nas bili dosta visočiji vrhovi pa je, iako smo na peko 2000 mnv, izgledalo kao da smo u rupi.
Na vrhu se jedva našlo mjesta za četiri osobe. Iako malo tijesno, bilo je ugodno ručati sa pogledom na vrhove Volujka i Maglića. Naravno valjalo je i malo proslaviti jer je ovo bio 78 vrh Challenge-a 2000+ za Almu i Tarika, čime su kompletirali ovaj zahtjevni planinarski izazov.
Za vrijeme pauze smo razmatrali opciju da se u povratku spustimo na Previju i onda starom planinarskom stazom koja ide paralelno sa grebenom Adžovca vratimo na Štavljane. Kako ta staza većim dijelom prolazi kroz kleku, a nismo bili sigurni koliko je prohodna ipak odlučismo da se vratimo istim putem.
Pažljivo smo se spustili niz strmu livadu neposredno ispod vrha i onda kroz kleku do štavljana. Nismo morali žuriti jer smo baš rano startali sa turom, ali nije bilo ni potrebe za nekim velikim pauzama. Do auta nam je trebalo nešto više od 3 sata laganog hoda.
Gledajući kilometre, ova tura nije pretjerano duga. Međutim, u tih 13km valja popeti preko 1000 metara visinske razlike po prilično teškom terenu. Za planiranje je najteža neizvjesnost vezana za stanje pristupnog puta jer polazak sa turom od rampe produžava istu za dodatnih 14km.
Mi smo iz tog razloga i krenuli jako rano iz Sarajeva pa smo sa hodanjem započeli oko 6:20 što nam je ostavilo dovoljno vremena i za nepredviđene situacije
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
